Smilje! Postoji li u BiH itko svjestan da se radi o čistom zlatu koje će se izvoziti za badava?

... o čemu se već nagađa među malim proizvođačima, te ako bi poticajima potakla domaće proizvođače na proizvodnju finalnih proizvoda od smilja je li svjesna kojim blagom bi gospodarila?

BIH ima svoju kozmetičku, i farmaceutsku proizvodnju te mnoštvo malih manufaktura koje se bave proizvodnjom krema,ulja itd., prenosi Poskok.info.

Ulje koje će se ovog ljeta destilirati u Hercegovini izvozit će se u Francusku i Ameriku kao sirovina, ili pak polusirovina za bagatelne cijene u odnosu na njegovu stvarnu tržišnu vrijednost. Neki kažu kako će postojeće cijene smilja pasti i da su nerealne. Te teze puštaju veliki proizvođači smilja u Hercegovini koji ulje žele otkupiti od malih po nižim cijenama. No realno, proizvodi od smilja u svijetu dostižu toliku cijenu da je trenutna cijena smilja zapravo niska.

Nakon što se ulje od smilja izveze, BIH će za potrebe građana BIH uvesti proizvode na bazi smilja, u kojima ima 0.5 posto istog po desetorostruko višim cijenama. I to ćemo opet platiti u milijunima. Umjesto da se strateški potpuno posvetimo izvozu finalnog proizvoda mi ćemo slično kao sa drvetom izvoziti sirovinu a uvoziti gotove proizvode. To nije izvoz. To je iluzija.

Ukratko na 1000 eura ulja od smilja, dade se načiniti preko 10.000 eura kozmetičkih i farmaceutskih preparata. Na milijun eura smilja koje se proizvede u Hercegovini, domaća industrija mogla bi izvesti deset milijuna porizvoda u svijet, i to sa zaštićenim regionalnim podrijetlom, jamstvom kvalitete, i postotkom udjela ulja od smilja kakav ne nudi niti jedna druga farmaceutska tvrtka u svijetu. Osim toga mogu se raditi unikatni kozmetički proizvodi koje nitko drugi u svijetu ne radi. Immortale ulje tako bi postao BH izvozni brend.

Ulje od smilja odavno je postalo globalni hit. Njegova svojstva u podmlađivanju kože, liječenju kože, te svojstva kod liječenja raka od njeg su napravili jedan od najtraženijih proizvoda u svijetu.

Trenutno se širom Hercegovine krče i pripremaju površine koje nikada u povijesti ljudska ruka nije obrađivala. Ostale su već obrađene. Znatan dio ljudi koji se vraća iz Njemačke gore je otišao po inicijalni kapital kako bi uložio upravo u taj biznis. Oni koji su gore šalju novac i ulažu. Premda su se neki radovali njihovom odlasku neki se već vraćaju. A neki će u vrijeme sadnje.Za sada šalju novce za plastenike i obradu zemlje.

Općine daju koncesije. Županije tvrde da će zakonima štititi umjetna obaranja cijena koliko budu mogle. Strani otkupljivači već se spremaju na izvoz. A što čini Federacija BIH? I država BIH?

Čekaju da naplate porez na prodaju i u tome je jedini njihov interes. Koje li mudre strategije.

Iako bi pametnim ulaganjem, obukom obrtnika, edukacijom o svijetu proizvodnje kozmetičkih preparata od smilja, dobit mogla biti višestruka. Za cijelu zemlju.

Ili je OHR i OESS već poslao interni dokument kako će međunarodna zajednica biti protiv zabrane izvoza smilja budući da se to kosi s načelima slobodne trgovine? Hoće li nam propisati koje pjesme smijemo pjevušiti dok sadimo smilje a koje ne? I koje boje sadača su dozvoljene?

Zabranom izvoza nema se što izgubiti. Tek bi veliki strani proizvođači, ako žele profitirati, morali otvoriti proizvodne pogone u BIH. Čak bi im se to više isplatilo. BIH naime potiče proizvođače koji se bave izvozom, dodatnim poreznim rasterećenjem,

Utopijski ili ne al bilo bi vrijedno razmisliti.