FOTO  'Sezone' su postale način života. Odlaze najbolji radnici, a poslodavci ne čine ništa da ih zadrže

Dubrovnik,sezonci,radnici
Hercegovina.info

Je li para zarađena u tuđem selu, slađa nego domaća? Ili je veća? Je li u DNK svakoga od nas da su bolje zarade van našeg mjesta, a da se kod kuće troši?

Tako izgledaju gastabajteri ovog stoljeća. Ali da nije potražnje za radnicima, ne bi bilo ni njih. Turistička sezona u Dubrovniku laganim korakom ide ka svom vrhuncu, a radnika je sve manje. Domaćih nema nikako. Ne isplati im se. Oni idu u inozemstvo, a njihova mjesta u domaćoj privredi zauzimaju Hercegovci ili Slavonci. Svatko ima svoju verziju priče i svaka je ispravna. Svi su u pravu, a problem je i dalje tu. Za Dubrovčane koji pripadaju radničkoj klasi, rad u ugostiteljstvu nije rješenje. Kažu da dok plate stanarine, jer rijetko tko ima vlastitu nekretninu, kupe hranu i plate režije, za uživanje i život im ništa ne ostane.

Iskrene riječi mladih Dubrovčana zaista postavljaju pitanje je li njihovo rješenje da ostanu tu i rade za minimalac ili odu u inozemstvo. Njihovo dvoumljenje razumiju i radnici koji su u Dubrovnik došli raditi sezonski. Ali nisu sigurni da im i na koji način mogu pomoći.

"Nama je cilj da odradimo sezonu pet ili šest mjeseci i da taj novac možemo rasporediti na cijelu godinu. Svjesni smo da sezonski posao nije rješenje, ali u ovom trenutnku je jedino. Iz tog razloga, mi plaće štedimo i smještaj i hrana u okviru posla su nam potrebni. Žao mi je što su na taj način degradirali domaće stanovništvo, ali to je već pitanje ekonomije države", kaže za Hercegovina.info Slobodan Arsić iz Bileće, koji je u Dubrovniku našao posao u pizzeriji i zadovoljan je uvjetima koje mu je poslodavac ponudio.

Dubrovnik,sezonci,radnici

Radoš Radović iz Trebinja već četiri godine radi u Dubrovniku, pa se ni ove godine nije postavljalo pitanje hoće li i ove nastaviti.

"Ja sam kod ovog poslodavca od 15. 3. i izuzetno sam zadovoljan, kao i većina mojih kolega. Rad na sebi i obrazovanje nisu na nekoj cijeni u Trebinju. Glavni razlozi zašto radna snaga odlazi jesu uvjeti rada, plaća i sav tretman koji radnici imaju. A vjerujte mi, da su cijene životnih namirnica slične kao u Trebinju", kaže Radović.

Dubrovnik,sezonci,radnici

Treći krak ovog začaranog trokuta čine vlasnici apartmana, lokala i svi oni koji se ubrajaju među "gazde". Oni kažu da u ovome trenutku trpe, jer ne mogu pronaći adekvatnu i kvalificiranu radnu snagu, pa im pola sezone prođe u obučavanju. A radnici više nego ikada su svjesni da se njihov rad treba cijeniti, pa se tako i dogodila situacija da su tražili astronomske plaće, potpuno nerealne za ovaj posao i ovo podneblje.

"Počeli smo tražiti radnike u zemljama Azije, ne zato što ne poštujemo domaće radnike, već jednostavno, više ih nema. Svi su pohrlili vani, i to razumijem. Ja u svom lokalu ne mogu ponuditi plaću koju biste za isti posao dobili npr. u Austriji. Pa se na neki način i ne ljutim. Svi smo imali lijepa ili manje lijepa iskustva. Od ljudi koji žele pošteno zaraditi svoj 'dinar' do radnika koji su zahtijevali vozilo za privatne potrebe. Svjestan sam činjenice da su radnici omalovaženi i da se na tome treba poraditi i uključiti se cijelo društvo, ali sam protiv da se koristi situacija gdje manjka radne snage i da se ona zloupotrebljava", kaže za naš portal jedan od vlasnika restorana koji se nalazi u centru grada.

Dragan Simović, predsjednik Regionalnog sindikata istočne Hercegovine, ima objašnjenje zašto odlazak u Dubrovnik na posao više nije samo pitanje, već način života.

Dubrovnik,sezonci,radnici

"Trend odlazaka se ubrzava, a naročito u poslednjih mjesec dana. A znate li što je najtužnije? Što odlaze oni najbolji. Poslodavci ne rade ništa da zadrže radnike, naročito mlade ljude. A to se osjeti u Trebinju. Ranije su vozarili svaki dan na posao i kući, a sada sve više ostaju dolje i dolaze jednom ili dva puta mjesečno", ističe.

Za sada se ne zna tko će iznijeti sezonu u Dubrovniku. Oglasi za posao ne jenjavaju ni evo početkom lipnja. Ali kako svaka roba ima svoga kupca, tako će i svaki posao dobiti svog čovjeka. Samo ovisi pod kojim uvjetima. Jer ni ona čuvena:" Ako ti nećeš raditi, ima tko hoće", više ne pije vode. Došla su neka nova vremena, s nekim novim ljudima. I nitko iskrenije nije rekao u cijeloj ovoj apsurdnoj situaciji kao načelnik Nevesinja: "U Mostaru zarade plaću, u Nevesinju je troše i to je OK".

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.