Šestogodišnja djevojčica bez roditelja luta ulicama Sarajeva
Para za najam stana nema, pa vrijeme uglavnom provodi na ulici. Jedino društvo u ovom gradu čine joj lokalni psi lutalice.
Živi od onoga što joj daju drugi ljudi... O sebi ne želi i ne može govoriti, jer kako dijete može ispričati surovu sudbinu u kojoj živi?!
Zahvalna je za sve što dobije, a svoju zahvalnost pokazuje suzama, onim najiskrenijim - dječjim.
Ovo je samo jedna u nizu tužnih i zastrašujućih priča iz naše zemlje, koje najčešće niti čujemo niti vidimo, i voljeli bismo da za njih ne znamo. Ali one se događaju tu, pred našim očima, i to svakodnevno.
Dok su trajale svibanjske poplave i građani BiH bili su nesebično jedni uz druge... Ali tko se danas uopće više i zapita kako žive ljudi u poplavljenim dijelovima BiH - Maglaju, Doboju, Tuzli...?!
Zato ovim putem pozivamo sve ljude dobre volje, koji su u mogućnosti da pomognu na bilo koji način, da se odazovu ovoj akciji i poklone prvi džemper, cipelice, neki prehrambeni artikal, ne samo maloj Tamari, nego i onome kome misle da je to potrebno.
A nadamo se i da će socijalne službe u ovom gradu osjetiti potrebu da učine dobro djelo i šestogodišnju djevojčicu sklone sa ulice - bar ovoga puta ne pravdajući se sintagmom koja je odavno postala izgovor za sve: TO NIJE U NAŠOJ NADLEŽNOSTI!