Šehidov Bosnistan

Šehidov Bosnistan
...muslimanske vojske nazivaju šehidima, njihove preživjele supruge šehidinicama, a djecu šehidska siročad. Otkud baš šehidi u multi-kulti sekularnoj državi?! Kako bi nedvosmisleno spoznali kakvu nam to grešnu jabuku Sarajevo podmeće idemo najprije vidjeti što su to džihad, mudžahid i na kraju šehid kao glavni junak u “ničijoj zemlji”!

„DŽIHAD- Ulaganje truda u borbi na Allahovom putu, zalažući živote, imetke, umne sposobnosti, ili pak krajnja požrtvovnost u trošenju života, imetka i jezika na Allahovom putu radi uzdizanja Allahove riječi, ili žrtvovanje života u borbi protiv nevjernika. I kada Islam naređuje DŽIHAD, potiče na njega MUDŽAHEDINE. Poginuli Mudžahid  postaje  ŠEHID kojem se garantira nepojmljivo velika nagrada u vječnim džennetima (raj)

„MUDŽAHID- zna zašto se bori, svjestan je da je na pravom putu i za sve žrtve očekuje nagradu od Uzvišenog Allaha i zato ovozemljski život nema nikakvu vrijednost u njegovim očima. Zato se među mudžahidima često susreću oni koji pri povratku iz borbenog zadatka plaču što nisu poginuli. Onaj koji tako razmišlja je krajnje hrabar i ne boji se opasnosti

„ŠEHID- na arapskom jeziku znači svjedok Allahovom milosrđu koji ga uvodi u džennet jer je poginuo u borbi na Allahovom putu. Najbolji ŠEHIDI su oni MUDŽAHIDI koji svoje živote polažu u DŽIHADU, odnosno  svetom ratu  protiv NEVJERNIKA i  u borbi za ISLAM, odnosno istinu i vjeru objavljenu Muhammedu, s.a.v.s., s kojom je on došao od Uzvišenog Allaha.“ Kur'an, sura ali-Imran, 169. ajet: na arapskom kaže: وَلاَ تَحْسَبَنَّ الَّذِينَ قُتِلُواْ فِي سَبِيلِ اللّهِ أَمْوَاتًا بَلْ أَحْيَاء عِندَ رَبِّهِمْ يُرْزَقُونَ što u prijevodu znači: Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Znači, poginuti braneći svoj posjed, obitelj i vjeru. "Šehid će se kod Allaha odlikovati po šest stvari; oprostit će mu se grijesi pri prolijevanju prve kapi krvi, vidjet će svoje mjesto u džennetu, bit će posteđen kaburske kazne (čistiliste), neće osjetiti strah Sudnjeg dana, stavit će mu se na glavu kruna dostojanstva čiji će jedan dragulj biti vredniji od...cijeloga dunjaluka i svega što se na njemu nalazi, oženit će ga sa sedamdeset hurija(džennetskih djevojaka), i dozvolit će mu se sefa'at (zagovorništvo) za sedamdeset osoba iz svoje porodice." (Tirmizi hasen)

Iz priloženog vidimo, nema šehida bez mudžahedina, a njega opet bez džihada što čini jednu vrstu „svetog trojstva“ bez kojeg nasilni politički islam ne može postojati, mada u nekim surama zagovara i ljepotu: „Kada ubijate, uradite to lijepo“.

Ali vratimo se bosnistanskom šehidu.

Deklarativna prenemaganja Sarajeva kako su se muslimani borili za sekularnu, demokratsku i multi-kulti  građansku BiH, puca kao lubenica kad padne na beton i to upravo zato jer poginule pripadnike svoje muslimanske vojske krsti imenom šehid. Ovakva kontradiktornost između onog što se ističe samo u deklarativnoj formi i onog što je svakodnevna sarajevska praksa, pored većinskih Nemuslimana u BiH, ostavlja i demokratski orjentirane muslimane u velikoj nedoumici jer šehidi su oni koji ginu isključivo za vjeru, odnosno na Allahovu putu koji ima za cilj  kompletno ovladavanje Islama državom i društvenim životom. Za kakvu BiH je vođen rat?! Svojim šehidiranjem Sarajevo nam poručuje, svjesno ili nesvjesno: U BiH se vodio vjerski rat i zato je reis Cerić u ime IZ imao pravo kada je službeno zatražio uvođenje šerijata u Ustav BiH???!!!

Šeheristan zaboravlja, šehidi i sekularna BiH nespojivi su, osim za one koji su slijepi nasljednici stupidne ostavštine Alije Izetbegovića koja je bezbeli bogata mnogobrojnim glupostima. Sve same kontradiktornosti, a sve u svrhu unitarizacije, islamizacije i eskluzivnog prava na cijelu BiH! Zato su Muslimani 92` političkim dekretom postali Bošnjaci kako bi svojim imenom prskrbili sebi eskluzivno pravo na cijelu BiH. Apsurd je da Sarajevo i Cerić „prekrštavaju“ u Bošnjake čak i one makedonske, srpske, crnogorske ili hrvatske muslimane koji niti su rođeni BiH niti im je podrijetlo vezano za BiH. Jednostano na sve što se miče i ne miče u svojoj avliji ili tuđem dvorištu, vrši se agresivno nametanje muslimanskobošnjačkog akcenta. Je li onda neko čudo sto se u državi koja se svijetu predstavlja kao multietnička i sekularna, poginuli muslimanski vojnici nazivaju šehidima jer očito, za islamistički mentalni sklop, nazvati ih poginulim braniteljima ne bi Allahu bilo milo.

Koliko je muslimana poginulo u drugom svjetskom ratu braneći drzavu od stranih okupatora i domaćih izdajnika, a nijedan nije proglašen šehidom?! Bit će zato što u  WWII muslimanski vojnik nije srljao na neprijateljski metak s povikom :" Allahu egber" ?!

Ako sve navedeno nije istina, zašto Sarajevo pravi razliku između poginulih muslimanskih vojnika i vojnika iz reda drugih naroda koji su poginuli boreći se u njihovoj vojsci? Čemu šehid i poginuli branitelji? Je li BiH ovakvim pristupom, koji je u stvari jako opasan politički Islam, već postala isključivo islamsko pitanje?! Iz termina "šehidi i poginuli branitelji" proizlazi - BeHa muslimani su se borili za islam, a naivčine iz druga dva naroda stradali u uvjerenju kako se tzv. ABiH bori za sekularnu i demokratsku BiH. Po sarajevskoj logici, oni su među svojim mudžahedinima imali i budala druge vjere, odnosno Hrvate i Srbe koji su dragovoljno  ginuli za Allahovu državu?!  Šućur dragom Allahu, rekao bi Cerićistan. Koji bi vojnici iz reda drugog naroda uopće pristupili tzv. Armiji BiH da nisu prevareni od Šehera, odnosno da su znali kako polažu svoj život u borbi za islamsku državu? Inače je Šeher u prevarama i laganju pravi svjetski poznati kujundžija zanatlija sa Baščaršije.

Znači li to - ako su musliman i Hrvat poginuli u nekoj vojnoj akciji kao pripadnici  muslimanske vojske ili tzv. Armije BiH, da je jedan  završio u raju kao šehid a drugi u paklu jer se sigurno nije borio za islamsku vjeru i islamsku BiH?! Ili još bolji primjer - ako su u među-muslimanskom ratu između Kladuše i Bihaća poginula dva suprostavljena muslimanska vojnika - jedan u Abdićevoj, a drugi u Alijinoj vojsci - braneći svoj posjed, obitelj i vjeru, je li jedan u paklu a drugi šehid u džennetu?! Pogotovu ako se zna da su pripadnici Narodne Obrane Zapadna Bosna, doslovce branili svoje kuće od najezde Sarajlija koji su i njih Abdićevce htjeli bošnjakizirati kao Hrvate u  Središnjoj Bosni, Usori, Rami i Hercegovini?.  Pri tome se ne smije zaboraviti i fetva koju je izdao reis Cerić  kojom se do skora zabranjuje hodžama vršiti pogrebnu dužnost nad umrlim muslimanima „Abdićevcima“, odnosno u onim mjestima koja su bila lojalna Abdiću?!

Je li Allah, džennet i šehidluk osiguran samo za one pripadnike muslimanske vojske koji su poginuli boreći se za Alijinu ideologiju „opjevanu“ u njegovoj verziji „Mein Kampfa“ kojeg je nazvao „Islamska deklaracija“?!  Čemu onda šuplja priča o multietničkoj BiH, pogotovu kada i budala zna da je sarajevska muslimanska vojska uzurpirala ime Armija BiH i sad je onoliko vojska svih naroda BeHa koliko je i srpska JNA bila vojska svih naroda bivše YU!

Eto ima i takvhih šehida kao što je Ramiz Delalić-Ćelo, kriminalac i zloglasni ratni zločinac koji je jedna vrsta srpskog Gavrila Principa, jer je i njegov metak bio povod za rat u BiH kada je u Sarajevu ubio srpskog svata. Tada je počeo rat svim sredstvima. Ali kao što poslovica kaže, rat je nekom tat, a nekomu brat. Od 1992-e do 1995-e, u Sarajevu su šehidi kao fol branili BiH, a u stvari su se samo bogatili  osiguravajući šverc Mirsada Veladžića, Rasima Delalića Ćele – ali i „šehida“ - kao što su  Čengić, feudalni klan Izetbegović, kao i  albanska mafija u Sarajevu poznata kao klan Gashi i brojni drugi gurbeti koji su kao stvarni gospodari života i smrti, trgovali propusnicama kojima se izlazilo iz Sarajeva, narkoticima, naftnim derivatima, prehrambenim artiklima, ženama koje su bile sexualno roblje.. ali i razmjenama živih i mrtvih. Kad bi pala cijena brašna, ulja, kave i cigareta, u svojim kafićima isplanirali bi vojnu „ofenzivu“ u kojoj bi se, negdje na rubovima Sarajeva, par puta zapucalo u zrak tek kako bi u mirnijim danima vratiili strah u grad, a time i cijene na „normalnu“ razinu prodajući tako od otuđene humanitarne pomoći za 100 DM vreću brašna, 50 DM za pakovanje od 6 boca ulja, kilu kave ili šteku cigara.

A kad se u želucu glad oglasi zavijajućim sirenama, onda se ne pita koliko što košta. Upravo zahvaljujući takvim trgovcima šehidima i gladi koju su programirali, u Sarajevu je nastala ona ratna fora: Eva je podrijetlom Sarajka (bez obzira na nacionalnost) jer samo se tamo moglo dobiti pičke za jabuku!  Eto, mezarje (groblje) Kovači, puno je i takvih šehida marke Al Capone koji su poginuli u sukobu sa kriminalicima, ali i ratnih zločinaca kao što je i posljednji tamo ukopani rahmetli general Rasim Delić. Što je najgore, nije Ćelo izuzetak nego pravilo koje potvrđuje kontinuitet sarajevskog ludila u kojem su šehidima postali i poginuli mudžahedini iz odreda El-Mudžahid i 7.Muslimanske Motorizirane Brigade, jer su se iskazali nad „nevjernicima“ (Hrvatima i Srbima) odrubljujući im glave ritualnim ubijanjem hladnim oružjem, i sve to u ime Allaha i islamske BiH?! Rekli bi, svi se polako okupljaju oko svojeg rahmetli babe.

Ako je Allah taj koji određuje tko je šehid, a tko nije, na kojoj web stranici, u kojem imeniku ili allahovom e-mailu, možemo naći njegov spisak na kojem je on osobno odredio tko je šehid, a tko nije? Ili je muslimanska politička, vjerska, intelektualna i vojna elita sastavljajući svoj vlastiti spisak uzrupirala Allahove funkcije?! Kakav je to Bog i što će nam, ako mu je ravna sarajevsko-muslimanska vrhuška?!

Interesantno je kako takva politika originalno i nije iz islamske deklaracije nego iz Kurana kojeg je Alija Izetbegović samo integrirao u svoju deklaraciju. Citat: “”Islamski poredak može se ostvariti samo u zemljama u kojima muslimani predstavljaju većinu stanovništva. Bez ove većine, islamski se poredak svodi samo na vlast (jer nedostaju drugi elementi - islamsko društvo) i može se pretvoriti u nasilje.”  Bez većine muslimana nema niti islamske države i zato sve dok se ne ukine prvenstveni osjećaj pripadnosti narodu umjesto vjerskoj zajednici, onda muslimani kao vjernici nisu u većini! Bar sada znamo s kojeg minareta vjetar puše.

Zapanjujuće je što ovakvo presipanje praznog u šuplje, upravo i jest program i današnje službene politike muslimansko-bošnjačke političke i intelektualne elite u Sarajevu. Jer kad je na djelu provizorno samoproglašenje narodom radi teritorijanih pretenzija, a u stvari strpaš ih samo u vjerski tor u kojem vjerski zakoni mijenjaju civilne, onda oni dobiju naziv regije u kojoj žive (Bosanac, Sandžaklija i sl.), vremenom od toga nastane sintetička tvorevina i od naroda i od države u kojoj tek tad možeš graditi unitarnu islamsko uredjenje našminkano multi-kulti budalaštinama i skriveno ispod širokog ogrtača građanske države. U to ime grade se tisuće džamija kao najvidljiviji žig islamizacije na višenacionalnom obrazu BiH. Novcem koji pristiže iz islamskih država nameće gradnu džamija s arapskom arhitekturom koja beha podneblju pristaje kao kravi gaće. Uz to, džamije su postale okupljalište i sklonište za vehabije koje će izgleda najprije uništiti ovu državu. Istovremeno već 70 god. Hrvati ne mogu u Sarajevu dobiti dozvolu za gradnju svoje katoličke crkve.

Bitno je naglasiti; ne pije vodu ono razvodnjavanje šehidluka kojim muslimani-Bošnjaci pokušavaju izvrnuti istinu govoreći kako je šehid i onaj tko je branio svoj posjed i obitelj jer ako braniš SAMO svoj posjed i obitelj, a da nisi  poginuo braneći islam, onda ne dobijaš ulaznicu kojom postaješ Šehid. U suprotnom, je li šehid i onaj pastir na Vlašiću koji je smrtno stradao braneći  svoju obitelj i stado ovaca od vukova ili kradljivaca, pri čemu sam čin samoobrane i pogibije pastira nema nikakve veze sa Allahovim putem?! Shodno tome, jesu li za muslimansku elitu šehidi i oni Hrvati i Srbi koji su ubijeni od muslimanske vojske dok su branili  svoj obitelj i posjed?! Ako se muslimanska vojska nije borila za Allaha, odnosno vjersku državu, već za demokratsku i sekularnu državu BiH, u kojoj bi temelj bila pravna država, što je u suprotnosti s šerijatsikim učenjem u kojem je sekularizam i demokracija „nevjernički“ otrov, kako onda pripadnici te vojske uopće mogu biti šehidi???!!! Nema i nikada neće biti suživota između političkog islama i institucija neislamske, odnosno sekularne i pravne države.

Nije li za islamističko društvo iz Sarajeva došlo vrijeme za jedan malo jači aspirin ili, jos bolje ustanovu zatvorenog tipa?! Jer očito, normalni ljudi i građani mogu se od njih zaštiti jedino na taj način?! Ako i za to nije već kasno, jer Sarajevo je inače poznato kao jedini grad u svijetu u kojem su jednim jedinim metkom već izazvana dva rata. I. svjetski rat (Gavrilo Princip) i ovaj zadnji krvavi bosanskohercegovački rat (Ramiz Delalić Ćelo). Ovim mecima je u pravilu prethodila problemima bremenita situacija slična ovoj današnjoj. Nije li ovo BeHa ludilo u inkubaciji, opet u isčekivanju nekog Gavrila Principa koji bi ponvno trebao pokrenuti rasplet i još se samo čeka kad će mu u glavi puknut feder, a onda igranka može početi?! Treća sreća, rekli bi.

BiH je već 600 godina Džehennem (pakao) pod sjenkama krvavih sablji. Ovo današnje agonija zadnji je čin i finale u kojem kriminalci i ratni zlocinci - ali i oni što su pri ubijanju BiH vikali „To nije nas rat“- protjeruju domoljube iz njihove stoljetne domovine  koju su  stoljećima svojom krvlju branili i obranili. U to ime se i nogostup boji u zeleno jer je to zdrava boja koja odmara muslimanske oči, a nevjernika oslobađa od ionako teškog života. Haman, jer zelena boja grije ni snijeg se na zelenoj boji ne zadržava?! Dokazano jaro moj!!! Eto, da su islamisti došli na vlast 84-e, nikad Šeheristan ne bi doživio zimske olimpijske igre. Hoće Sarajevistan šehide, ali neće djeda Mraza?! Hoće sekularnu državu, ali ne i mišljenja suprotna od šerijata, hoće tuđe kraljice i kraljeve i njihove simbole, ali neće i pripadnost narodu iz kojih kraljice i kraljevi potiču, hoće muliti-kulti demokraciju, ali ne priznaju drugačijeg od sebe, hoće svoju povijest, ali nikako i onu u kojoj su bili kolaborateri, kvislinzi i u službi nazicma, neće druga dva naroda, ali hoce vehabije i Gornju Maoču, neće nastavni program druga dva naroda ali hoce jordanskošerijatski koji je dobio državnu oznaku bujrum itd. itd... Sve sami odroni i gromade idiotarija.

BiH više nije naša (svih nas) nego je njihova....Prvenstveno muslimanska, odnosno islamska, ajatolahova, šehidska, a zatim sarajevska, bošnjačka, bosanska, unitaristička i na kraju vjerovali ili ne, ti isti nam tvrde kako je BiH istovremeno još i sekularna, demokratska, multi-kulti i pravna država?! Na djelu je nespojivi bućkuriš kakav i dolikuje jednom šehidskom Bosnistanu, ali ne dolikuje sekularnoj BiH bez šehida i nama „nevjernicima“. Ako nas uopće još ima?!

Crovata/posavski-obzor.info