Prilika za novi početak

HDZ 1990, sda, posavski obzor, gay, gay brakovi, Zagreb
Re: "Prvi e-mail": Štovani, zahvaljujemo vam na vašoj prijavi za posao, međutim, moramo vas obavijestiti kako se na navedeni natječaj prijavio velik broj osoba te smo među njima odabrali kandidata za kojeg držimo da nam bolje odgovara.U p..materinu! Koji bolji!?! Ništa i ovog puta.


Koliko sličnih mailova kruži internetom dnevno, teško bi bilo i pretpostaviti sudeći po hvalisanjima pojedinih poslodavaca kako im na jedno otvoreno radno mjesto stiže u prosjeku preko tisuću prijava!
Koliko je s druge strane razočaranih i demoraliziranih ljudi, koliko je depresija razasuto po selima i gradovima, koliko je planova odloženo, koliko osmijeha nikad nije došlo na lica mnogih ljudi...? Biti nezaposlen je poraz ljudskosti. A lijepo u Ustavu piše "... svatko ima pravo na rad i na pravičnu naknadu za svoj rad".

Što će nam pravo kojeg ne možemo konzumirati?

To je kao da mislimo da imamo čokoladu koju ne smijemo pojesti. Kriza je. Recesija. Depresija. Stagflacija. Učimo pojmove kojima nam opravdavaju nemogućnost rada.
Što je preostalo "nezaposlenima"? Glavu dolje, ponos pod noge, žicanje roditelja, psovanje i pljuvanje po politici, poslodavcima, po državi, entitetima, federacijama, europama. Oni malo više frustrirani očitim lopovlukom kojeg su nemoćno prisiljeni gledati posežu za kakvim kriminalnim aktivnostima, uglavnom sitnim, usputnim kriminalom. Neki rade nešto na crno, bez osiguranja, solarno plaćanje (lovu na sunce), ali i to prerijetko.
Čemu su služile one petice iz fizike, kemije u školi? Čemu onoliki trud, onolika odricanja na putu do diplome, fakultetske - nerijetki se pitaju u prazno. Odgovora nigdje.

Otići negdje vani možda je najbolje što se može učiniti, da, ali i EU je stisnuo granice, ima dovoljno i vlastitih nezaposlenih.

Nema izlaza. Zid. Kojeg se ne može preskočiti.
Država je kriva. Nema tko drugi biti. Političari su krivi. Kradu za sebe I za svoje.

Dobro. Sad kad smo ispucali sve frustracije, možemo ići dalje.Možda je dobra opcija nabaviti kakvu knjigu za samopomoć tipa Kako razviti vlastiti potencijal, Sedam koraka na putu do sreće, ili možda otići na seansu bacanja graha, gatanja iz kave u kojoj obavezno stoji kako vam predstoji veeeeliki novac? Gluposti. Naravno.
Ne igra ni to. Jooj, da smo barem nogometaši, ili pjevači pa da vozimo ferrarija i imamo tri komada sa svake strane!?! Znamo - Kladionica! Kako se toga niste prije sjetili? Dovoljno je uplatiti nešto sitno novca, staviti na parove koji sigurno dobivaju i evo rješenja. Nakon nekog vremena, kad podvučete crtu, vidjet ćete da ste dužni sebi i drugima više nego li na početku glupe ideje o kladionici kao zlatnom rudniku.
A da je pokušati s molitvom? Onako mudro i pametno sročiti svoje obraćanje Svemogućem, izgovoriti, sklopiti ruke i u blaženoj dosadi na rubu halucinacija čekati na odgovor s nebesa? Umjesto odgovara, uglavnom padne kiša. Neće ići ni to.Jbgmčmsdpvkjšpsdjvžasćbvć! (onomatopeja za psovke).
Eto, prođe vrijeme, opet na istom mjestu, samo što su cipele malo potrošenije, već se pokazuju i rupe kao na dotrajalom stojadinu. Mogli bismo i penziju dočekati ovako. Nije loša ideja. Ali smo premladi. Tko će toliko čekati!?!
Evo imam ja nekih ideja i savjeta možda (savjeti pametnima ne trebaju, a glupani ih ionako neće prihvatiti).
Najprije da raščistimo - ni država, ni općina, ni političari, ni Crkva nije vašem ocu obećala da će mu zaposliti dijete kad završi školu prije 20-ak, 30-ak godina, onomad kad je vaš otac zaboravio da su plodni dani, a majka šutjela. Nisu krivi ni vaši roditelji što nisu izgradili moćnu firmu pa da sad kao direktor mjerkate cure po kafićima kojima bi predložili da vam bude tajnica. Za vlastiti život, za vlastiti razvoj, za rad i zaradu, odgovorna je samo jedna osoba - Vi sami. Kao što su vaši roditelji bili i jesu odgovorni za vlastiti život. Dakle, nije Tito, nije Franjo, nije država, nije Crkva!
Što ćete učiniti s tom odgovornošću? Za početak, bilo bi dobro razmisliti o poslu kojeg biste radili i da vam nitko ništa ne plati jer se u njemu osjećate ispunjeno. To je VAŠ POSAO! Upravo ste ga našli. Tu ćete sasvim sigurno zaraditi najviše i s najviše osmijeha kročiti kroz život. Sad razmislite o nivou posla kojeg želite raditi, je li to obrtnički nivo, ili nivo poduzeća. Umjesto jadikovanja kako nemate ovoga i onoga, počnite vrijeme trošiti na popisivanje onoga što imate!
Ne možete početi bez novca,a novca nemate? Netko vam je krivo rekao kako vam za ideju treba novac. Ne treba. Novac će pronaći vas onog trena kad odlučite krenuti s poslom. Pogledajte ljude oko sebe koji su uspjeli. Jesu li pametniji od vas, jesu li sposobniji, jesu li završili više škole? Ništa od toga. No, imali su ono što vi tek trebate imati - ideju i odluku o tomu što žele napraviti!
Još nešto su vam zaboravili reći u školi - kako sreća nije nešto što se nalazi tisućama kilometara udaljeno od vas, nego je u vama. Sad i odmah. Ako razgrnite sve te nataložene iluzije, otkrit ćete je u svojoj nutrini.
Da, nisu vam rekli ni kako se sav novac kojeg ćete za života steći već sad nalazi u vama jer izvan vas i ne postoji. Kroz život ćete ga samo izvlačiti kao perje iz jastuka.
Za sobom morate ostaviti i iluziju kako je bolje imati 100% od ničega, nego li 30% od nečega. Tražite partnere i dijelite, ako ne možete sami. Napravite plan, definirajte ciljeve, držite se plana. "Nemoguće" je samo prepreka u vašoj glavi.
Dok ne izgradite nekretnine koje možete staviti pod hipoteku banci kako biste došli do novca potrebnog za dalji razvoj vašeg posla, radite na malo I izgrađujte mrežu dobrih odnosa s ljudima. Ta mreža će biti vaša zaštitna mreža u slučaju manjih i većih padova.
Bilo bi puno brže i lakše ako biste odmah imali nekakvu nekretninu koju možete staviti u zalog jer - banka vam neće dati kredit bez dvostrukog osiguranja.No, dok je ne stvorite, ne odlazite u banku i ne pričajte o planovima, jedino što vam se može desiti jest da vam ukradu planove, unatoč tomu što banka ne može ostvariti zaradu bez davanja kredita, bez zaduživanja kod nje. Dokle god ima onih koji imaju nekretnine, jamstva, kredite neće davati onima koji to nemaju.

Počnite o sebi misliti kao o jedinstvenoj osobi kojoj će cijeli svemir biti na raspolaganju od onog trena kad osvijestite svoje želje i namjere. Možete i pojačati do daske "Uzmimo u ruke sudbinu i sreću...", malo ohrabrenja nije suvišno.

Kad bismo imali svoju nacionalnu razvojnu banku, bilo bi dovoljno imati inteligentan plan, bankini stručnjaci bi procijenili ima li plan izgleda, vašu sposobnost da ga iznesete i odobrili novac.

Dotad, u se i u svoga konja!

VeNLO/posavski-obzor.info