FOTO/VIDEO  POVRATNIČKO URBICIDNA PRIČA Mostarcu život postaje big brother, 45 prozora gleda u njegovu skromnu kuću, a sunce mu više ne izlazi kao prije

POVRATNIČKO URBICIDNA PRIČA Mostarcu život postaje big brother, 45 prozora gleda u njegovu skromnu kuću, a sunce mu više ne izlazi kao prije

Mostarcu Zdravku Mikuliću, povratniku na djedovinu u mostarske Vrapčiće malo je nedostajalo za mirnu starost. Vratio se ondje gdje se rodio, obnovio srušenu kućicu, posjekao šikaru, zasadio voćke. 

“Invalid sam stopostotni, da nisam došao tu, da ovo pomalo uređujem ne bi ni živio do sada, a tražio sam nekakav svoj mir, jer sam imao milijun zdravstvenih problema, međutim mira više nema. Prvi sam se vratio ovdje, da povučem te Mikuliće, puno nas je bilo ovdje. Mi smo bili dugo vremena raseljeni. Pa ja sam se tek 2000. vratio”, počinje priču Mikulić, koji nas je ugostio u svom domu. 

Došla je potom 2019., a njegov život se lagano pretvara u big brother, ali na već viđeni mostarski način. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tik uz njegovo imanje, na nekih 40 centimetara udaljenosti, tj. zapravo blizine gradi se ogroman objekat, dom za stare “Green”, u kojem će boraviti i raditi 300-tinjak osoba. 

Sve bilo dobro do 2019.

Kako je gradnja takvog objekta u selu, bez svježih regulacijskih planova i bez suglasnosti susjeda uopće moguća znat će mostarski urbicidaši, isti oni koji su dozvolili i izgradnju na Bijelom Brijegu, a protiv kojih se vodi istraga u Tužiteljstvu. Dozvole je, priča nam Mikulić potpisao bivši gradonačelnik, a pripremao tadašnji šef službe za građevinske propise Zdravko Čuljak, a bilo je njih još. 

“Emina Jazvin, ona je glavni krivac za ovo u urbanizmu, a ne mogu joj ništa”, tvrdi Mikulić. 

Gradnja objekta je počela 2019., kada su počeli pripremni radovi, da bi u ljeto iduće godine počela gradnja, betoniranje ploče. 

“Nikakav uvid nisam imao u projekt mada sam kao prvi susjed morao biti stranka u postupku. Ništa me nisu pitali dok su izdavali dozvole. To sam gonjao gonjao, da bi prije godinu dana Ministarstvo graditeljstva donijelo rješenje i poništilo građevinsku dozvolu, poništilo urbanističku suglasnost, reklo da se mora izdati nova i da ja moram biti stranka u postupku, u potpunosti uključen, međutim ni dan-danas ja nisam u potpunosti uključen”, priča nam Mikulić, priču koju smo zadnje dvije godine barem sto puta čuli u Mostaru. 

Upitan na što će mu život ličiti kad 300 ljudi useli u ovu zgradu i bude gledalo u njegovo dvorište Mikulić odgovora da mu je cijeli život izokrenut naopačke. 

“Na što mi već sad sliči!? Ni na šta mi ne liči! Meni sunce ne izlazi kad mi je izlazilo. Moje voćke nemaju sunca ni zraka. Primakao se na 35 centimetara od mog objekta. 35 centimetara! On nema tu požarnog puta, koji takav objekat mora imati. Zakon kaže da za objekte te veličine mora biti požarni put 3 metra okolo objekta, da može vatrogasno vozilo ući i izaći, a on tu ne može ni pješke proći s ove strane. Dalje, 45 prozora gleda u moje imanje i moju kuću. Koju ću ja tu intimu više imati svoju, pola objekta je okrenuto prema meni i svi imaju prozor prema meni. Čak u prizemlju dolje ima prozora na 45 centimetara od međe. I to se nije poštivalo, da prozori ne mogu nikakvi, a posebno od toaleta i tako blizu. Ti smradovi iznutra dolazit će meni”, jada se dalje Mikulić. 
Posebno je ogorčen na gradsku inspekciju, za koju tvrdi da radi u interesima investitora u starački dom. 

“Nema više s kim se ja nisam susretao, dvije i pol godine ja ovo gonjam. Dvije i pol godine. Inspekcijska služba, da budemo jasni, radi za njega (opa. investitora), koda mu je ćaća rođeni, tamo ona šefica… Rade za njega, lažu za njega, dolaze na lice mjesta i pišu stvari koje nisu na licu mjesta. Lažu za njega, i preko inspekcije se ne može ništa. Imam čak dopis gdje gradonačelnik Kordić upućuje dopis šefici inspekcijske službe, naređuje da me mora pozvati na razgovor i o dogovorenom ga izvjestiti. Ona to nije napravila. Jednostavno neće da napravi. Ne može im nitko ništa”, tvrdi dalje Mikulić. 

Nasuprot tome, po zahtjevu investitora provjeravaju njega na njegovoj djedovini. 

“On podnosi prijave na mene, da sam ja radio i obnavljao mimo onoga kako je bilo, evo taj objekt će mi srušiti (upire prstom u pomoćni objekt, nalik na kokošinjac, a on ga je već načeo svojim radovima), izdali su rješenje za rušenje. Nadalje, došao mi je dopis da donesem fotografiju da dokažem da je moja kuća do rata bila pokrivena dvovodnim krovom. Ma koje su to gluposti. To je kuća pravljena prije 150 godina, bila srušena u ratu, ja je obnovio. Kakve veze ima kakav je krov bio, je li bip dvovodni, ili jednovodni, a bio je dvovodni, samo je bila cigla, a sad je lim jer mi je tako bilo lakše i jeftinije. Ovo je moja ne djedovina, nego čukundjedovina, a inspekcijska služba sad mene maltretira, da bi sačuvali njega”, tvrdi dalje Mikulić. 

Podsjeća da je ovo starački dom, socijalna ustanova i da su posebni zahtjevi za gradnju takvog objekta. To je objekt gdje će boraviti 300 ljudi. Projektom je predciđeno 255 korisnika, plus zaposlenici, 50 je minimum na 255 štićenika, radit će se u 3 smjene. To je preko 200 ljudi kad tek Dom počne raditi, da ne govorimo o punom kapacitetu.

“Pa ovo je bolnica, gore nego bolnica. U bolnici ima mlađih ljudi, ovdje će biti sve staro. 250 ljudi će tu bolesnih ležati. On je napravio septičku jamu 40 kubnih metara. Ja sam ovdje sam i trošim mjesečno 5 kubika vode. Njih toliko po 5 kubika, to je 15.000 kubika otpadnih voda. Slijevat će se u septičku jamu, kojoj dno nije betonirano. I inspekcija sad laže za njega da je urađeno po propisima. Ma kojim propisima? Septička jama preko 10 kubika mora imati građevinsku dozvolu. Da bi se za septiču jamu za ovoliki objekt izdala dozvola mora se praviti studija utjecaja na okoliš. Pa ljudi tu su otpadne vode. Nitko tu nije bez lijekova”, navodi dalje Mikulić te dodaje da objekt nema ni požarni put da bi moglo proći vatrogasno vozilo, dodavši da su se s objektom toliko primakli njegovu imanju da se ne može proći ni pješice. 

Koronavirus u urbanizmu 

Pokazuje i more dokumentacije. Ključno je rješenje drugostupanjskog organa, Ministarstva graditeljstva HNŽ, koje nalaže da se u ovom predmetu ponovi postupak izdavanja dozvola, te uključi Mikulić.

Kako to nije urađeno u zakonski predviđenom roku intervenirala je Upravna inspekcija HNŽ-a, koja je izvršila nadzor u Odjelu za urbanizam Grada Mostara i utvrdila da nije u zakonskom roku postupljeno po rješenju Ministarstva građenja i prostornog uređenja, te nalaže Službi za građevinske propise, u kojoj je tada bio Zdravko Čuljak da obnovi postupak.

Zanimljivo je da upravna inspekcija u više navrata izvještava Mikulića da ne može postupiti u Odjelu za urbanizam Grada Mostara zbog koronavirusa. Pandemijom su se pokrivali i u drugim slučajevima. 

Upit o ovom slučaju poslali smo jutros Odjelu za urbanizam Grada Mostara, Odjelu za inspekcijske poslove Grada Mostara, kao i Domu penzionera Green, koji već postoji u Sarajevu. Gradska inspekcija slučajno ili namjerno brka pojmove medijskog upita i zahtjeva za postupanjem, pa kažu da će izviđati naš pravni interes u ovom predmetu, premda je on samo medijski, s ciljem da se kontaktira druga strana, koju povratnik u Vrapčiće tereti da radi u korist investitora. Odjel za urbanizam u novom sazivu portalu Hercegovina.info još uvijek nije ponudio niti jedan odgovor ni na jedan medijski upit koji smo slali, a bilo ih je podosta. Čak su i urbicidni urbanisti, koji su pod istragom su odgovarali na naše upite, te u tom dijelu bili brži od novih djelatnika u urbanizmu. 

U svakom slučaju željno isčekujemo odgovore svih strana. 

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.