Otvoreno pismo dr.sc. Mili Lasiću

Otvoreno pismo dr.sc. Mili Lasiću

...rata bili na suprotnoj strani, smatramo osobom sličnoj nama, odnosno osobom koja boluje od Akutnog polimorfnog psihotičnog poremećaja sa simptomima shizofrenije.  

KOORDINACIJA UDRUGA PROIZIŠLIH IZ DOMOVINSKOG RATA HZ-HB otvoreno pismo dr.sc. Mili Lasiću

Mi, branitelji oboljeli od PTSP-a, ni na koji način ne želimo uvrijediti Vašu osobnost, nego smo zabrinuti što se na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, točnije na Odjelu za politologiju, uvodi shizofreni model obrazovanja kakav je bio i u komunističkoj Jugoslaviji u Kumrovcu. Konkretno, iščitavajući tekst Vašeg obraćanja studentima Politologije na proslavi četvrte obljetnice postojanja Hrvatskog studentskog politološkog foruma, pod nazivom „Sila gluposti", shvatili smo kako se kod Vas radi o perzistentnoj vrsti sumanutih ideja koje su znanstveno kulturološki neprihvatljive ili potpuno nemoguće, i stoga nas zabrinjava Vaša perzistentnost u provođenju istih. Perzistentne halucinacije ili perceptivne obmane, kada su praćene prolaznim ili djelomično prolaznim sumanutostima i koje nemaju jasan efektivni sadržaj, tj. perzistentne precijenjene ideje, kada su prisutne svakodnevno, tjednima i mjesecima, jasno ukazuju na Akutni polimorfni psihotični poremećaj sa simptomima shizofrenije.

Analizirajući Vaš uradak uvidjeli smo kako je nemoguće da se bivši ostrašćeni komunistički idealisti danas zamotaju novim socijaldemokratskim proeuropskim ruhom, o čemu svjedoče i Vaše rečenice, izrečene u navedenom izlaganju:

„Dobitak od ove rabote je u tome što me studenti osjećaju svojim, nešto kao razrednik"

Dijagnoza: Formalni poremećaj misaonog toka - disocirano mišljenje.

„Ocijenio sam lažno-lijevi, tobož multietnički i građanski, u biti hegemonistički i/ili unutaristički „sarajevocentrični" akademski narativ kao najgori i najopasniji, gori čak i od njegovih banjalučkih i mostarskih separatističkih inačica."

Dijagnoza: Formalni poremećaj misaonog toka.

"Izbjegao sam, dakako, vrlo zavodljivu prigodu da otvoreno progovorim i o aktualnoj hajci protiv mojega načina rada, koju sprovode neke mostarske udruge i pojedinci. Usuđuju se bjesomučno lagati o mojoj prošlosti i nipodaštavati moj aktualni angažman, moralni i stručni integritet vrlo biranim „jezikom mržnje" i laži."

Dijagnoza: Paranoja ili manija gonjenja

„Naučio sam, dakako, podnositi ovu vrstu poniženja, jer su već vođene slične hajke i harange od strane visokopozicioniranih političkih lažljivaca i njihovih ratnohuškačkih portala, i u Sarajevu i u Mostaru, pa ipak ova mi je aktualna, uvjetno kazano mostarska-hrvatska haranga najneprijatnija. Dakako, ima i nečega dobroga u svemu ovome. Od mostarskih prijatelja izdvojit ću jednoga koji se odmah ponudio da redovito šetamo Gradom i pijemo kavu u Gradskoj kavani. „ I dušmanima i prijateljima je jasno da je sve laž što pišu o Tebi, budi zato spokojan", napisao je, pak, jedan drugi dragi čovjek, koji i sam živi u dubokoj izoliranosti u Sarajevu, kao i ja u Mostaru."

Dijagnoza: Negativni simptomi izražene apatije i izoliranosti, kao posljedica umišljenog progona.

„Glupost je opasniji neprijatelj dobroga nego zloba. Protiv zla se može protestirati, zlo se može demaskirati, može se u slučaju potrebe silom spriječiti, ono nosi uvijek u sebi klicu vlastitog raspada, jer ostavlja kod čovjeka barem neku nevoljkost. Protiv gluposti smo bespomoćni. Tu se ni protestom ni silom ne može ništa učiniti; razlozi ne vrijede; dosta je da se činjenicama koje protuslove vlastitim predrasudama jednostavno ne vjeruje - u ovakvim slučajevima dapače i glupan postaje kritičan - a ako su neizbježive, mogu se jednostavno zaobići kao pojedinačni slučajevi bez važnosti. Kod toga je glupan za razliku od zla čovjeka do kraja sa sobom zadovoljan; on postaje dapače opasan jer se lako razdraži te prelazi u napad. Zbog toga je potrebno daleko više opreznosti pred glupanom nego zlim čovjekom. Nikada više nećemo pokušati glupana razlozima uvjeriti; to je besmisleno i opasno..."

Dijagnoza: Emocionalna zaravnjenost koja obično rezultira u socijalnom povlačenju i kompromitira socijalno funkcioniranje.

„Dakako, najvažnije je što moji studenti i sugrađani misle o mojemu radu, u krajnjem je posve svejedno što maligamima natopljeni, „zarobljeni umovi" s lijeve i desne obale Neretve, ili Miljacke, misle, ako se uopće misli u njihovom opskurnom svijetu vlastite beznačajnosti, otkuda, vjerojatno, i izvire potreba za apriornim obožavanjem „Vođe", ili „vođa", za mržnjom prema svemu što je drugačije, posebno prema onomu tko je izabrao ne biti ničiji, nego svoj, vjeran svojoj struci i savjesti. S njima koji su izabrali „ur-fašizam" za model svojega ponašanja, bili toga svjesni ili ne, ne može se voditi dijalog. Oni se služe stigmatizacijama i diskvalifikacijama na tako prostački način da jednostavno zaudaraju na zlo i glupost. Pa čak i uživaju u vlastitoj zarobljenosti zlom, u vlastitom svijetu zla i ništavila, Dok im se naivni i neupućeni dive ..."

Dijagnoza: Teorija zavjere ili formalni poremećaj misaonog toka, disocirano mišljenje.

„Nas u Bosni i Hercegovini se Platonova alegorija o pećini izravno tiče, ponovio sam pred studentima, jer se u BiH i u vremenima sve većeg uvažavanja kulturološkog pluralizma u svijetu živi i promišlja život u okovima golog i/ili pravno-političkog nasilja, ništenja identiteta i nerazumijevanja logike višestrukih identiteta, to jest alteriteta. Radi se o tomu da i teoretičari i pragmatičari u Bosni i Hercegovini žive u svijetu poluistina i/ili laži o sebi i svojoj zemlji. Kritičko-racionalističkog mišljenja jedva imade unutar bh. akademskih zajednica, dakle među onima koji bi se po vokaciji trebali baviti postojanim mislima. Među krajnje ideologiziranim, etniciziranim i provincijaliziranim akademskim elitama diobe su istovjetne i duboke kao i između tobožnjih političkih elita. Dominantni akademski narativi i politike su, dakle, u apsolutnom suglasju, idilu remete tek rijetki. U konačnici, takvi teorijski narativi i politike sinergijski i onemogućuju postojane misli o svojoj zemlji, plurimorfnoj i višenacionalnoj, te s time zapriječuju put mogućoj uljuđenoj zajednici s europskim ustavom i sustavom vrijednosti.
Bez okolišanja treba reći čak i u ovako svečarskoj prigodi da su političke, akademske i kulturne elite u Bosni i Hercegovini zarobljene u utvare neodgovornih predodžbi o sebi i drugima, te zbog toga nesposobne misliti i cjelovitost i „plurimorfnu nacionalnu kompozitnost" Bosne i Hercegovinu. Utoliko su i suodgovorne za nepostojanje kritičke autorefleksije i vizije zajedničke budućnosti. Zbog te staro-paradigmatske, podaničke i licemjerne pozicije spram političke klase na vlasti, one su odgovornije i od političke klase za odloženi civilizacijski rasplet u međunarodno priznatoj i unutarnje nepriznatoj zemlji Bosni i Hercegovini. Tomu svemu treba dodati, dakako, da je BiH i međunarodnim intervencionizmom dovedena pred sami rub ponora, pa danas uzaludno žudi za autohtonim i odgovornim društvenim dogovorom, kojim bi se međusobno priznale i bh. nacije i bh. građani svih svjetonazora. Ali, kao da za takvo što nema ni pretjerane sposobnosti ni volje ni među bosanskohercegovačkim ni inozemnim pragmatičarima, ni među akademskim elitama. A ove potonje bi trebale biti pozvane pomoći da se pomaknemo u pravcu konsenzualne političke kulture, na osnovi kulture nenasilja i uvažavanja drugosti, kako bi se potom osmislili konkretni mehanizmi upravljanja našim razlikama. Taj naš neupitni kulturološki pluralizam nije, dakako, naše prokletstvo, dapače, to je naš civilizacijski ulog u kompleksni svijet alteriteta i multikulture kojeg oličava Europska unija."

Dijagnoza: Akutni polimorfni psihotični poremećaj, tj. trauma povezana s obavljanjem posla

„Kako se osloboditi logike beskrajnih dioba, na jednoj, ili „sindroma jednosti" na drugoj strani, kako misliti svoju zemlju istodobno u njezinoj plurimorfnoj punoći i europskoj perspektivi - pitanja su s kojima se mučimo i mi vaši profesori, i vi, mladi politolozi, iliti politolozi u potenciji, koji tek kljucate iz ljušture u koju ste obrazovanjem i odgojom zarobljeni. Pred vama je, zapravo, zadaća da se uspenjete u svijet postojanih misli i da tragate za smislenim odgovorima, što vi već i činite. Svatko bi se, dakako, a ne samo mladi ljudi morao zaputiti iz polumraka vlastitih poluistina o sebi i BiH ka svjetlosti „postojanih misli", kako bismo ponovno počeli misliti ono što nas povezuje, kako bismo zajedno osmislili europsku budućnost BiH. Na riječima su, doduše, skoro svi bh. narativi i sve bh. politike proeuropejske, ali kada se razgrnu magle s njih razotkriva se sav njihov akademski i politički provincijalizam. Duh palanke je, zapravo, jedina njihova zajednička crta. I nije pri tomu riječ samo o jalovosti etnopolitika, nego i svih politika, dakle i onih koje se vide alternativnim, mada ne uspijevaju misliti bosanskohercegovačku „plurimorfnu nacionalnu kompozitnost, ili se nje ponajviše plaše."
Dijagnoza: Perzistentna vrsta sumanutih ideja koje su kulturalno neprihvatljive ili potpuno nemoguće, koje su nastale kao poremećaj izloženosti ili svjedočenju.

Poštovani gospodine Lasiću, Vaš Akutni polimorfni psihotični poremećaj, odnosno PTSP, je vrsta stresora koja nastaje kao posljedica psihičkog zatočenja između razdoblja Golog otoka i kumrovačke vizije društva, i za posljedicu ima podvojeno mišljenje kako je bivši komunist danas ustvari socijaldemokrat europske orijentacije, što je u biti bolest perzistentnog nametanja ideološke volje drugima i drugačijima.

Drugarski pozdrav!

Sektor branitelja oboljelih od PTSP-a

KOORDINACIJA UDRUGA PROIZIŠLIH IZ DOMOVINSKOG RATA HZ-HB