MILIJUNI U HERCEGOVINI POTROŠENI NA KOCKU Ovisnici se liječe u mostarskom 'KLOK-u', Međugorju, online seansama...

MILIJUNI U HERCEGOVINI POTROŠENI NA KOCKU Ovisnici se liječe u mostarskom 'KLOK-u', Međugorju, online seansama...

Građani Bosne i Hercegovine u prvih osam mjeseci ove godine na igre na sreću potrošili su više od milijardu maraka. Podaci su to koji su dostavljeni Avazu iz Porezne uprave FBiH. 

"Prema službenim evidencijama Porezne uprave FBiH, od 1. siječnja do 31. kolovoza 2022. godine priređivači igara na sreću klađenjem ostvarili su ukupan promet u iznosu od 1.094.017.556 KM",  kazali su iz Porezne uprave FBiH.

Najveći promet, u iznosu od 203.815.760 KM, imale su kladionice na prostoru Tuzlanske županije, dok su stanovnici HNŽ u kladionicama su ostavili 181.287.512 KM.

Sve veći broj ovisnika o kocki traži pomoć. 

"Podaci govore da naši ljudi troše nevjerojatno puno novca na kladionicu. Što se tiče naše županije to je 181 milijun maraka, a ako znamo da je do kraja godine još četiri mjeseca, onda je lako za pretpostaviti da će promet kladionica biti minimalno 271 milijun. Mislim da će biti i viši, budući da je jesen vrijeme kada se ljudi više klade. Ovo su tužni i pogubni podaci. Ne možemo se ne zapitati odakle dolazi taj novac i čiji je on i tko ga je zaradio. Postavlja se pitanje koliko će obitelji ostati uskraćeno za osnovne životne potrebe, koliko će djece otići u školu bez potrebne odjeće, obuće, sendviča. Koliko će radi toga suza biti proliveno i tuge. Mi smo nekako fokusirani na te novčane iznose. No, ono što se ne može novčano izraziti je puno strašnije, a to je nesreća koja snalazi sve te ljude i njihove obitelji", kaže za Hercegovina.info psiholog Marko Romić.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Često se kaže ona "nitko ga ne tjera da igra", ali Romić zamjera vlastima.

"Tako je. No, ima jedna druga činjenica koju ja zamjeram našim vlastima. Bit ću slikovit. Zamislim da na jednom području vlada dugotrajna nestašica vode i hrane i pojavi se netko i kaže kako nudi obilje vode i hrane, no da ljudi s tog područja od svog malo što imaju uložiti i ako budu imali sreću dobit će hranu i vodu. Koliko će ljudi nasjesti na to? Naše vlasti sijući kladionice na sve strane, koriste i zloupotrebljavaju situaciju našeg naroda."

Kako ne početi uopće kockati.

"To je stvar koja počinje u obitelji. Ona je najvažniji preventivni čimbenik u svemu, pa i u ovome. U obiteljima u kojima su djeci usađene prave vrijednosti, pravilan odnos prema sebi, drugome, obitelji i svemu onome što je bitno, onda je iz takvih obitelji puno manje potencijalnih kockara, odnosno patoloških. Naglasak je na odgoju, vrtići i škole pa sve ostalo."

Njegov Klub liječenih ovisnika o kocki broji sve više članova.

"Sve više je onih koji se liječe. KLOK sada ima jednu grupu koja funkcionira uživo u Mostaru i tu imamo 25 članova i to radimo 12 godina. No, pored toga imam i dvije online terapijske grupe u kojima su ljudi iz šest zemalja; BiH, Hrvatske, Crne Gore, Srbije, Makedonije i Bugarske. To je ono na što sam ponosan iako naravno da mi nije drago da se ljudi moraju liječiti, ali to doživljavam kao nekakvo svoje postignuće. U tim grupama zajedno ima 50 ljudi, odnosno 50 obitelji. Kako se zajednica odnosi prema tome? Ja bih sada upitao sve institucije koliko ima onih koji se liječe kod njih? 

Sve više ovisnika o kocki liječi se uz rad i molitvu u zajednici Cenacolo u Međugorju. Radi se o zajednici koja je krenula s liječenjem ovisnika o narkoticima, a sada razvila i u nju ulaze ljudi s drugim problema poput depresije, ali i kocke.  Oni "prema vani" izgledaju sasvim dobro, no imaju veliki unutarnji problem. 

Brojni izađu na pravi put. Jedan od njih je Marin Čaluk koji je pet godina proveo u ovoj međugorskoj zajednici. Veći dio života je proveo u Zagrebu gdje je sve i krenulo.

"U kocku sam ušao s 11 godina i u njoj bio do svoje 24 godine. Sve je bilo 'klasika'. Bili smo osnovna škola u čijoj se blizini otvorila kladionica. Na nagovor prijatelja sam otišao odigrati listić i tako je sve krenulo. Ispočetka dođu mali dobitci. S nekih 13 ili 14 godina mi se dogodio jedan "veliki dobitak", a nakon njega je sve krenulo nizbrdo. Najviše te ubije kocka preko interneta, gdje ti nemaš doticaj s novcem, već su tu samo tipke i brojke. To ti je dostupno 24 sata, a "hvala Bogu" dobro se i reklamira. To je bio moj zadnji stadij i tu sam odlučio da moram riješiti probleme".

Oni su bili brojni.

"Bilo je tu svega. Najprije je tu bilo minusa na banci, pa posuđivanja od prijatelja i poznanika, društva s kojima sam kockao. Kada sam krenuo raditi sa svoji 18 godina onda je došlo i posuđivanje od kamatara, više njih. Zaglibio sam dosta duboko".

Vrsta klađenja nije bitna.

"Nije uopće bitno što igrate. Želja za natjecanjem, dobitkom i strast je ono što kocka "daje" Osobno sam došao do stadija gdje mi nije bilo bitno što igram, hoću li dobiti ili izgubiti. Bilo je bitno samo vrtjeti i igrati. Igrao sam sve, od svih sportova na kladionici, casina, sve što postoji". 

Kocka je ovisnost poput heroina.

"Radi se o tome da je kod kocke stvar adrenalina. Kada ulazite sve dublje u kocku, taj adrenalin je sve dublji i sve veća je potražnja za njim, ali i za strašću, igrom, adrenalinom i dobitkom. U kocki se ide na psihičku bazu. Heroin te ubija i fizički, a kocka psihički. To je jako opasna stvar. Mene je "pucalo" na adrenalin i upadao sam u sve veće probleme. Imaš osjećaj da se nikada nećeš izvući"

Na kraju je uspio sve probleme sanirati.

"Uz pomoć roditelja. No, ulazak u Cenacolo je bio jedan pod uvjeta da uđe u Cenacolo. Tu sam bio pet godina. Od izlaska je prošlo neke četiri godine".

Ni ne pomišlja ponovno zaigrati.

"Ne. Radim u jednom objektu, a preko puta je casino. Sve sam vam rekao. Dotakao sam dno dna u ovisnosti i mogu knjigu napisati. Prošlo je dosta godina otkada sam uplatio posljednji listić, ali i danas osjećam posljedice umora od kocke i dvostrukog života", rekao nam je naš sugovornik.

Prema procjenama u Bosni i Hercegovini ima preko 50.000 patoloških kockara.