MATANOVI ENERGETSKI DVORI Pogodite zašto se Dodik ne povlači i iz Elektroprijenosa, te bori za ostanak Žarića

Elektroprijenos BIH pod vodstvom istaknutog HDZ-ovog operativca u energetskom sektoru BIH Matana Žarića započeo je novi investicijski ciklus. Tvrtka koja godinama predstavlja jedan od primarnih izvora financiranja stranaka na vlasti nastavlja praksu dodjele milijunskih natječaja tvrtkama koje se dovode u vezu sa HDZ-om, SNSD-om i SDA-om.  Međutim postavlja se i pitanje za čije interese Elektroprenos BIH gradi prijenosnu mrežu?, piše Predrag za Tačno.net.

Politički odnosi na razini Bosne i Hercegovine reflektirali su se i na rad Elektroprijenosa BIH, jedine zajedničke kompanije u vlasništvu Republike Srpske i Federacije BIH. U tom kontekstu sukob koalicijskih partnera HDZ-a BIH i SDA 2018. godine doveo je u blokadu rad ovog poduzeća, preciznije blokadu 180 milijuna KM na računu Elektroprijenosa BIH.

Službeno, blokada je nastala zbog izostanka suglasnosti bošnjačkih kadrova da Matan Žarić, nakon isteka mandata, nastavi obnašati dužnost ‘prvog čovjeka’ tog poduzeća. Najglasniji za deblokadu sredstva Elektroprijenosa BIH i ostanak Matana Žarića, pored HDZ-a, bili su i predstavnici Republike Srpske.

Tako je Premijer RS-a, Radovan Višković u više navrata ponovio da Bosni i Hercegovini prijeti energetski kolaps ukoliko se milijunska sredstva za investicije kao i rad Elektroprijenosa ne odblokiraju.

„Kada kasnite u investicijama, pošto ste u blokadi 19 mjeseci, vi ne ulažete niti jednu marku u razvoj, a to znači da je naš elektroenergetski sektor, prije svega prijenosna mreža, ugrožen do te mjere da nam prijeti da u 21. stoljeću ostanemo bez električne energije.“

Naravno, Bosna i Hercegovina nije doživjela energetski kolaps, a sredinom svibnja 2020. godine premijeri FBIH Fadil Novalić i RS-a Radovan Višković dogovorili su deblokadu te državne tvrtke.

Žarić ostaje na položaju, a nakon usvajanja financijskog plana Elektroprijenosa BIH 200 milijuna KM sa računa ovog preduzeća kao i kredit ERBD-a postaju operativni.

Nakon uspostavljanja dogovora u izjavi za medije Matan Žarić je istaknuo da Elektroprijenos BIH mora zamijeniti kompletan upravljački telekomunikacijski sustav, izgraditi niz trafostanica te nabaviti desetine energetskih transformatora pojedinačno procijenjenih na više milijuna KM.

Na temeljima korupcije 

Žarić, desetljećima ključni HDZ-ov kadar za energetiku prema dostupnim podacima do početka rata u BIH radio je na položaju rukovoditelja Sektora za elektro-održavanje te položaju predsjednika Saveza socijalističke omladine u tvornici UNIS Jablanica.

Osnivanjem HDZ-a BIH, Matan Mato Žarić postaje predsjednik te stranke u Jablanici, a na temelju političkih kao i zasluga u HVO-u nakon ratnih događanja pozicioniran je za direktora JP Parkovi prirode Blidinje. Nedugo nakon toga imenovan je i za ministra civilnih poslova i komunikacija u Vijeću Ministara.

U elektroenergetski sektor ulazi u ožujku 1999. godine kada dolazi na mjesto generalnog direktora JP Elektroprivrede HZHB. Za razdoblje prvog mandata na položaju generalnog direktora EP HZHB vežu se korupcijske afere koje su javnosti približile modus operandi izvlačenja milijuna KM iz javnih institucija.

U izvještću o specijalnoj reviziji Elektroprivrede HZ HB još 2003. godine utvrđeno je da je Matan Žarić nelegalno isplaćivao Draganu Čoviću 1500 KM mjesečno za „usluge stručnog savjetovanja“. Također, važno je naglasiti da u ovom razdoblju institucije HDZ-a kao i tvrtke u vlasništvu kadrova ove stranke nisu plaćale električnu energiju poput tvrtke Soko Mostar.

Tvrtki koju je osnovao HDZ “Mondo”, Matan Žarić je prebacio 1,45 milijuna KM za financiranje kampanje i kupovinu nekretnina, a na optuženičkoj klupi zajedno sa sadašnjim predsjednikom HDZ-a Draganom Čovićem, našao se u procesu nelegalne privatizacije Eroneta.

Nakon desetogodišnjeg procesa vođenog pred nadležnim sudom u Mostaru Dragan Čović, Marinko Gilja sadašnji direktor EP HZHB kao i tadašnji članovi Upravnog odbora HT-a Mostar Ivana Baćka, Vladimir Šoljić, Slavica Josipović, Neven Đukić te Matan Žarić oslobođeni su optužnice za nelegalnu privatizaciju.

Razlog oslobađajuće presude je proceduralna greška nadležnog Tužiteljstva. Naime, optužnica je podignuta devet mjeseci nakon zastare kaznenog djela.

U razdoblju između obnašanja dužnosti u Elektroprivredi HZHB i Elektroprenosu BIH Matan Žarić bio je uposlenik i tvrtke Dalekovod Mostar u vlasništvu nekadašnjeg giganta Dalekovod d.d. Zagreb. Nakon povratka u EP HZHB bivša tvrtka Matana Žarića godišnje je od ove elektroprivredne tvrtke dobivala poslove u vrijednosti od 20 milijuna KM.

Dolaskom na čelo Elektroprijenosa BiH, Žarić će pokazati još raskošniji natječajni talenat. U tom kontekstu vrlo zanimljiva je i analiza dodijeljenih natječajnih ugovora na samom početku investicijskog ciklusa Elektroprijenosa BIH ukupne vrijednosti 288 milijuna KM.

Dalekovod Mostar: 7 zaposlenih 16,8 milijuna prometa

Poslovi izgradnje dalekovoda ili trafostanica u vrijednosti od nekoliko milijuna KM podijeljeni su na operativna područja Elektroprenosa BIH, OP Mostar, OP Sarajevo i OP Banja Luka, pa se na osnovu geografske pozicije kao i vladajuće stranke unutar ove tri „regije“ hipotetički može donijeti zaključak koje će tvrtke dobiti tender.

Sa službeno sedam uposlenika tvrtka pod vodstvom Ante Landeke uspjela je se pozicionirati kao primarni izvođač radova za Elektroprijenos BIH i Elektroprivredu HZHB u operativnom području Mostar.

Tako je u protekle dvije godine tvrtka Dalekovod Mostar potpisala ugovore u vrijednosti cca. 5,4 milijuna KM sa Elektroprijenosom BIH. Naravno, činjenica da je Matan Žarić tijekom svoje karijere bio uposlenik ove tvrtke nije bila prepreka za angažman na izgradnji infrastrukturalnih objekata prijenosne mreže.

Na koji način tvrtka sa 7 uposlenika i službenim prihodom u 2020. godini od 16,8 milijuna uspijeva realizirati zahtjevne projekte pokušali smo saznati od uprave Dalekovoda Mostar međutim, do objave ovog teksta nisu odgovorili na naše upite.

Ono što je vidljivo prema dostupnoj dokumentaciji je da Dalekovod Mostar na milijunskum natječajima nastupa u konzorciju sa tvrtkom Umel Dalekovodmontaža Tuzla.

Podsjećamo, protiv direktora te tvrtkeNedžada Ašćerića, tužiteljstvo Tuzlanske županije u studenom 2018. godine podiglo je optužnicu zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo zloupotrebe položaja i ovlasti što je potvrđeno na Općinskom sudu Tuzla.

Svoj dio investicijskog „kolača“ u drugom dijelu Federacije BIH pod kontrolom SDA stranke dobio je i Enver Malagić direktor i vlasnik tvrtke Malcom d.o.o.. U kolovozu, studenom i prosincu ove godine samostalno i u konzorciju ova tvrtka je za nabavke transformatora za trafostanice Živinice, Ilijaš, Maglaj, Gračanica i Jelah potpisala ugovore vrijednosti 7,5 milijuna KM bez PDV-a.

Medijski natpisi prijeratnog sarajevskog obućara Envera Malagića dovode u vezu sa nekadašnjim premijerom i sadašnjim energetskim konzultantom Edhemom Bičakčićem. Upravo to poznanstvo otvorilo je kanal za unosne poslove u elektroenergetici. Milijunski natječaji kreirali su multimilijunsku imperiju, a danas tvrtka  Malcom d.o.o., pored poslova sa javnim preduzećima u oblasti energetike kapital ulaže u izgradnju stambeno poslovnih objekata u Sarajevu.

Na koji način su kompanija Malcom i njen vlasnik Enver Malagić akumulirali višemilijunski profit najbolje pokazuju podaci iz revizorskih izvješća Elektroprivrede BIH iz druge polovine 2000-ih.

U nalazu revizora o poslovanju Elektroprivrede BIH problematizirana je nabavka betonskih stubova vrijednosti 6.457.619 KM koja je dodijeljena tvrtki Malcom bez obzira što je eliminiran ponuđač sa 2.5 milijuna nižom ponudom.

Da nonsens bude veći, na natječaju su otpala i dva ponuđača konkurenta od kojih je Malcom kupovao betonske stubove koje je kasnije prodavao Elektroprivredi BIH. Te 2007. godine tvrtka Malcom d.o.o. je sa  Elektroprivredom BIH imala promet oko 12 milijuna KM.

Zašto se Milorad Dodik ne povlači  

Najave Milorada Dodika o povlačenju RS-a iz zajedničkih institucija, prvenstveno pravosuđa te oružanih snaga nisu obuhvatile i najavu povlačenja iz Elektroprenosa BIH. Razlozi se možda mogu tražiti i u milijunima KM predviđenim investicijskim ciklusom kao i vlasničkim strukturama kompanija koje već sad dobivaju unosne poslove na natječajima ovog poduzeća u vlasništvu oba entiteta.

Na operativnom području Banja Luka trvtka Kaldera Company u razdoblju od 16.03 2021. godine do 20.10. ove godine prema podacima Agencije za javne nabavke potpisala samostalno ili u konzorciju tenderske ugovore ukupne vrijednosti cca 15,5 milijuna KM bez PDV-a.

Kaldera Company nekada u 100% vlasništvu laktaškog biznismena Milenka Čičića godinama se povezuje sa predsjednikom SNSD-a Miloradom Dodikom. Veze između Milenka Čičića i Milorada Dodika ogledaju se u kreditima Investicijsko razvojne banke RS-a, afere kupovine državnog kapitala u „Agroprom banci“ te malverzacijama vezanim za koncesijsko poduzeće „Hidroelektrane Bistrica“.

Podsjećamo, Republika Srpska je koncesijsko poduzeće Hidroelektrane Bistrica prvo prodala tvrtki Kaldera Company za 6,8 milijuna KM da bi ga koncem 2019. godine u potpunosti otkupila za 20 milijuna KM.

Nedugo nakon akvizicije otkupa preduzeća Hidroelektrane Bistrica od strane Republike Srpske, 65% vlasništva Kaldera Kompany kupuje kompanija Prointer Banja Luka koja se već godinama dovodi u vezu sa Miloradom Dodikom kao i njegovim sinom Igorom Dodikom.

Nakon što su kreirali apsolutni monopol na natječajima za IT opremu kako u institucija RS-a tako i na državnoj razini koji se ogleda u podatku od 150 milijuna KM vrijednosti potpisanih natječajnih ugovora, tvrtka Prointer se orijentirala i na energetski sektor što su i potvrdili u izjavi za medije nakon preuzimanja većinskog paketa tvrtke Kaldera Company.

„Odlučili smo se na ovaj korak na prvom mjestu zbog toga što smo procijenili da u našem sektoru poslovanja postoji prostor da se nastupi i u drugim sektorima kao što je energetika. U tom kontekstu smo tražili adekvatnog partnera sa kojim možemo da razmjenjujemo znanja i najbolje prakse koje imamo a Kaldera je bila naš izbor“, izjavio je direktor Prointera, Bojan Vulić za Capital.ba.

Da su uspjeli u namjeri da preuzmu unosne poslove u energetskom sektoru upravo pokazuju milijunski ugovori potpisani sa Elektroprijenosom BIH kao i sa Elektroprivredom RS-a.

Isplativost energetskih postrojenja: TS Šipovo

U razdoblju do 2018. godine pod vodstvom Matana Žarića Elektroprenos BIH je financirao izgradnju četiri trafostanice TS Šipovo, TS Čitluk, TS Gradiška i TS Tuzla 3 koje su poslužile i kao jedinstvena prilika i za političku promociju.

Međutim, upravo primjer izgradnje trafostanice Šipovo pokazuje na koji način Elektroprijenos BIH ulaže u energetske objekte te povlači pitanje ekonomske isplativosti izgradnje predimenzioniranih energetskih objekata.

Uz nazočnost tadašnje predsjednice Vlade RS-a Željke Cvijanović, Matana Žarića te načelnika općine Šipovo Milana Kovača službeno je u rad puštena trafostanica čija je izgradnja koštala 4,6 milijuna KM.

Natječaj za izgradnju tog objekta dobila je tvrtka Elektroobnova Banja Luka, a Elektroprijenos BIH je natječajnom dokumentacijom jasno specificirao da lokacija Trafostanice 110x/20 KV Šipovo bude izgrađena u okviru kruga poduzeća Čajevec. Stjecajem okolnosti to poduzeće je u vlasništvu Milana Kovača istaknutog SNSD-ovca, načelnika općine i jednog od najodanijih kadrova Milorada Dodika.

Direktor Elektroprenosa BIH Matan Žarić tom prilikom istaknuo da u Šipovu nije bilo dvostrukog napajanja ni dovoljnog napajanja električnom energijom te da izgrađena trafostanica omogućava dalje širenje industrije.

Iz Elektroprenosa BIH odbili su odbili objasniti iz kojeg razloga su precizirali da lokacija trafostanice Šipovo bude u krugu tvornice Čajevec te pod kojim uvjetima su realizirali taj ugovor.

Također od lipnja 2021. godine, preciznije 7 mjeseci, Elektroprenos BIH odbija odgovoriti na službeni upit portala tačno.net o statističkim opterećenjima na toj trafostanici, a koja bi mogla da pokazati koliko je opravdana njezina izgradnja.

Iako najavljivana kao jedna od investicija koja će dati doprinos razvoju gospodarstva u Šipovu i Mrkonjić Gradu sa ove vremenske distance postavlja se pitanje ima li investicija od 4.6 milijuna maraka svoju ekonomsku opravdanost.

Razlog su upravo opterećenja na trafoima koja su prema podacima Nezavisnog operatera sustava BIH u vremenskom intervalu u 2020. godini tek u nekoliko navrata prelazila satna opterećenja od 5000 kW/h, dok opterećenja na drugom trafou ove trafo-stanice uopće nema.

Bez obzira na suvremenu infrastrukturu u razdoblju od 2017. godine do danas, kao i najavu Matana Žarića, grad Šipovo i ova regija nažalost nisu se uspjeli nametnuti kao ekonomski prosperitetan kraj. Osim drvno-prerađivačke industrije od kojih su najznačajnije tvrtke u vlasništvu SNSD-ovog načelnika Milana Kovača ova regija bila je zanimljiva i investitorima u hidro potencijal rijeke Plive i Janje.

U tom kontekstu na teritoriju općine Šipovo planirana je izgradnja 11 malih hidroelektrana pojedinačnih snaga preko 250 KW.

S obzirom na devastaciju prirode kao i na sve veći otpor lokalnog stanovništva od planirane izgradnje nekoliko malih hidroelektrana se odustalo. Međutim, do sad izgrađene male hidroelektrane otkrivaju veoma zanimljivu vlasničku strukturu, koja danas na najbolji mogući način koristi energetsku infrastrukturu Šipova i ove regije.

Tako se na samom ulazu u grad Šipovo nalazi mala hidroelektrana Glavica u vlasništvu tvrtke BBB d.o.o. Šipovo. Aneksima na ugovor snaga ove elektrane je povećana sa 0,9 MW na 1,473 MW a 2018. godine 90% njenog vlasničkog udjela kupuje firma Mo Herc d.o.o. iz Mostara.

Mo Herc d.o.o. je tvrtka nastala namjenski kao nositelj projekta izgradnje stambeno poslovnog objekta na lokaciji nekadašnje privatizacijski uništene „Mljekare“ u centru Mostara. Prema podacima iz sudskog registra vlasnici tvrtke koja je izgradila stambeni kompleks sa 16.900 m2, su istaknuti kadrovi HDZ-a i HVO-a.

Brano Markić profesor na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, suvlasnik kompanija OIL AC i Antonio commerce te povremeni konzultant EP HZHB, Damir Vrljić, Emir Ćorić, Franjo Sivrić, Ivan Knezović vlasnik firme Sik d.o.o. i Ilija Vrljić, general HVO-a i jedan od najbogatijih ljudi u Hercegovini.

Pored ove male hidrocentrale čiju skupu struju subvencioniraju građani entiteta RS kroz plaćanje naknada za obnovljive izvore energije (prihod ove hidroelektrane je prošle godine bio 540.000 KM), profesor Brano Markić čija je poslovna imperija sagrađena također unosnim tenderskim poslovima sa Sveučilištem Mostar kao i drugim institucijama na čijem čelu se nalaze HDZ kadrovi prepoznao je isplativost ulaganja u obnovljive izvore energije.

Pa je tako 2019. godine kapital uložio u izgradnju fotonaponske elektrane Antonio Commerce i OIL AC ukupne snage 300 KW. Novcem prikupljenim iz naknada koje plaćaju građani Federacije BiH, skupu struju iz ovih solarnih elektrana otkupljuje federalni Operator za obnovljive izvore energije i efikasnu kogeneraciju.

U čistoj energiji i Končaru su temelji budućnosti naše djece

Projektni konzultant pri izradi solarnih fotonaponskih elektrana u FBIH Zoran Žarić, inače sin Matana Mate Žarića u rujnu ove godine imenovan je za direktora predstavništva Končara u Mostaru.

Na tom položaju zamijenio je Miroslava Ćorića kadra HDZ-a iz devedesetih za kojeg se zajedno sa Draganom Čovićem vežu afere poput privatizacije i prodaje imovine nekadašnjeg mostarskog giganta „SOKO“.

Svoju karijeru Zoran Žarić uporedo sa akademskom na Fakultetom strojarstva, računovodstva i elektrotehnike Sveučilišta u Mostaru gradio je i kroz poziciju rukovoditelja Službe za specijalna mjerenja Operativnog područja Mostar u Elektroprenosu BIH.

Prema nepotvrđenim informacijama 90 posto opreme koja se ugrađuje u energetske objekte Elekroprijenosa BIH je oprema proizvođača Končar Zagreb. Te navode novinari su pokušali potvrditi u direkciji te institucije.

Na njihova pitanja vezano sa opremu proizvođača Končar kao i detaljima natječajima na kojem je sin Matana Žarića zaposlen u Elektroprijenosu BIH još čekaju odgovor.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.