Martin Raguž: Pred nama je povijesna prilika za istinsku multietničku državu

u kontekstu provedbe presude u slučaju "Sejdić - Finci" najveći fokus na modelu minimalne multietničke potpore u kombinaciji s elektorskim pristupom za koji očekuje da će biti u konačnici i prihvaćen.
Raguž je uvjeren kako se radi o povijesnoj prilici ne samo za hrvatski narod i njegovu institucionalnu poziciju, već i za cijelu BiH uz opasku kako nakon sastanka u Bruxellesu stvari više neće biti iste. Posebno je ukazao na činjenicu kako su se domaći lideri u prisutnosti europskih kolega obvezali na provedbu takvog rješenja koje će spriječiti svako buduće nametanje izborne volje konstitutivnim narodima uz puno uvažavanje prava ostalih, što je prvi put u postdaytonskoj BiH da je napravljen jedan balans između nacionalnog i građanskog.

Ostala su još četiri dana do novog kruga pregovora u Bruxellesu posvećenih najvažnijim pitanjima koja opterećuju poziciju naše zemlje na europskom putu. Kakva su Vaša očekivanja i jesu li domaći lideri u međuvremenu uspjeli postići bilo kakav napredak, pogotovo na području ustavnih reformi i provedbe presude u slučaju "Sejdić - Finci"?

- Čvrsto vjerujem u mogućnost dogovora do 10. listopada u Bruxellesu. Na koncu, potpisana je izjava i zaključci sedam predsjednika stranaka u nazočnosti povjerenika za proširenje Štefana Fülea kao i predstavnika Venecijanske komisije i Vijeća Europe. To jasno pokazuje da je stvoren jedan vrlo zdrav okvir za konačni dogovor. Trenutačno je intenzivna komunikacija između predsjednika stranaka i specijalnog predstavnika Europske unije Petera Sorensena u finalizaciji mogućeg konkretnog rješenja koje bi bilo na tragu 5. točke, odnosno zaključka spomenute izjave, a gdje se zapravo krije ključ rješavanja ove enigme u BiH koja traje već nekoliko godina. To znači da se u skladu s međunarodnim standardima osigura primjena presude, odnosno rješenja koja će otkloniti diskriminaciju u Ustavu BiH po pitanju prava ostalih u smislu kandidiranja i mogućnosti izbora, ali uz puno uvažavanje legitimne zabrinutosti konstitutivnih naroda da im se ne nameće izborna volja u izbornom procesu.
Peti zaključak je do sada najveći iskorak u smislu balansiranja nacionalnih i individualnih prava, jer se prvi put našla formula kako dovesti u sklad kolektivna i individualna prava.
Ovo je prilika za istinsku multietničnost koja neće dovoditi u pitanje prava zaokruženih identiteta što se dogodilo u BiH, ali neće ih ni razdvajati. Istodobno, svi oni koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici triju naroda imat će ista prava.
Naravno, neke opcije koje su do sada bile u pitanju još uvijek su u igri, ali je sigurno da je neizravan model iza nas.

Kažete da je model o dva izborna područja izvan fokusa. O kojem se zapravo onda modelu pregovara u ovom trenutku?

- Mogući bi se dogovor mogao postići na kombinaciji modela minimalne multietničke potpore, odnosno većinskog elektorskog principa i tu postoje rješenja koja su potpuno čista i koja mogu biti prihvaćena i od Venecijanske komisije i u skladu su s europskim standardima te mogu riješiti dva fundamentalna pitanja za BiH. Mislim da smo na pragu jednog ogromnog iskoraka za zemlju koji bi pokazao da je, iako je izgubljeno mnogo vremena i iako je dano mnogo neispunjenih obećanja, sazrjelo vrijeme da se preuzme odgovornost i da se pokaže da možemo ono što smo potpisali prije nekoliko dana provesti u djelo. Zato sam uvjeren da nećemo prokockati ovu priliku.
Treba kazati kako sam intenzivno, 24 sata dnevno sa svojim timom uključen u ovaj proces, ali ni jednog trenutka ova rješenja nismo koristili u dnevno-političke svrhe za dobivanje jeftinih stranačkih bodova, niti smo manipulirali jer se pokazalo da je takav pristup ovu zemlju prikovao za dno, a građani su postali taoci dnevno-političkih kombinacija i pristupa.

Možete li u kratkim crtama opisati što zapravo donosi model minimalne multietničke potpore?

- Radi se o tome da je on baziran na ustavnoj strukturi, a to su županije. Svi prigovori do sada uglavnom su osporavali određena rješenja zbog njihovog stavljanja u kontekst nekakvog prekrajanja granica zbog čega su se pojavljivali i negativni stereotipi. Međutim, ovaj model koji podupiremo ozbiljno je pripremljen, polazi od strukture gdje bi se u kombinaciji prvog s najvećim brojem glasova i drugog osiguralo da oba člana Predsjedništva imaju potporu u županijama različite etničke većine, odnosno u najmanje tri ili dvije s drugom etničkom većinom. To bi bilo jamstvo da će biti ispoštovana većinska volja unutar različitih etničkih većina na cijelom prostoru Federacije. To je model koji može zadovoljiti sve međunarodne standarde i princip da se otkloni mogućnost da netko nameće izbornu volju.

Kada govorimo o modelu minimalne multietničke potpore, kakvo je raspoloženje kod drugih stranaka, pogotovo iz reda bošnjačkog naroda?

- Pozitivne naznake postoje, vidjet ćemo u ovom kratkom vremenskom roku postoji li spremnost da se uz određene korekcije, nijanse i kreativnost dođe do dogovora. Stalno dobivamo poruke i sugestije, kako u Bruxellesu, tako i na stručnim skupovima, da budemo kreativni, hrabri i slobodni.
To je i moja poruka, budimo hrabri i odgovorni, iskoristimo ovu priliku i nemojmo je prokockati.

Više ste puta kazali kako nakon sastanka u Bruxellesu, ali i nakon dolaska EU-a na granice BiH više ništa neće biti isto, kako u odnosima s Unijom, tako i na unutarnjem planu. Što pozitivnog donosi eventualni uspjeh na novom sastanku, a što ukoliko on ne rezultira dogovorom?

- Pozitivne mogućnosti su apsolutno jasne; BiH, ako uspijemo ovo dogovoriti, ostaje u igri za projekciju fondova, ne samo za iduću godinu, već i za razdoblje 2014. - 2020. godina, što je još važnije. Radi se o fondovima vrijednim više stotina milijuna eura i bez kojih bi ova zemlja ozbiljno tonula u gospodarsku i socijalnu krizu koja je razarajuća. Jasno želim reći da svi oni koji misle da ovakvo stanje može ostati onda trebaju preuzeti odgovornost za eventualno negativni scenariji. Mi u HDZ-u 1990. pravimo otklon od konzerviranja statusa quo, mi želimo biti dio rješenja, dio partnerstva, dio razvoja. Ne želimo biti oni koji će manipulirati narodom i zemljom, a pokušati konzervirati vlastite monopolske pozicije. Vjerujem da je i Europa jasno raspoznala značaj ovog trenutka; zato i postoji izjava da je 1. listopada prekretnica u odnosima EU-a i BiH. Uvjeren sam, u pozitivnom smislu, da ništa neće ostati isto i da će BiH stati na europske tračnice, nažalost, s velikim zakašnjenjem i velikom cijenom koju plaćaju građani, ali ipak nikada nije kasno. Ovaj će proces otvoriti mogućnost stabilizacije političkih i drugih odnosa.

Možemo li u tom kontekstu govoriti o nekoj povijesnoj prilici za poziciju hrvatskog naroda u BiH?

- Vjerujem da je poruka koju sam imao prije, ali i na izbornom Saboru HDZ-a 1990. kako su Hrvati ključ rješenja, a ne problem postala sve vidljivija i razvidna i u EU strukturama i da se kroz promjene Ustava i Izbornog zakona treba učiniti institucionalna ravnopravnost kao prvi korak. Kroz prihvaćanje točke 5. izjave iz Bruxellesa gdje se uvažava zabrinutost konstitutivnih naroda stvaramo dimenzije za povijesni i civilizacijski iskorak. On ide u smjeru da se BiH istinski doživi kao zemlja njezina tri naroda i svih njenih građana, a ne samo deklarativno i retorički. Hrvati će biti ohrabreni kako kroz promjene mogu valorizirati svoju poziciju. Vjerujem da nećemo prokockati ovu priliku.

Kakav ste dojam stekli kada su u pitanju europski dužnosnici i njihov pogled na mogućnost rješenja hrvatskog pitanja kroz ove razgovore?

- Mislim da nije koincidencija da se napravio ovakav jedan pozitivan iskorak 1. listopada u nazočnosti gospodina Fülea u postizanju dogovora oko zaključaka koji uključuju, uvjetno rečeno, i hrvatsku dimenziju, a paralelno s tim i odgovor Europske komisije na pitanje europarlamentaraca gospode Štiera i Picule gdje je jasno rečeno da je europski standard znači osigurati poštivanje izborne volje i zaštitu identiteta konstitutivnih naroda kroz institucionalnu dimenziju. Mislim da su sazrele okolnosti da se na temelju europskih vrijednosti koje znače valorizaciju identiteta u funkciju jačanja cjeline riješi i ovo pitanje. Europa je ojačala, ne da je potirala identitete, već njihovom valorizacijom. Moramo napraviti taj klik u glavama i uvjeren sam da će u Sarajevu i Banjoj Luci razumjeti značaj tog pitanje ne partikularno zbog Hrvata, već zbog ukupnih odnosa i stabilnosti.

Poštivanje županija

Drugi ključni uvjet za stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a samim tim i podnošenje aplikacije za kandidaturu je mehanizam koordinacije. Možemo li očekivati rješenje i ovog pitanja?

- Taj mehanizam je jako bitan te sam uvjeren da će se bez obzira na otpore koji postoje prihvatiti mehanizam koji je već dogovoren 2012. godine. No, otpori postoje u smislu da se prihvati temeljni način rada, a to je inkluzivnost, odnosno uključenost svih razina vlasti, što je također europski princip. Problematiziranje županije i njihove inkluzivnosti je neosnovano jer su one ustavna kategorija; pa pogledajte samo činjenicu da imaju 12 isključivih nadležnosti i 8 podijeljenih s Federacijom, čime dolazimo do zaključka kako su županije nezaobilazan čimbenik u tom lancu. Uzmimo samo primjer obrazovanja koje je u isključivoj nadležnosti županija, a radi se o jednom od važnijih poglavlja u pregovorima s Unijom. Naravno, morat će se razmišljati i o funkcionalnosti, odnosno gdje je nužan konsenzus u odlučivanju, ali i o stvarima poput predsjedavanja i vođenja. Međutim, ja sam uvjeren kako će se i ovo pitanje riješiti.

O budućem djelovanju
Raguž: Strukturiranje stranke teče po planu u skladu s novim statutom pa ćemo na vrijeme biti spremni za jaku izbornu utakmicu

Razgovarao: Dario Pušić