Mahirova majka: Mom sinu su u školi prijetili da će mu majku prodati u bijelo roblje!

Mahirova majka: Mom sinu su u školi prijetili da će mu majku prodati u bijelo roblje!
Kako prenose mediji, ona svojim priopćenjem odgovara na priopćenje Internacionalne škole iz Sarajeva, iako na njemu nema memoranduma, datuma s protokolom, potpisa odgovorne osobe i pečata!

Pismo Mahirove majke, Alise prenosimo u cjelosti:

Odgovoram na fantomsko priopćenje iz fantomske škole. Zašto to ipak radim, postat će jasnije iz sadržaja moga teksta, a ono što eventualno ne bude jasno ni iz samoga teksta, razjasnit će se na jednom drugom mjestu. U to još vjerujem i to me drži na životu.

Komentirat ću prvi dio - iskaz prof. Zečević, kao psihologinje.

Profesorica Zečević u intervjuu tvrdi da je Mahir morao pokazivati simptome djeteta koje je pretrpjelo vršnjačko nasilje - to je točno. Zato smo neprestano pokušavali doprijeti do njega, i poslali smo ga uglednoj psihijatrici čija je specijalnost nasilje i koja danas radi na Medicinskom fakultetu u Lajpcigu. Također, prebacili smo ga iz te škole. U drugoj školi, na prvom roditeljskom sastanku, razrednica mi je tiho priopćila da se vidi jasno kako je on nešto preživio, da ne može doći do njega, da je sagradio zidove, ali da je to što je on preživio sigurno nešto strašno. Samim tim što se dijete svojoj nastavnici nije dalo ni dodirnuti, koja je pokušala doći do njega, pokazati da mu je prijatelj - govori o vjerojatnom fizičkom zlostavljanju, da upotrijebim ovaj eufemizam.

Točno je što prof. Zečević govori da riba smrdi od glave, jer kako su u jednoj državi moguće "eksteritorijalne" škole? U njima nema roditeljskih sastanaka, nema sata odjeljinske zajednice, obveznih praćenja učeničkih sklonosti, sekcija i sličnosti. U njima se, ne samo perfidno, djeca uče korupciji, reklo bi se diplomatski, jer što si prisutniji na molitvi petkom - ocjena ti je veća. Tako se barem nagrađuju učenici, a nagrđuje islam na turskom koledžu. Muslimanka sam, pa znam, a imam i vjersku obvezu da o tome govorim.

Ja sam od nastavnika - Bosanaca, istina samo u aluzijama, i čula za zlostavljanje mog djeteta, a od drugih roditelja izravno, ali ne i to da su ga silovali i vezivali, pri tom ga udarajući, za radijator. Ali nastavnici ne smiju u javnost. Pretpostavljam, ne napamet, zbog posla. Nije da ne razumijem, ali se pitam kako će se sutra pogledati u ogledalo, hoće li se sjetiti Mahira kad budu imali svoju djecu? A što će tek oni koji je već imaju?

Roditelji su preuzimali inicijativu - ali uzalud, ako ne dolazite autom velepslaničkih tablica ili s prestižnim džipovima, ili vam netko od roditelja nije postratni tajkun - šanse su vam nikakve.

A sad o sadržaju fantomskog priopćenja.

Prva laž: Nisu u Tuzli mogli komunicirati s oba roditelja jer je Mahirov biološki otac privatni poduzetnik i nije mogao dolaziti u školu.

U Tuzli se i nije imalo što prijaviti. Imali smo roditeljske sastanke, a većina zaposlenih su bili Bosanci. Istina, ni tada, na naše insistiranje da se osnuje Vijeće roditelja, Uprava nije imala sluha.

Druga laž: Uprava škole napominje da se pored održavanja redovitih roditeljskih sastanaka, komunikacija škole generalno s roditeljima, pa tako i u ovom slučaju, obavlja i u vidu posjeta roditeljskom domu.

Jesu li redoviti školski sastanci dva puta godišnje, u kojoj je to školi tako? Roditelji se međusobno ne znaju - u kojoj je to školi tako? Komunikacija je bila više neverbalna jer je jedan razrednik bio za sve osme razrede i samo nam je dijelio popis ocjena i vladanja, a pritom nije ni znao jezik zemlje u kojoj radi - u kojoj je to školi tako? Djeca nisu imala nikakve sate odjeljinske zajednice, na kojima bi mogla iznijeti svoje probleme. Svi smo se patili da razumijemo njihov turski engleski - u kojoj je školi, a i zemlji tako?

Pitam vas sve ovim putem - što se može vidjeti i o čemu razgovarati jednom godišnje na jednoj kavi od sat vremena? Koje bi se traume tu mogle objelodaniti, kad samim stručnjacima trebaju mjeseci i godine? A pri tome često ne uspiju. Teško je naime, do zlostavljanih dječijih duša osobito, doprijeti čak i uz korištenje najsuvremenijih znanstvenih tehnika i spoznaja.

Njihova "istina": U roditeljski dom dolaze na početku školske godine i pričaju o sebi, o planovima škole, i hvale sve svoje učenike, što nam je i očekivano jer im treba što više ovakvih kao mi - napominjem, školarina s toplim obrokom iznosila je oko 6.000 KM. Znate li da su djeca, umjesto sata odjeljinske zajednice, igrala igrice, a njihovi profesori stolni tenis, umjesto da su otvoreno govorili o problemima kojih je bilo napretek, jer nije Mahir bio jedino zlostavljano dijete? U kojoj to školi postoji? O vrstama igrica ne bih, ali o problemima u razredu se nikad nije govorilo jer u toj školi ne postoji takav koncept rada.

Njihova "istina": "U konkretnom slučaju za vrijeme školovanja u Sarajevu upriličene su dvije takve posjete, tijekom kojih, od strane majke nije prijavljen nikakav vid pritužbi, a osobito ne u vidu eventualnog zlostavljanja djeteta. Također ističemo da nitko od sudionika odgojno-obrazovnog procesa nije upozoren niti upoznat od učenika ili roditelja da je Mahir tijekom trajanja školovanja imao problema koji se mogu dovesti u vezu s njegovom tragičnom smrću. O svemu navedenom svjedoči i e-mail prepiska škole i majke iz koje se jasno vidi da se prepiska isključivo odnosila na ocjene i uspjeh učenika", dodaje se u priopćenju.

Naravno, da nije moglo biti pritužbi, PA DOŠLI STE NA SAMOM POČETKU ŠKOLSKE GODINE I NIKAD VIŠE. Kakve pritužbe, kad mi moje dijete nije dalo da vam se približim jer bi ga zlostavljači još više mučili, u tom slučaju bi bio "materin peško", budući da su s vaše strane bili sasvim zaštićeni jer su redovno pohađali molitve, a to je bila ulaznica u VIP klub što je Mahira od svega toga otjeralo. Jer, kako moj pokojni Mahir reče - tko ode na molitvu i ispuni imanske šarte, kako su ih učili vaši pedagozi, može raditi sve što želi. Kako da moje dijete prijavi, i to meni, zlostavljanje kad su ga ucjenjivali da će nauditi njegovoj majci i ocu? Kako da to prijavi, kad su mu prijetili da će mu majku prodati u bijelo roblje? I to je prijavljeno MUP-u i Tužiteljstvu, i to iz prve ruke.

Da bezočno lažu pokazat će dopisi i iskazi drugih svjedoka, kao i druga vrsta komunikacije između zlostavljača. Prijetili su mu mnogo, prijetili su mu da će mu ubiti nekog od roditelja, ali nažalost, mi smo za to saznali kasno, a Mahir se u tom strahu pretvorio u čahuru.

Još jedna njihova bezočna laž: Vaši profesori su svi odreda znali da Mahira zovu peder i peško, tako mu se javno izrugivao njegov razred, a to što profesori o tome nisu pričali ne znači da ne postoji. A čulo se i zašto. I o tome postoji autentično svjedočenje!

Još jedna njihova bezočna laž: U konkretnom slučaju, pitam jednog profesora, kojem neću radi posla spominjati ime, hoće li Mahiru zaključiti četiri ili pet? Na to mi profesor odgovara - gospođo, takvo dijete treba zaštiti. Bila sam šokirana, i u auto gdje me je, nedaleko od škole čekao muž vratila sam se uplakana, jer nisam znala, a kako sam i mogla znati, zašto mu je trebala zaštita, a on mi je rekao da Mahira toliko zlostavljaju da nikako ne može odgovarati jer ga zovu peder, momak koji se oblači u Hariskomercu jer je indiferentan na marke i tome sl. Također, zvali su ga i Karalovro jer mu je poočim VLAH, a i to su profesori znali, kao što su znali da su mu majku zvali "kurvom". Jer da nisu, moj sin bi mi na kraju dozvolio da sa svima razgovaram o tome, a dozvolio bi to i Dubravku kad je želio otići u školu i vidjeti o čemu je riječ. Međutim, on to nikako nije dozvolio jer me upozoravao da se ja u toj školi ponižavam jer se vidi da nemam novca. Osim toga, vjerovao je da će, povlačeći se, srediti sve. A zašto to vama nije prijavljeno - pa valjda je svima jasno, osobito tko pogleda ugovore naših jadnih nastavnika u vašoj školi. Ne bih im bila u koži. Učinit ćemo zato sve da napokon jednom i za sva vremena shvatite da Bosna i Hercegovina, čak i ovakva kakva je, nije nikakva prostituka, u kojoj možete šakom i kapom nama uzimati teško stečeni novac i uništavati našu najbolju djecu. To je moj zavjet Mahiru!

I još nešto, recite mi da nije zlostavljanje to što je Alidžan V. donosio svoje kućne zmije i plašio djecu u školi? Ili je i to možda laž, odnosno moje nerazumijevanje dječije igre? Ili je laž, ono što mi je rekao N. N. dječak, da mu je isti nastavnik tu zmiju stavljao oko vrata?

Zašto nikad nisu pristali na Vijeće roditelja, na zajednički roditeljski sastanak? Ili sam i to možda sama izmislila? Trebate biti sretni što imate zaštitu i što ste korupciju ciljano usmjerili jer u bilo kojoj bh. školi to ne bi prošlo prešućeno. Pokazuju to aktualne reakcije bh. nastavnika!

I na kraju, da zaštitim profesore, jer sam i sama samo profesor, koje je njihova država dovela u priliku da se bore za otužne godišnje ugovore i pritom šute na ono što bi svakog čovjeka natjeralo na govor, neću spominjati njihova imena. Dala sam ih MUP-u i Tužiteljstvu SŽ.

Sljedeća bezočna laž: Također ističemo da nitko od sudionika odgojno-obrazovnog procesa nije upozoren niti upoznat od učenika ili roditelja da je Mahir tijekom trajanja školovanja imao problema koji se mogu dovesti u vezu s njegovom tragičnom smrću.

Hoće reći da nisu znali što mu djevojčice crtaju po ormaru? Hoće reći da nisu čuli da dijete ne može odgovarati koliko su ga prekidali urlajući da je peder, karalovro... Između svih pogrdnih naziva zvali su ga i mati, jer je jednom prilikom izgovorio tu, za njih zabranjenu, možda i nerazumljivu, riječ. Zvučala im je tuzlanski, zato su ga zvali Tuzlak. Sram vas bilo, iako znam da ta riječ za vas ne postoji jer u vašem svijetu se sve kupuje novcem, poklonima, ljetovanjem u Antaliji ili Bosforu. Nagradno pitanje glasi: tko je išao na takva ljetovanja? Odgovor očekujem od Tužiteljstva!

Njihova rijetka (polu)istina: "O svemu navedenom svjedoči i e-mail prepiska škole i majke iz koje se jasno vidi da se prepiska isključivo odnosila na ocjene i uspjeh učenika", dodaje se u priopćenju.

Ovo je točno, jer je ova majka, naučena situacijama kroz koje su prolazile druge majke, čekala samo da godina prođe i da ih se riješi, s naivnom nadom da će ih se tako zauvijek kutarisati (ovu riječ, i bez faličnog prijevoda kakav im je inače, i oni će razumjeti). To mogu potvrditi majke druge ispisane djece. Dvije su već potvrdile.

Ističu da su nastavnici škole profesionalni pedagozi i stručnjaci iz svoje oblasti i nitko od njih nikada ne bi nasilno ili u vidu provokacije nastupao prema jednom učeniku. U to ne bih ulazila jer ih ne znam sve, ali ovdje su prozvani samo oni nastavnici koji su okrenuli glavu, a ne zlostavljači. Prozvan je samo prof. tjelesnog koji je Mahira nekada znao zvati Mahira - dječaka u adolescenciji, čime je sam pokazao koliko je pedagog i koliko je stručan u svojoj oblasti. Smijao se pri tome s Mahirovim cijelim razredom.

Još nešto o njihovoj priči da su nastavnici škole profesionalni pedagozi i stručnjaci.

Mi to ne znamo jer za mnoge fakultete s kojih dolaze u Turskoj nije se ni čulo. Kako to da oni tako jednostavno nostrificiraju svoje diplome, a naša djeca trebaju godinu dana za diplomu s najprestižnijih fakulteteta? Koga su i koliko puta poslali u Tursku na ljetovanje, možda s namjerom da se ove diplome nostrificiraju? To treba svakako provjeriti, ja znam za neka imena, ali u interesu istrage o njima neću javno.

Njihova bezočna, post mortem manipulacija: S obzirom da Međunarodna osnovna škola Sarajevo nije imala nikakav kontakt s Mahirom niti majkom od lipnja 2015. godine, smatramo da uzrok ovog nemilog događaja treba tražiti na drugom mjestu.

Ovaj dio priopćenja, osim što je najopskurniji, uvjerljivo je i najneinteligentniji. Jer da ste stručnjaci i pedagozi, kako tvrdite da jeste, znali biste da trauma ne djeluje tako kako vi zamišljate - od danas do sutra. Pobjegnete s mjesta zločina i, kao rukom odneseno, zaboravite na taj isti zločin! To su pedagozi, to su psiholozi. Tako se naime sami nazivaju. A ljudska, osobito dječija duša, funkcionira na sasvim drukčijim principima. Ako je jednom ranite, a Mahirova je ranjavana duži vremenski period, Duša, gospodo pedagozi i stručnjaci, dječija duša tiho i neumitno iskrvari. Trauma djeluje cijeli život, inače da nije tako, Mahir bi danas bio živ, jer znanost kaže da žrtva traume živi s nerješivom dilemom, ona smatra kako ne može pobijediti što god odlučila, zato najčešće odustaje. Ne vjeruje da bilo koja osoba može zaliječiti emocionalnu traumu i da sama mora donijeti odluku hoće li propatiti sve još jednom kao dio procesa izlječenja ili će ostati u tami svoje patnje. Toliko o vašoj stručnosti i znanju. Uostalom, vama su važniji statusni simboli negoli dječije duše.

Znate li da nakon vaše škole Mahir više nije izlazio vani, bio je prestrašen i stalno je mislio da ga prate ti mladi zlostavljači iz škole, izgradio je zidove oko sebe, bio uznemiren, teško je spavao, povlačio se, bio je anksiozan, izbjegavao sve, osim prijatelja s kojim je prošao isto nasilje. A to je klasični PTSP. Dakle, to je rezultat dvogodišnjeg odgojno-obrazovnog boravka u vašoj školi. Vašoj prestižnoj školi, kamo puste sreće da smo je zaobišli u širokom luku i da smo našega Mahira upisali bilo gdje drugdje.

Druga važna stvar, razrednica iz nove škole, gosp. Biber, potvrdila mi je odmah na drugom roditeljskom sastanku - oko Mahira su veliki zidovi i do njega je teško doći. Ja ne znam što je preživio u prethodnoj školi, ali pretpostavljam da je bilo nešto STRAVIČNO.

Toliko o boravku u vašoj školi zadnje dvije godine. U školi "Aleksa Šantić" bilo je sasvim drukčije, drukčije ali za Mahira kasno.

Još jedna laž: "Povodom cijelog slučaja, Međunarodna osnovna škola poziva sve relevantne državne organe da se aktivno i u što kraćem roku uključe u rasvjetljavanje svih aspekata ovog tragičnog događaja u čemu naš kolektiv, u cijelom svom kapacitetu, stoji na raspolaganju. Bez obzira je li Mahir naš ili učenik neke druge škole duboko se suosjećamo s boli i patnjom njegove majke te razumijemo njenu reakciju kao roditelja", zaključuje se u priopćenju.

Na stranu elementarna nepismenost pedagoga i stručnjaka, istina bez potpisa, i to tek u dvije-tri rečenice. I oni bi da opismene našu djecu!

Kada je riječ o vašoj spremnosti da sudjelujete u rasvjetljavanju ovog slučaja, za svjedoke ćemo pozvati novinare koji su vas bezuspješno danima pokušavali kontaktirati, ali su svi vaši telefoni bili isključeni. O ostalim sličnim detaljima - drugom prilikom. Da je vaš kolektiv uopće bio svima na raspolaganju do ovoga ne bi ni došlo. O tome govori poduži popis ispisanih učenika. A to što, nakon njegove smrti, niste posjetili roditelje učenika koji je bio vaš osam godina dovoljno govori. Ili ste se ipak bojali pogledati u oči majci čijem je djetetu put u smrt trasiran u vašoj školi?

Bojim se da ćete sve teško razumjeti, jer o tome govori vaša upisnina i naša tranzicijska elita kojoj treba bilo kakva diploma.

Ne kaznimo li zlostavljače - posljedice će biti višestruke i porazne. MI IH ONDA NAGRAĐUJEMO. A te posljedice će biti krvave.

I na kraju, Mahir je, kako rekoste, bio osam godina vaš učenik. DIRLJIVO. Ali, gdje ste bar na njegovom sprovodu, a molitve ne propuštate? I gdje su ti isti vaši pedagozi i stručnjaci? Gdje?

Za Mahira se zna gdje je.

Alisa Mahmutović