Kome vjerovati: Svojim očima ili FTV-u?
Reporterski zanos Avde Avdića (FTV)
Prvo su se ovdašnje TV kuće pokušale, sa manje ili više uspjeha, igrati CNN-a, tj. biti prvi na mjestu događaja i unezvijerene građane informirati ili dodatno frustrirati izravnim prijenosom terorističkog napada. Uz odlične reakcije servisa Sense, TV Sarajevo i TV1, koji su prvi krenuli s izravnim prijenosom događanja, u cijelu priču su se dosta kasno uključile FTV i BHT, a RTRS nije ni bilo na vidiku. Kroz direktna javljanja, izvanredne emisije ili samo uključenja reportera, elektronski su mediji, svako na svoj način, pomogli građanima BiH da vlastitim očima vide i ušima čuju šta se događa ispred američkog veleposlanstva.
Iako je slika govorila više od tisuću riječi, novinari su opet imali potrebu nadići sami sebe i datu realnost. Terorist Mevlid Jašarević je u jednom trenutku ranjen, kratko vrijeme je bio nepomičan, a onda je počeo podizati glavu, što se jasno vidjelo na TV ekranima. Ipak, gledateljstvo je i dalje, što kajronima, što kroz javljanja TV reportera iz studija, uredno izvještavano o "jednom ubijenom teroristi" i "najmanje još dvojici pomagača" za kojima je policija, navodno, tragala u okolini Tehničke škole. Neustrašivi reporter FTV-a čak je krenuo izravno u epicentar "bitke" zajedno sa sarajevskim specijalcima (što smo mogli kasnije vidjeti u izvještaju u TV dnevniku), ali u toj svojoj neustrašivosti i reporterskom zanosu nije uspio vidjeti da je Jašarević živ i da nema nikakve potrebe za dodatnom dramaturgijom nad ovim događajima, dovoljno strašnim samim po sebi.
Kada je Vahid Ćosić, ravnatelj policije u Sarajevskom kantonu, za gledatelje TVSA demantirao ubojstvo teroriste, a kasnije o njegovom ranjavanju govorio i glasnogovornik MUP-a Irfan Nefić, građani su konačno bili umireni sposobnošću policije da bez brutalnog nasilja i profesionalno hladno zaustavi Jašarevićev pohod. Tek tada su se mogle početi smirivati i ubilačke strasti, rasplamsavane na forumima i među promatračima na ulici, jednoglasne u pozivu na "ubistvo svih kao što je Jašarević".
Piše: Borka Rudić - Oslobođenje