Kardinal Puljić: Bojim se da će u BiH bunt naroda biti potican

Kardinal izražava bojazan da će u BiH bunt naroda biti potican i iskorištavan ne za dobro onih koji pate, nego radi onih koji će "u mutnome loviti". Kardinal za naš list govori i o nepostojanju vlasti u našoj zemlji, ekonomskoj krizi i drugim problemima.

Vjerujem kako pratite "pobune" nezadovoljnih i napaćenih naroda u Egiptu, Tunisu, Jemenu. Nedvojbeno je kako, zbog složenih odnosa u BiH, uvijek postoji opasnost da se incidenti po svijetu u neku ruku presele i na naše tlo. Već mjesecima nemamo novu vlast. Plaši li vas spoznaja da je sličan scenarij u vidu socijalnoga bunta moguć i ovdje?
- Slušati vijesti o nemirnim događanjima, a i brojnim stradanjima, i one me, u najmanju ruku, zbunjuju. Vidimo kako se i svjetske sile opredjeljuju, tko je za koju stranu. To pokazuje i duh vremena i interes politike, a ne zaštitu čovjeka i njegovih prava. Stara je poslovica "u mutnome se lovi". I u ovom "mutnom događanju" netko vidi svoj posao. Nisam sretan razvojem ovakvih događanja. Razumijem traženje napaćenog naroda, ali u tom uzburkanom događanju ne vide ti narodi i drugu igru koja se igra. Kod nas je opet specifično. Ne želim komentirati, jer bi me upotrijebili ili zloporabili. Znam kako se brojni osjećaju radi manjka posla, nedovoljne potpore u razvoju, depresije u javnosti koja vodi do samoubojstava, itd. Posebno boli neravnopravnost i što nisu svi zaštićeni jednako pred zakonom. Kao što ni jedno turbulentno događanje nije bez "kuhinje", tako se bojim da će i ovdje bunt naroda biti potican i iskorištavan ne za dobro onih koji pate, nego radi onih koji će "u mutnome loviti".

Kao poglavar Katoličke vjerske zajednice možete li odaslati poruku odgovornosti i potrebe ozbiljnoga pristupa izabranih lidera da formiraju vlast i povrate povjerenje naroda u institucije. Mnogi strahuju da bi se mase mogle podignuti u vremenu bezvlašća što bi bilo zastrašujuće opasno?
- Nisu djeca oni koji pregovaraju, ne treba njima savjeta. Izbori su nasađeni krivo. Kada se na krivom nasadi, teško ispravno raste. Nije u pitanju samo imati vlast, nego odgovornu vlast u koju ćemo imati povjerenje. Potrebna nam je ljubav prema ovoj zemlji i svakom čovjeku u njoj. Nije došlo vrijeme da sve kažem, a ima dosta mudrih da mogu iščitati iz ovog svega. Nije ovo slučajno i to je "kuhinja". Gdje je puno kuharica, preslan je ručak, pa nama valja ovo "kusati".

I sami ste nedavno priznali da, kada se prisjetite užasnih scena i ratnih patnji, bijede, tu noć ne spavate. Kako to da se političke elite nikako opamete i počnu trezveno i racionalno raditi na pomirenju i općem boljitku. Kome više treba sukob, ponor, nepovjerenje?
- Duboka je istina da ova Zemlja i ljudi u njoj vape za pomirenjem i povjerenjem. Toga nema bez istine, pravde i praštanja. Nažalost, pravda se tako kroji da oni koji imaju vlast uvijek krive drugoga, tako da istina ne dolazi na vidjelo. Posebno ona istina poštivanja grobova žrtava rata, traženje nestalih i dolično pokopavanje svih nestalih, poštivanje onih koji su ostali bez dijela tijela u ovom ratu, oboljelih kao posljedice rata, itd. Tužan sam kako se mediji odnose u tom duhu, a pogotovo što se tiče odgoja u kućama, što pokazuju maloljetnici. Nažalost, ni zakon ne zaustavlja takovo širenje mržnje što očituju maloljetnici. Bezbroj je takovih podataka. Glas vapijućeg u pustinji za mir i povjerenje teško prodire u javnost. To nije interesantno za prođu novina.

Osjećate li uznemirenost svojih vjernika zbog marginalizacije i određenoga zanemarivanja njihove biračke volje ?
- Ljude hrabrim u pouzdanju u Boga. Sve ljudsko je krhko za sigurnost. Nama valja izdržati i opstati iz vjere. Valja raditi na nutarnjem miru duše i srca kroz čistu savjest, izgrađivati plemenito srce kroz kršćansku ljubav, svijati obiteljsko gnijezdo. Nije uvijek demokracija rješenje za sve. Nemamo boljeg političkog sustava za demokraciju, ali vidimo da se i ta demokracija lako pretvara u 'demonkraciju', gdje se uvijek tlači slabijeg.

U ovoj zemlji svi se bave političkim temama, svi bi lagodnije živjeli, navija se za ovoga ili onoga lidera, a, u biti, nekako je sasvim sporedna stvar sve teži život ljudi, stalna poskupljenja, nedostatak vizije o ekonomskom napretku i izlasku iz krize?
- Nisam pozvan na te teme odgovarati, ali kao čovjek razmišljam. Valja nam vratiti malo samopouzdanja. Valja voljeti tu zemlju i početi je obrađivati, čuvati naše prirodno blago. Vidio sam kako oni koji se kunu kako vole BiH zagađuju okoliš, sijeku šume i uništavaju, pogotovo kada je u pitanju tuđe vlasništvo. Vidim koliko je neobrađene zemlje. Također sam tužan kada vidim na selu da nema krave i blaga, itd. Sve je ispolitizirano i samo se kroz to gleda. Od te silne politike ne vidi se čovjek i njegova realnost i njegove potrebe, kao ni njegove šanse. Uz sve to o duhovnim i moralnim vrjednotama se ne smije razmišljati jer je to postala strana riječ. Isto tako, odgovornost pred Bogom i čovjekom je strana riječ.

Razgovarao: Antun Mrkonjić