Kako su ubijani Hrvati i Srbi u Bugojnu

Kako su ubijani Hrvati i Srbi u Bugojnu
Vrlo nezgodan svjedok. Tako bi se u najkraćem mogao opisati Enes Sijamija koji trenutačno živi u Beču gdje se sklonio nakon tri pokušaja da ga se likvidira. Sijamija tvrdi da iza sva tri pokušaja atentata u BiH te jednog u Austriji stoji Dževad Mlaćo, predsjednik Ratnog predsjedništva Bugojna, koji je cijelo vrijeme bio pod zaštitom bošnjačkog političkog vrha na čelu s Alijom Izetbegovićem. Osim uloge bošnjačkog političkog vrha u zločinima u Bugojnu, a Sijamija tvrdi da je upravo Izetbegović Mlaći dao zeleno svjetlo za etničko čišćenje Bugojna, u pismu je opisan i karakter Enesa Handžića, bivšeg pomoćnika za sigurnost 307. motorizirane brigade Armije BiH, koji je nakon sklapanja sporazuma o priznanju krivnje s Tužiteljstvom BiH osuđen na osam godina zatvora.

Kazna preblaga

Iz Sijamijina pisma jasno se iščitava kako je izrečena kazna Handžiću preblaga te da je on osoba s kojom nije trebalo sklapati nikakve sporazume. Sijamija koji je bio njegov podređeni tvrdi da je Handžić odlučivao o životu i smrti hrvatskih i srpskih zarobljenika, a dio njih likvidirao je nakon što bi od njih uzeo novac. Među njima je i Nikica Miloš zvani Kardelj od kojeg je Handžić tražio, a vjeruje se i dobio 25 tisuća maraka u zamjenu za slobodu. Nakon što mu je uzeo novac, Handžić je dao nalog da se Miloša likvidira, i to na krajnje brutalan način. Zločinački um Enesa Handžića nije se zadovoljio ni premlaćivanjem do smrti nego je tijelo ovog zatočenika više puta spaljivano kako u javnost ne bi izašla istina o načinu ubojstva. O vlastitoj odgovornosti, jer Sijamija je u ratu bio Handžićev poslušnik, piše:

"Ako sam ja ubijao ljude kako me se optužuje, zašto me Enes Handžić nije dao uhititi odmah nakon rata kada je bio ministar policije, odnosno prijavio zločin", stoji u Sijamijinu pismu.

Da je u Bugojnu postojao precizan plan etničkog čišćenja u koji su bile uključene sve strukture, od vojnih do policijskih, dokazuje i podatak da je eksploziv za miniranje zvonika crkve sv. Ante nabavljen u policiji. Zvonik je, piše Sijamija, minirao Bakir Morić, a cilj je bio rastjerati i ono malo Hrvata što je tijekom rata ostalo u Bugojnu.

Crkveni zvonik

Osim sramne uloge u miniranju crkvenog zvonika, Sijamija je u pismu tužiteljici Terzić naveo i nekoliko imena policajaca koji su u ratu činili zločine nad Hrvatima i Srbima, a još uvijek rade u policiji.

Sijamija je pismo tužiteljici Terzić napisao 8. lipnja. Želja mu je da se pronađu svi nestali, Hrvati i Srbi, a tužiteljici je poručio da se čuva jer, kaže na kraju pisma, "kokošari su spremni na sve". Pod "kokošarima" Sijamija smatra Dževada Mlaću i njegove ratne suradnike, a oni su očito bili u svim strukturama, od vojske i policije do političkog vrha.

izvor: večernji list