FOTO  KAD STRANKA NE PRATI Božo je sa 16 godina napustio Hercegovinu, danas je chef u Berlinu

Kad plivaš sam, stranka te ne prati i nema planove s tobom, često ti je pravac jednosmjerni, u zemlje gdje kruha ima bez politike. 

Hercegovac Božo Vulić kao dijete je otišao trbuhom za kruhom, kako su to činili nekoć naši stari, i snašao se. Od dnevnica po Hrvatskoj do chefa poznatog restorana u Berlinu. Ispričao nam je svoj put.

''Otišao sam od kuće sa 16 godina, sjećam se, kao da je bilo jučer. Prvo sam otišao brati masline na Hvar, bez papira, bez novaca, bez ičega. To je moj bio prvi zarađeni novac da bih mogao nešto priuštit sebi. Kasnije se zahvaljujući tome otvorila prilika da odem u Italiju na Siciliju - mjesto Trapani. Tu sam došao kao bačen ni od kuda i tu počinje red, rad i disciplina u restoranu koji ima preko 400 sjedećih mjesta. Počinjem raditi kao šef kuhinje, bez poznavanja jezika, bez ičega, samo moja volja i pouzdanje da ja to mogu. Poslije sam otišao na kruzer i tu bio 3 godine šef kuhinje i onda sam otišao i dobio ponudu ovdje u Berlinu'', priča Božo koji radi u restoranu kojeg 40 godina drži također naš čovjek – Širokobriježanin. Božo spravlja domaća jela, naša hercegovačka, koja vole i Berlinci. 

''Najbolje uživam u našim jelima, ta jela radim i predstavljam i gdje god radim i s time se ponosim. Tu je domaća pečena janjetina bez toga ništa, pura, domaći uštipci, raštika sa suhim mesom, razni gulaši, pogačice, izljevača, sva jela koja su radili naši stari i domaći kruh'', priča nam Božo. Danas, kada se u tuđini ostvario i izgradio muči ga jedno, što mladi ljudi nemaju priliku u svom kraju. 

''Ja sam stekao ponos i život ovdje, ali nije to to. Treba da smo ponos našim roditeljima, ali u svome gradu, u sredini gdje smo odrasli, a ne da ponos dobivamo i stječemo u tuđoj zemlji pored svoga rodnog mjesta, pored naših roditelja i očeva koji su se za to borili i davali svoje živote. Tražimo taj ponos negdje i priznanje u svijetu jer ga ne možemo dobiti ovdje od lopova i kriminala i uhljeba'', navodi dalje ovaj mladi čovjek. 

Kaže kako u Hercegovini nije imao nikakvu perspektivu. 

''Ni u jednom trenutku nisam dobio ponudu do svoga grada (opa. Grude/Sovići), od nikoga u bilo čemu, potporu da kao mladi znalac da ostanem u svom gradu sa svojima ljudima da se to znanje prenosi na druge'', istaknuo je Božo, koji se osim poslovno ostvario i na obiteljskom planu. 

''Ponosni sam suprug i tata, uspijevam u svome poslu, a doći će vrijeme da donesem pozitivu i način da u svoje mjesto i grad donesem školu i prenesem to i na druge mlađe naraštaje kao što to dajem ovdje i u lijepom Berlinu, ali daleko od kuće i mojih ljudi'', ističe dalje. Upitan bi li se vratio odgovara, kao i svi naši iseljenici. ''Bi', naravno, ali kada ne bi utjecala politika i kada bi se više počelo raditi za mlađe generacije i razvijati posao, ali posao koji neće dijeliti tko je čiji. Nemaju svi iste prilike jer se i dalje gleda tko je tatin sin, a tko običan građanin'', zaključuje ovaj mladi čovjek, dobitnik i priznanja za svoje kulinarsko umijeće.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.