Jedino ljubav miriše na besmrtnost

Pravoslavni vjernici danas proslavljaju najradosniji kršćanski blagdan Božić.

Božićnu poslanica patrijarha Porfirija i svih arhijereja Srpske pravoslavne crkve: Jedino ljubav miriše na besmrtnost prenosimo u cijelosti: 

“Slava na visini Bogu i na zemlji mir,

među ljudima dobra volja” (Lk 2, 14)

Draga naša djeco duhovna,

Znamo da je rođenje Vitlejemskog Bogomladenca središte povijesti svijeta i da se na spasenju roda ljudskog u Gospodu Isusu Hristu temelji kršćanski vijenac vrijednosti. Rođenje Bogočovjeka nadilazi i samo stvaranje svijeta, jer je čovjek dolaskom Božje Svjetlosti u svijet, pod svodovima skrovite pećine kraj Božjeg grada Jeruzalema, obasjan mogućnošću vječnoga života. U Svjetlosti koja je zasvijetlila u tami i koju tama nije obuzela (Jn 1, 5) procvale su kršćanska kultura i civilizacija. Novi Adam zamenio je staroga kako bi Duh Sveti kroz Njega obnovio svekoliku tvorevinu. “tko je u Hristu, nova je tvar”, kliče Apostol Pavle, “staro prođe, gle, sve novo postade!” (2 Kor 5, 17). U tom duhu Evanđelist Jovan nam blagovjesti da je sve postalo kroz Logosa Božjeg (Jn 1, 1-3) koji je uzeo na Sebe ljudsku prirodu i tako obnovio zajednicu Boga i čoveka, učinivši da zavjet u njenom središtu postane večan.

Ljubav je, braćo i sestre, iskonski pokretač svih događaja u povijesti spasenja, a pogotovu u dolasku Božića, malog Boga u svijet, tako da mi ljepotu i snagu današnjeg Blagdana možemo samo čistom ljubavlju doživeti. Pokrenut ljubavlju, Bog je stvorio svijet i čoveka. On je, njome vođen, sišao među nas, učinivši da čovječansko u svoja njedra primi božansko, kao i da nestvarno u sebe privije propadljivo. U svekolikoj mudrosti Svetih Otaca Crkve izdvaja se središnja nit o tome da je Sin Božji postao jedan od nas kako bismo mi blagodaću postali ono što je On. Ljubav Božja učinila je da stvoreni svet u Bogočovjeku Hristu ne bude nadvladan ni razoren božanskom silom, nego da idući uskim putem Gospodnjeg smirenja bude isceljen i spašen.

Zato je u današnjoj blagdanskoj radosti važno da shvatimo da nas rađanje Bogočovjeka u skromnoj vitlejemskoj pećini poziva na pravu ljubav, prožetu iskrenim osjećajem bratstva među ljudima. Odatle i blagdanska radost treba biti hranjena plemenitošću našeg kršćanskog svjedočanstva, ljubavlju koja je vođena staranjem o drugima, a ne sebičnim iluzijama zajedništva koje globalna kultura, naročito u ove blagdanske dane, koristi u komercijalne svrhe, ne donoseći time pravi mir i suštu radost. Priđimo, dakle, jedni drugima prolazeći kroz smirenje vitlejemske pećine i osjetimo da se Sin Božji rodio ne bi li nam pokazao da smo potrebni jedni drugima, Bog čoveku i čovek Bogu, prijatelj prijatelju i rod rodu, svako svakome, jer jedni bez drugih ne možemo! Ne opterećujmo se pitanjem ko nam je sve bližnji, nego se umesto procjene onoga šta nama drugi čine zapitajmo kome smo mi bližnji i šta za druge mi činimo. Budimo, dakle, bližnji svakome na koga smo upućeni po meri ljubavi Kristove.

Zaživi li ovo načelo ljubavi u nama, mi ćemo u svijetu koji duboko vapi za ljubavlju začeti klicu spasenja i odnjegovati je. Prave i vječne ljubavi nema bez Hrista Spasa u kome su se srele i vječno sjedinile Božja ljubav prema čovjeku i čovjekova ljubav prema Bogu. Misao Svetog Justina Ćelijskog da jedino ljubav miriše na besmrtnost, jer miriše na Boga odjekuje evanđelskom snagom. Ona nas poučava mogućnosti bogopoznanja i vječnog života u ljubavi Hristovoj. Zapostavimo li u sebi ljubav Hristovu, padamo u tragičan bezizlaz, a obnavljamo li je trudom i blagodaću, uspinjemo se ka punoći života. U njoj je izvor duhovne radosti i istočnik nepokolebive moralne hrabrosti u teškim životnim iskušenjima.

To je od davnina poznato našem narodu, koji u ove radosne dane oživljava običaj mirboženja. U obitelji i susjedstvu, među srodnicima i na radnom mjestu, svuda gde se nalazimo, izmirenje sa Bogom i bližnjima prati iskonski pozdrav - Mir Božji, Hristos se rodi! Time se među nama divno projavljuje biblijsko proročanstvo velikog Isaije: “Jer nam se rodi dete, sin nam se dade… i ime će mu biti: divni, savetnik, Bog silni, otac večni, knez mirni” (Is 9, 6). Pomolimo se zato u ove blagoslovljene dane Gospodu i Caru mira (Jev 7, 2) da ugasi neprijateljstva među narodima, da spasi ljude i da nam svima bude milostiv i čovjekoljubiv kako bismo se pokazali dostojnim naših predaka po tijelu i duhu, dostojnim blagoslova obećanog nam od drevnih proroka i datog nam u Bogočovjeku Hristu.

Strah najveća opasnost

I dok se naši pogledi u ove blagdanske dane molitveno sreću, u našim srcima tinja osećaj da nam radost nije potpuna. Rođenje Hrista Spasa slavimo u svetu ispunjenom strahom i nemirima, atmosferom nerazumijevanja, nepovjeerenja i netrpeljivosti, sve do isključivosti proistekle iz uznapredovale kulture sebičnosti i predstavljanja individualizma; u suštini vrhunskih vrijednosti globalnog potrošačkog mentaliteta. Pored toga, u svijetu stalnih promjena, u kojem se jedino ne odstupa od straha za gubitkom životne sigurnosti, današnjem čovjeku kao da suštinski ne pomažu ni dostignuća u medicini, industriji i tehnologiji. Čini se da ljudsko društvo u osnovi više nije isto, jer naučno-tehnički doprinosi pod utjecajem informacijskih tehnologija teže da promene način općenja među ljudima povećavajući njihovu otuđenost i usamljenost. Dovoljno je osetiti nesigurnost kod liječenja osnovnih bolesti, pa da strah dobije krajnji egzistencijalni vid.

Sve to govori o atmosferi koju je zaista proročki opisao naš nobelovac Ivo Andrić rekavši da stvarna i najveća opasnost nije u opasnostima koje nam zaista prijete, nego u strahu koji je u nama.

Bogomladenac Hristos izgoni taj strah iz nas, o čemu svedoči Njegov ljubljeni učenik Jovan: “U ljubavi nema straha, nego savršena ljubav izgoni strah napolje; jer je u strahu mučenje, a tko se boji, nije se usavršio u ljubavi” (1 Jn 4, 18). A prije Apostola ljubavi, u Starom Zavjetu zapisana je poruka koja objedinjuje mnoge druge: “Ne boj se, jer sam ja s tobom; ne plaši se, jer sam ja Bog tvoj; okrijepit ću te i pomoći ću ti, i poduprijeti ću te desnicom pravde svoje” (Is 41, 10). Stoga odgovor na stanje koje nas danas tišti treba tražiti u rečima koje je Gospod Hristos uputio učenicima pred Svoje stradanje: “U svijetu ćete imati žalost; ali ne bojte se, ja sam pobedio svet” (Jn 16, 33). Radujmo se, stoga, braćo i sestre, jer nam u Božiću dolazi Pobjednik! Otklonimo sijenku straha usprkos teškoćama i sa čvrstom vjerom u Boga proslavimo rođenje Bogočoveka, čije nas novozavjetno ime Emanuel krijepi moćnim doslovnim značenjem njegovim - sa nama je Bog (Is 7, 14).

Svaki pravoslavni dom mali Vitlejem

U prazničnoj radosti Božićnog dana, sa naročitom pastirskom brigom i odgovornošću upućujemo očinske pozdrave i molitve za naše sestre i braću u otadžbini i rasejanju, gde god da žive pravoslavni Srbi, a posebno onima na Kosovu i Metohiji, našoj duhovnoj i nacionalnoj kolevci. Mi im poručujemo da znamo za njihova iskušenja koja još uvek traju, ali da je njihova Majka Crkva sve dosad bila uz njih i da će uvek biti. Danas smo duhovno i molitveno sa svima vama na svakome mestu vašega življenja. Svaki pravoslavni dom postaje mali Vitlejem u kojem nas prožima smisao badnjaka i toplina slame, u kojem zajedno pevamo uzvišenu pesmu: “Rođenje tvoje, Hriste Bože naš, obasja svet svetlošću razuma…”

Božić danas sa izuzetnim poštovanjem i zahvalnošću čestitamo svim lekarima i zdravstvenim radnicima, za koje uznosimo molitve Bogomladencu Hristu! Molimo se i za bolne da što pre ozdrave i da zaraza koja je napala svet prođe! Molimo se i da mi, pravoslavni hrišćani, više ne strahujemo za svoje živote i da ne ustuknemo pred opasnostima koje sobom nosi bolest izazvana širenjem virusa, nego da imamo čvrsto poverenje u Boga, istinskog Lekara duša i tela naših, kao i da nas osećaj straha, podstaknut preporučivanom “socijalnom distancom”, ne omete u činjenju onoga što je na korist naših bližnjih i zajednice kojoj pripadamo u svakom pogledu: duhovnom, porodičnom, poslovnom... Za nas pravoslavne hrišćane trajno važi pouka: “Video si lice brata svoga, video si Boga svoga”. Ona je skovana vekovnim ispitivanjem naše bogolike prirode, uvek okrenute opštenju sa Bogom, braćom i sestrama, i sa svekolikom prirodom. Crkva stoga poziva da se za vreme trajanja pandemije svi pridržavaju razumnih mera i preporuka vlada i drugih nadležnih institucija u državama i oblastima u kojima živi naš narod, ali isto tako ona podseća sve i svakoga na izbegavanje isključivosti i poštovanje ljudske slobode kao najuzvišenijeg i najvrednijeg Božjeg dara danoga čoveku. Imajući na umu poziv Apostola Pavla: “Stojte, dakle, čvrsto u slobodi kojom nas Hristos oslobodi, i ne dajte se opet u jaram ropstva uhvatiti” (Gal 5, 1), ostanimo slobodni, ali ništa manje odgovorni, čuvajući i druge i sebe.

Virus kao opomena

Suočavajući se tako sa globalnom pretnjom od virusa korona, najprije shvatimo da je čovjek stvoren da u ovome svijetu djeluje kao jedini pravi činitelj stabilnosti i opstanka. U ovisnosti od upotrebe svoje slobodne volje može biti i jedini remetilački činitelj, jedini pravi virus. Svojom intervencijom u ljudsku prirodu i nasiljem nad tvorevinom u cjelini čovek remeti veličanstveni sklad svega što je Bog stvorio. U tom smislu, virus korona, kao i svaki drugi virus, samo je odraz nesagledivo dubljeg problema. Prema tome on je, pored ostalog, izraz pedagoške opomene čovjeku da se vrati zapovijestima Božjim, jer kada se od prirode otima i kada se ne živi u suglasju sa poretkom koji je Bog ustanovio, ona prestaje da biva našim miroljubivim staništem. Ona dugo pamti i trpi nepravdu, ali prije ili kasnije uzvraća udarcima. Prirodu, dakle, moramo poštovati, njegovati i čuvati kao najvrijedniji dar Božji.

Smisao Božića sastoji se upravo u tome da nam je Bogomladenac Hristos u događaju Svoga čudesnog rođenja jednom za svagda pružio mogućnost iscjeljenja od našeg djelovanja nalik virusu i opet jedinstvenu mogućnost iscjeljenja našeg odnosa sa Bogom, tvorevinom i ljudima. Budimo zato trezveni u vezi sa tim, osluškujući šta nam u svjetlosti Božića govore stihovi velikog svetitelja i crkvenog pesnika Jovana Damaskina: “Nebo i zemlja danas, kao što je prorokovano, neka se obraduju! Anđeli i ljudi neka duhovno svetkuju! Jer Bog se javi u tijelu onima koji sjede u mraku i sjenci, rodivši se od žene. Pećina i jasle Ga prihvaćaju, pastiri čudo razglašavaju, mudraci sa Istoka u Vitlejem dare donose, a mi, nedostojnim ustima, ugledajući se na anđele, hvalu mu odajmo: Slava na visini Bogu, a na zemlji mir!”

Sretan vam i Bogom blagoslovljen ovaj dan u koji nam se rodi Spas i Izbavitelj Hristos Gospod! Sa ovim željama i molitvama Bogomladencu Hristu Mi vam kao cijelom sabornom crkvenom telu i opet kao pojedincima želimo svako istinsko dobro u Novoj, 2022. godini.

Zato vas sve pozdravljamo radosnim Božićnim pozdravom: Mir Božji, Hristos se rodi!