Jadranko Prlić ponovno traži izlazak iz zatvora: 'Prihvaćam svoju odgovornost i osjećam kajanje'

Nekadašnji politički čelnik Hrvatske Republike Herceg-Bosne (HRHB) Jadranko Prlić, koji je osuđen na 25 godina zatvora zbog zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini, ponovno je od Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove zatražio prijevremeno puštanje na slobodu. U novom podnesku naveo je da prihvaća zločine za koje je osuđen te je izrazio kajanje.

U podnesku Mehanizmu navodi se da je Prlić još u travnju 2024. godine dosegnuo prag od dvije trećine odslužene kazne te da prihvaća razmjere i ozbiljnost zločina za koje je osuđen, piše Detektor.

"Na izričit zahtjev gospodina Prlića, ovdje se navodi da on prihvaća pravomoćnu presudu u svom predmetu. Prihvaća da su tijekom oružanog sukoba između Hrvata i Muslimana u BiH 1992.–1994. godine počinjeni teški zločini, kako je utvrđeno presudama. Prihvaća svoju osobnu odgovornost za zločine za koje je osuđen. Duboko žali zbog svoje osobne uloge u počinjenju tih zločina, bilo svojim postupcima ili propustima. Izražava iskreno kajanje i upućuje duboku sućut žrtvama muslimanske/bošnjačke nacionalnosti i njihovim obiteljima zbog izgubljenih života, kao i zbog fizičke i psihičke patnje koju su pretrpjeli", naveo je u podnesku Prlićev branitelj Steven W. Becker.

Dio podneska čini i Prlićeva izjava u kojoj je naveo kako proces njegova samoispitivanja o zločinima zbog kojih je osuđen i njegovoj ulozi u njima nije prestao nakon posljednjeg zahtjeva za prijevremeno puštanje na slobodu, nego se nastavio jednakim intenzitetom.

Kazao je da je taj proces dodatno potaknuo savjet predsjednice Mehanizma, sutkinje Graciele Gatti Santane, da nastavi surađivati sa zatvorskim vlastima u kontinuiranom procesu samoispitivanja i rehabilitacije.

Prlić je, među ostalim, naveo da je u zatvorskoj knjižnici pronašao određenu literaturu i priručnike kroz koje je, kako je napisao, "bolno osvijestio da moje odluke nisu bile samo politički ili vojni akti, već da su izravno uništile konkretne ljudske sudbine, obitelji i generacije, te da trauma žrtava ne prestaje završetkom rata, već traje i danas".

"U tom procesu samoispitivanja, razmišljanja o svakom počinjenom zločinu i preispitivanju svoje uloge i odgovornosti u tim zločinima, ja sam u tišini svoje ćelije i sam sa svojim mislima, doživio duboku promjenu u umu i srcu", napisao je Prlić.

Dodao je da ta promjena nije došla preko noći te da je prešao dug put od negiranja i potiskivanja vlastite odgovornosti do njezina potpunog prihvaćanja i osude.

Naveo je i da proces kritičkog i iskrenog preispitivanja traje kontinuirano već godinama te da će trajati do posljednjeg dana njegova života, dodajući da je u tom procesu sam sebi najstroži sudac.

U svojoj izjavi Prlić je, među ostalim, naveo da je razmišljao o tome kako u sadašnjim životnim okolnostima može potvrditi i izraziti tu promjenu čineći nešto dobro za Bosnu i Hercegovinu te pridonoseći miru, pomirenju i obnovi povjerenja među narodima i građanima BiH.

Za Bosnu i Hercegovinu naveo je da je riječ o njegovoj domovini kojoj želi sve najbolje, uključujući i punopravno članstvo u Europskoj uniji. Dodao je da se povjerenje među narodima i građanima može obnoviti i razvijati samo na temeljima istine i pravde.

"Zločine ne čine narodi, nego pojedinci. Zločini se moraju iskreno priznati, a ne negirati. Presude ICTY-ja i MICT-a moraju se poštovati. Osuđeni ratni zločinci ne smiju se proglašavati herojima, jer to izravno i duboko vrijeđa žrtve. To se jednako odnosi na sve. Samo tako se može izražavati istinski pijetet i sućut prema žrtvama i njihovoj patnji te poštovati njihovo ljudsko dostojanstvo", napisao je Prlić.

Naglasio je da prihvaća sva činjenična i pravna utvrđenja iz presuda koje se odnose na njegov predmet, uključujući utvrđenja o etničkom čišćenju i brojnim zločinima koje su pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) počinili nad bošnjačkim stanovništvom. Prlić je prihvatio i svoju osobnu odgovornost za zločine.

"Osjećam neizmjerno kajanje i žaljenje zbog svoje odgovornosti za počinjene zločine i moje uloge u njima te svim žrtvama i njihovoj rodbini izražavam najiskreniju sućut zbog izgubljenih života i pretrpljenih mentalnih i fizičkih patnji", napisao je Prlić.

Ako bude pušten na slobodu, Prlić je naveo da će živjeti i postupati u skladu s ovom izjavom.

"Ostat ću trajno dosljedan stavu da se zločini ne smiju negirati, ni zločinci glorificirati, te ću svojim djelovanjem, u okviru svojih mogućnosti, aktivno, na miroljubiv i dostojanstven način, pridonositi izgradnji trajnog mira i obnovi i očuvanju međusobnog povjerenja između naroda i građana u BiH", napisao je Prlić.

U podnesku se također navodi da bi, u slučaju prijevremenog puštanja na slobodu, živio sa suprugom u Zagrebu, gdje žive njegove kćeri i njihove obitelji, te da bi se uzdržavao od mirovine.

Prlić je i ranije u više navrata tražio prijevremeno puštanje na slobodu, ali je Mehanizam njegove zahtjeve odbio.

Haški tribunal je u studenome 2017. godine Prlića, zajedno s još petoricom visokih dužnosnika HRHB-a, pravomoćno osudio na 25 godina zatvora.

Nekadašnjem ministru obrane HRHB-a Bruni Stojiću, načelniku Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane Slobodanu Praljku i zamjeniku zapovjednika HVO-a Milivoju Petkoviću izrečene su zatvorske kazne u trajanju od po 20 godina. Bivši zapovjednik Vojne policije HVO-a Valentin Ćorić osuđen je na 16 godina zatvora, dok je Berislav Pušić, predsjednik komisije HRHB-a za razmjenu zarobljenika, dobio kaznu od 10 godina zatvora.

Tijekom izricanja pravomoćne presude Slobodan Praljak popio je otrov u sudnici te je preminuo istoga dana.