Ivo Božić: Mladi su taoci društva, ali i krivci za postojeće stanje

Ivo Božić: Mladi su taoci društva, ali i krivci za postojeće stanje
No u zemlji političkog kaosa, ekonomske krize i zamrlog gospodarstva te urušenih moralnih i obrazovnih standarda, mladi ne vide budućnost u svom zavičaju. 60 posto ih je neuposleno a više stotina tisuća napušta ili je već napustilo zemlju.

Upravo o ovoj temi razgovarali smo sa Ivom Božićem, potpredsjednikom nevladine Udruge Vrisak iz Mostara - udruge koja u svom sastavu okuplja upravo mlade, obrazovane i aktivne kadrove koji svojim radom uporno upiru prstom na probleme i predlažu njihova rješenja.

Kako biste danas ocijenili ulogu i položaj mladih u društvu?

Bosna i Hecegovina se još uvijek suočava s posljedicama svoje konfliktne povijesti gdje su djeca i mladi pogođeni ovim promjenama, a u toj transformaciji često su i marginalizirani. Mladi u BiH se suočavaju sa nizom problema za koje su velikim dijelom odgovorne državne institucije u našoj zemlji. Na svim razinama vlasti nedostaje programski i strateški pristup podrške poboljšanju položaja mladih u BiH. Mladi nisu zanimljiva kategorija društva jer su izuzetno pasivni, pa su i istraživanja o problemima i potrebama mladih rijetka, površna i neupotrebljiva . Njihova pasivnost uvjetovana je lošom socioekonomskom situacijom, uzrokovanom prije svega velikom nezaposlenošću. U FBiH ni jedno ministarstvo nije preuzelo sve obveze iz Zakona o mladima FBiH koje ima prema populaciji mladih. U RS-u briga o mladima nije u potpunosti sustavno uređena, jer često izostaju sustavni i strateški načini rješavanja njihovih problema. Na razini države ne postoji institucionalna briga o mladima: ne postoji nadležno ministarstvo, ne postoji državna strategija prema mladima, ne postoje proračunska izdvajanja za mlade.

Zbog čega mladi imaju nezahvalnu poziciju u društvu?

Mladi su jednim dijelom taoci društva, a jednim dijelom su sami krivci za svoje postojeće stanje u kojem se nalaze.Taoci su prije svega što nemaju mogućnosti pokazati svoj glas kojim bi dali do znanja da postoje i da žive punim plućima, a razlog je loša politička i ekonomska situacija u zemlji, a svojom pasivnošću i nezainteresiranošću su doveli do takvog položaja. Postoji velik strah prema pokazivanju vlastitog bunta i pokretanju neke pozitivne promjene u ovoj zemlji, a znamo da je mladost pokretač svih pozitivnih strana u jednoj zemlji, dok je kod nas to suprotnost.

Kako cijenite današnje školovanje, obrazovanje i obučavanje mladih, može li ono pokrenuti pozitivne vibracije?

Obrazovni sustav mladima daje širinu i veliku količinu informacija, ali ih ne uči kako iskoristiti te informacije. Obrazovni sustav nije usklađen s potrebama tržišta i poslodavci nemaju stručan kadar koji može biti produktivan odmah nakon zaposlenja. Zato se traži iskustvo koje mladi nemaju gdje steći i zbog toga su diskriminirani i nekonkurentni na tržištu rada. Gotovo svaka druga mlada osoba u BiH, koja je izašla iz formalnog obrazovnog sustava, ostaje na razini trogodišnjeg srednjeg obrazovanja ili niže. To znači da smo značajno ispod prosjeka EU-a kada je u pitanju udio osoba sa završenom četverogodišnjom srednjom školom ili višim obrazovanjem. Svaka četvrta osoba u BiH prerano napušta obrazovni proces, što je daleko iznad prosjeka većine europskih zemalja. Financijski problemi glavni su razlog za prekidanje obrazovanja, a samo 7% učenika i studenata prima neku stipendiju za školovanje koja u većini slučajeva iznosi 100 KM, odnosno ne prelazi 200 KM.

Je li nezaposlenost veliki problem, kočnica za dobar život i razlog za bijeg iz svoje domovine?

Svi podaci pokazuju da je nezaposlenost problem broj 1 mladih u našoj državi. U postotcima ona iznosi preko 60% . Ukupna populacija mladih je osjetljiva grupa i mnogo bliža granici siromaštva, nego populacija odraslih. Mladi koji nisu nastavili obrazovanje nakon završene osnovne škole imaju najveći udio u siromašnoj populaciji - 57%. Siromaštvo, propalo gospodarstvo i novi surovi zakoni tržišta, kao i često nepostojanje jasnih kriterija pri zapošljavanju, mlade dovodi u poziciju besperspektivnosti - posljedice: kriminal, odlazak iz zemlje, pasivnost, korupcija, neosnivanje obitelji. Preduga pauza od završetka školovanja do prvog zaposlenja dovodi do slabljenja samopouzdanja kod mladih ljudi, često i depresivnosti, što utječe na to da mladi napuštaju ovu zemlju u potrazi za nekim boljim životom gdje ih se više cijeni, poštuje, primjećuje njihov rad i čuje njihov glas.

Po statistici Ureda za zapošljavanje F BiH mladi posao čekaju više od pet godina. Zašto?

Mladi bi radili u BiH da imaju posao, ali ne otvaraju se nova radna mjesta. Mladi nisu obučeni niti im država daje olakšice da sami pokrenu biznis i stvore radna mjesta, i za sebe i za druge. Razlog je jako loša ekonomska situacija, pogrešne vrijednosti sustava jer znamo kako kod nas funkcionira sustav zapošljavanja. To ostavlja jako frustrirajuće posljedice na mlade, ali mladi i dalje jednostavno nemaju hrabrosti dignuti glas, jer se boje za svoje sutra i svi žive u nekom iščekivanju da će posao doći sam od sebe ili da će netko drugi misliti i raditi za njih. Predugo čekanje je posljedica države i njenog uređenja, jer nemaju sluha za mlade ljude i ne rješavaju neke druge probleme koji traju već 20 godina.

Porazno je to što mladi nemaju volju za angažiranje u stvaranju promjena. Imate li i vi takav dojam?

S tim se u potpunosti slažem, jer među mladima danas vlada prevelika neizainteresiranost, i kako vrijeme odmiče to se sve više povećava. Čak i ona skupina mladih koja nešto pokušava raditi često je označena kao grupa uljeza, ali omalovažavana od većine, jer u ovoj državi se ne može ništa napraviti i promijeniti, ne treba se nista pokušavati, tako da većina živi u tome stilu pasivnosti, jer će netko drugi rješavati probleme u našem dvorištu.

Ne na margini, nego u središtu društvenog izloga mladima se nudi: kava i kladionica, frustracija i nezadovoljstvo, ovisnost i nasilje, dosada i bespomoćnost. Kako pobjeći ovim nemoralnim ponudama?

To je danas očigledno jedini izlaz, jer mladi iz svoje dosade posežu za porocima, a manje traže rješenje u nekim drugim stvarima, kao što su šport, sviranje, učenje i neke druge aktivnosti koje čovjeku podižu zadovoljstvo i osjećaj vrijednosti. Razlog tomu leži u lošem kućnom odgoju, prevelika je dostupnost internetu, igrališta su prazna, a izlaz od takvih stvari treba tražiti u društvu i njegovom preuređenju ka većem interesu o mladima, većom ponudom za mlade. Potrebno je naučiti mlade od malih nogu vrijednostima korisnima za život. Danas je veći interes bit „in" ako ćeš se napiti. Mladi loše žive, umjesto u nekim drugim vrijednostima koje čovjeka čine boljom osobom i spremnijom za život, jer se uvijek lako pustiti užitcima, nego graditi sebe kao osobu koja će biti od koristi sebi i sredini u kojoj živi.

Mnogi izražavaju žaljenje što mladi odlaze, ali u svojim politikama i programima nemaju rješenja za mlade?

Nemaju želju i motiv da vode brigu o mladima, jer su okupirani nekim svojim stvarima i rješavanjima problema koje ne mogu rješiti. Mladi BiH žive u zemlji s trinaest ministarstava zdravlja, jedanaest odvojenih javnih fondova za zdravstveno osiguranje i gotovo bez ikakvog praćenja i planiranja potrošnje javnih sredstava. Državne vlasti su u potpunosti zanemarili probleme mladih ljudi, smanjujući izdvajanja za mlade sa 5,2 miliona na 2,2 miliona KM, što predstavlja smanjenje od 58%. Za politike koje su usmjerene na poboljšanje položaja mladih, vlasti u BiH su izdvojile minimalna sredstva u odnosu na ukupnu proračunsku potrošnju, pa su tako ta izdvajanja u planovima proračuna za 2014. godinu najmanja u posljednjih par godina. Smanjenje izdvajanja za mlade jasno ukazuje da domaće vlasti nisu ozbiljno shvatile socijalne i ekonomske probleme sa kojima se suočavaju mladi ljudi u Bosni i Hercegovini te su u proteklo vrijeme njihove probleme stavili u drugi plan, vodeći prvenstveno brigu kako zaposlenim u državnim institucijama povećati plate i naknade.

Predstavljate udrugu mladih osoba koji vjeruju da se stanje može i mora promijeniti. Ako neće mladi, tko će. Što je Udruga Vrisak u svom dosadašnjem radu činila da se položaj mladih popravi?

Pokazali smo da ipak postoji skupina mladih ljudi koja želi praviti promjene i vrištati na postojeće stanje, pokazati da postoji mladost u ovom gradu i zemlji. Svojim djelovanjem smo pokazali da se naš glas može daleko čuti i utjecati na postojeće stanje u ovoj zemlji u pozitivnom smislu. Postoje planovi za nove korisne projekte gdje ćemo uključivati mlade i našu udrugu, a trenutno radimo na tome.

Možemo li poslati poruku i pozvati mlade da se uistinu trgnu iz letargije i beznađa, da vjeruju u sebe, da mogu , ako to žele, potaknuti i mijenjati nezavidnu poziciju mladih?

Prva preporuka je, dakle, da ne očekuju previše od sustava i institucija koje, uspkos volji i naporima, jednostavno nisu u mogućnosti pomoći dovoljnom broju mladih koji traže posao. Druga preporuka je da se orijentiraju ka zanimanjima i profesijama koja zapošljavaju, kako u BiH, tako i u inozemstvu, jer drugi načini trenutno ne postoje. Teško je preko noći promijenti tešku pozicju i sliku mladih, a za sve je potrebno vrijeme i kvalitetan plan i program za mlade kojeg trenutno nema u BiH. Izvrsnost će postići samo ako rade ono što zaista vole raditi, jer će tako unijeti i dozu strasti u posao i to će činiti razliku sa svim drugim kandidatima. Za takav pristup treba malo više vremena i hrabrosti, tim prije što većina nešto tako nažalost ne prakticira, ali takav pristup donosi trajan uspjeh i rezultate na lokalnom ili globalnom tržištu rada.

Razgovarala: Monika Ćubela

Treći.ba