ISPOVIJEST ŽRTVE NASILJA "Ostati u nasilnoj obitelji jedan sat je previše"

Žene žrtve nasilja, koje su napravile najvažniji korak, otišle od nasilnika, godinama nakon nose posljedice. Rijetke su one koje o tome mogu otvoreno govoriti. Čak i kada je najgore prošlo, u strahu su da nasilnika ponovo ne isprovociraju, a ključni razglog otklona prema javnom nastupu su djeca koju žele zaštititi.

Ova žena, odlučila je da progovori, ipak uz sve mjere zaštite identiteta. U ispovijesti za N1, kaže, želi biti inspiracija mnogima koje još nisu dovoljno hrabre. Od nasilnika se može otići. Život poslije nasilnika postoji. Ona je primjer, i evo njene priče:

"U braku sam bila godinama, i bilo je sve u redu, imali smo i dvoje djece. Međutim, zadnjih godinu dana sam primjećivala te neke znakove nervoze, izljeva bijesa, nije mi nepoznata situacija udaranja šakom i razbijanja vrata iznad moje glave, guranja, hvatanja za vrat, prisiljavanja, pošto sam ja radila u državnoj instituciji, da mu dam sav svoj novac. To nekako sam sve, kako da kažem, ne mogu reći tolerirala, ali pokušavala sam shvatiti u čemu je problem, da li mogu ja na neki način pomoći. Uvijek sam se vraćala na tu situaciju da imamo dvoje male djece, možda ipak ja mogu nešto pomoći da ostanemo zdrava obitelj.

Međutim to je eskaliralo jedan dan kada nam je u kuću upala specijalna policija, vodili su ga u lisicama", prisjeća se žena koja je preživjela obiteljsko nasilje.

Pitala je potom policiju „što se događa?

"Sve je u redu, pretražujemo kuću, tražimo drogu. Ja kada sam to čula, ja sam izgubila svijest i probudila sam se u krevetu, šaramali su me inspektori, da dođem sebi, popila sam čašu vode i onda sam saslušala njihovu priču, da su oni već neko vrijeme vodili istragu o njemu, a i o meni i djeci, pratili su nas da vide da li sam ja umiješana. Ja nisam uopće imala pojma o čemu se radi, a željela sam da saznam svu istinu.

Pitala sam prvo tog svog bivšeg muža, što se događa, on je rekao kako oni njemu podmeću, kako je to sve laž, kaže ona. Suočila se potom i s bivšim suprugom.

"Rekla sam da je to nemoguće, toliki policajci su nam bili u kući, prevrtali sve, poderali dječije igračke, kuća je bila kao da je atomska bomba pala, ljudi su tražili drogu ispod parketa, u roletnama, u rupama u zidovima.

Potom dodala:

"Meni je to bilo stravično za gledati, nisam prihvatila tu njegov izjavu kao nešto u što bih trebala povjerovati. Jedan inspektor mi je ostavio broj i rekao da mogu doći provjeriti i svoj dosije, ali i njegov. Otišla sam ujutro, vidjela sam da je njegov dosije bio poprilično debeo, sa dokazima, fotografijama što je sve radio. Ja sam ponovo došla kući, rekla sam mu da sam bila u policiji, da sam vidjela sve dokaze, s obzirom da imamo dvoje male djece, nudila sam mu mogućnost da kaže istinu, a ja ću pokušati dati sve od sebe da imamo normalan život, koliko toliko, da djeca rastu u nekoj normalnoj sredini, ako želiš da kažeš istinu, ako želiš da živimo normalno kao što smo prije živjeli. Međutim, on je počeo opet da laže da to što sam ja vidjela nije istina, to je sve preraslo u bijes, u nasilje, u guranje, do toga da sljedeći dan je policija došla i priveli su ga. Ostao je tamo 24 sata a ja sam za tih 24 sata otišla od kuće i odvela djecu, kazala je u ispovijesti.

Prijetio da će je ubiti

Nasilnik se ubrzo vratio kući, a ona je otišla razgovarati s njim.

"Ponijela sam papire za sporazumni razvod koje je on poderao, uz viku, vrijeđanje, da sam ja glupača, da ja ne mogu sama živjeti s djecom, da sam ovisna o njemu, da je sve što o njemu pričaju laž. Bilo je dosta grubosti, ali ja sam uspjela da pobjegnem odatle. Poslije sam podnijela tužbu za razvod, vidjela sam da ne postoji nikakva mogućnost da spasim tu obitelj, da pružim djeci nekakav normalan život, u cijeloj obitelji, ako tako mogu reći. Nakon toga on je bio u raznoraznim zatvorima, kada bi izlazio iz zatvora uvijek bi nalazio način da sazna gdje živimo.

Prijetio mi je ubojstvom, stavljao mi nož pod grlo, sve radi toga da bih se vratila, jer sam ja radila i bila sam izvor prihoda. Uvijek sam nekako iznad svega toga stavljala sigurnost svoje djece i sebe na prvo mjesto, jer ako se ja ne osjećam sigurno u nekoj okolini, onda ni moja djeca neće. Nije bilo nikakvog vaganja ni razmišljanja da li se trebam vratiti tu, nikakva mogućnost za to nije postojala, i danas to govori odlučno.

Pomogla joj je u tom periodu psihoterapija kaže.

"Pokušavala sam da održim svoje psihičko zdravlje, i zdravlje svoje djece. To mi je bilo prvenstveno. Zatim, djca su bila mala, išla su u vrtić, tamo im je ponuđena pomoć psihologa, išli su nekoliko godina intenzivno na razne terapije kod psihologa jer sam htjela da budem sigurna da ne nose sa sobom tu traumu kroz život, da se ne osjećaju oni krivim za to što se dogodilo.

Taj period, prvih par godina bio je, kaže ova žena koja je preživjela obiteljsko nasilje, izuzetno težak „taj moj bivši muž je uzimao lažne kredite na moje ime, radi toga svega je bio u zatvoru, kratko. Sud je rekao, kada su moji nadležni otišli da svjedoče da taj potpis nije moj, Sud je rekao, pa šta ćete, mora neko vraćati kredite. Tako da, sljedećih 15 godina sam zadužena u vraćanju tih dugova koje je on napravio. Ali to me nije pokolebalo nijedne sekunde da bi rekla, pa evo hajde, dat ću mu još jednu priliku, ipak on je otac moje djece.

Sama se borila kroz život

Kaže kako je uspjela pronaći hrabrost da krene dalje.

"Smatrala sam se sposobnom da sama krenem da se brinem o djeci. Završila sam prvo jedan fakultet, pa onda drugi fakultet, obrazovala sam se u nekoliko poslova koje sam tad radila, radim i dan danas. Volim da pomažem ljudima iz iskustva koje imam, iz znanja koje imam, sa nekim svojim sposobnostima želim da pomognem okolini u kojoj živim i u kojoj radim. Trudim se sada da na moju djecu prenesem samo pozitivnu energiju, i priču o tome. Trudila sam se kroz život da im ne pričam o tome da su oni krivi za nešto, da su oni nešto loše naslijedili od mene, od oca, da ne bi nosili sa sobom taj križ nekog tereta. Oboje djece su sada na fakultetu, to mi je bila veika želja da kroz obrazovanje pokažem da imaju moć u svojim rukama, da ako su obrazovani i jaki da će na taj način moći sagraditi svoj život.

Zašto je sve ovo htjela ispričati?

"Zato što, ja sam bila u tom momentu sama, nisam imala nikoga da se obratim da kažem ni roditeljima, ni prijateljima, nikome tko bi mi mogao pomoći. I ako moja priča može pomoći nekome tko razmišlja o tome hoće li moći da napravi taj prvi korak, pa i onda sljedeće sve, možda budem neka mala inspiracija, da zaista se može, kada se odluči žena da napravi granicu i da napravi sljedeći prvi korak, koji se sada recimo može napraviti prema sigurnim kućama (u Federaciji broj 1265, u Republici Srpskoj 1264), smatram da će oni pružiti veliku pomoć ženi zato što su povezane i sa centrima za socijalni rad i sa policijskim upravama, posjeduju kuće gdje se žene mogu skloniti, dovljno su organizirani da se brinu i o djeci i o ženi, tako da mislim da je to nekakav prvi korak o kojem žena treba da razmišlja, ukoliko se sada nalazi u nekoj situaciji koja je opasna za njen život i za život njene djece.

Meni je i danas traumatično pričati o ovome svemu nakon toliko godina i nakon što sam sigurna u sebe, znam da radim najbolje što znam, ali nisu svi isti i nekome treba pružiti ruku, međutim, iskreno da vam kažem, ta ruka neće doći sama. Žene koje u svojim kućama trpe nasilje moraju napraviti same prvi korak. Moraju same pozvati broj sigurne kuće, policijske uprave, prijatelja, susjeda za kojeg su sigurne da će pomoći. Ako nema nitko od tih ljudi, sigurna kuća je ta koja će vam pružiti pomoć, što je zaista do sada dokazano. Ostati u nasilnoj obitelji jedan sat je previše.

Molim vas, pozovite broj sigurne kuće, oni će se pobrinuti za vas. Moja inspiracija su bila moja djeca, ako meni nije dobro, neće biti ni njima. Išla sam tim putem dan po dan, sat po sat. A problemi svakome dolaze čitav život. Ne može nitko nikome jamčiti da kad žena napravi taj prvi i najvažniji korak (da ode) bit će sve u redu. Možda hoće, možda neće, ne znamo, ali bit će puno bolje. Sigurnije i zdravije i za ženu i njenu djecu, poručila je na kraju razgovora za N1 žena koja je ostavila nasilnika i krenula hrabro dalje.