IMA LI TOGA DANAS? U njegovoj obitelji bilo je moli i radi, i dva pravila - ne smiješ u Njemačku i Partiju

IMA LI TOGA DANAS? U njegovoj obitelji bilo je moli i radi, i dva pravila - ne smiješ u Njemačku i Partiju
Fena

Počasni predsjednik Napretka mons. Franjo Topić u intervjuu za hercegovina.info govori društvenoj i političkoj situaciji, odrastanju u obitelji u kojoj su bila dva zlatna pravila – nema u Partiju i Njemačku, uređenju države, nasljedniku na čelu Napretka, iseljavanju, lošoj demografskoj slici, te drugim aktualnostima. 29 godina vodio je jedno od najznačajnijih kulturnih društava u BiH, a i danas aktivno prati i reagira na sva bitnija događanja u BiH.  

Kazali ste jednom da su u vašoj obitelji bila dva ključna pravila - nema u Njemačku ni u Partiju. To mi se baš duboko urezalo u sjećanje. Razmišljaju li današnje obitelji tako?

-Određeni dio ljudi i obitelji razmišljaju i danas tako. To je doba komunizma i situacija je bila bitno drugačija, uostalom povijest teče. U to vrijeme tj. sedamdesetih 20. st. živjelo se dobrano siromašno. Kuće su bile loše, mnoge nisu imale ni fasade, 90% nisu imale banje, apsolutna većina nije imala auto, čak je biciklo bilo pojam. „Seljaci“ su jeli ono što su uzgajali vlastito kako životinje tako i povrće i voće. Apsolutna većina nije nikad otišla u mesnicu ili u piljaru. Članstvo u komunističkoj partiji je pružalo mogućnost bržeg napredovanja i dobivanja nekih dobrih položaja.

Inozemstvo je pružalo mogućnost dobre zarade. I mnogi su naši ljudi otišli. Naši su roditelji bili vjernici, svako jutro i svaku večer je bila zajednička molitva, da ne govorimo o molitvi uz jelo. Molitva i ti stavovi nisu bili radi mene jer sam ja najmlađi od šest braće i sestre. Iako su 1949. izgubili većinu zemlje (oduzelo ima za tvornicu Bratstvo u Novom Travniku) i ostali bez kuće, vjerovali su u Boga i u rad. Nakon 20 godina opet su imali svega, kupili puno zemlje, napravili su zajedno svoj braći kuće, imali auta i sve drugo. To je stara benediktinska formula uspjeha: moli i radi. Mislim da je poučno reći da se u našoj kući nikad nije izrekla teža psovka niti ispričao vulgaran vic i šala. Bilo puno smijeha i radosti, čak oženjena dvojica braće, iako su imali kuće, ostali su živjeti s roditeljima i bio nam je lijep život.

Crkvena statistika ne govori lijepe stvari, baš kao ni civilna. Na putu smo nestajanja. Iseljavaju li naše obitelji uglavnom zbog neimaštine, ili zbog nesređena društvena stanja, nesigurnosti, neizvjesne budućnosti ili zbog svega navedenog?

-Vi ste već dali praktično odgovor. Sve su to razlozi a često postoje i posebne okolnosti. Sad je novost da odlaze i oni koji oboje imaju solidan posao. Ljudi su se uvijek selili i selit će se do kraja svijeta prije svega zbog boljeg života. Samo po mom sudu ima puno i krivih informacija. Neki misle da svi u Njemačkoj imaju plaće kao Angela Merkel. Ja poznajem dosta dobro život u Njemačkoj kako naših ljudi tako i Njemaca. Da ne idem u detalje, nijedna prosječna obitelj u Njemačkoj ne može živjeti od jedne plaće. Reći ću još nešto: kad bi se ovdje radilo puno kao u Njemačkoj bio bi i kod nas standard puno veći nego sada. Tamo ljudima treba samo radno odijelo i spavaćica. Mi ne živimo dobro kao Austrija, ali živimo bolje nego jugoistočne zemlje. Dodajem  u Njemačkoj ili u SAD-u bolje se materijalno živi, ali se u našim krajevima ljepše živi. Nisam za vraćanje unazad niti zagovaram siromaštvo. Mnogi su robovi pretjeranog konzumizma pohlepe. A ima i previše neumjerenosti, a neumjerenost je grijeh. Smatram da se previše kuka, što je papa Franjo nazvao „mistika jadanja“. Na vratima pape Franje piše: zabranjeno kukati! 

Je li Crkva valjano odgovorila na zadatak u BiH, i sama ovisna o davanjima o kojima odlučuje politika. Čuvaju li pastiri svoje stado i znaju li njegove muke?

-Pastiri rade svoj posao kako najbolje znaju i umiju. Ali i pastiri su dio svog naroda, djeca svog vremena i podložni mnogim utjecajima. Ipak od svih mislim da pastiri ponajbolje poznaju svoje stado. Ne treba Crkvi stavljati na leđa terete koje ne može nositi a i ne treba, jer nema ona ta sredstva kojima može puno utjecati na standard života. Caritas nešto čini, no to je procentualno malo, ali važno.

U državi smo tri konstitutivna naroda, od kojih je svaki obespravljen ovisno o tome gdje živi. Politika pak profitira i parazitira konfrontiranjem. Ima li ključa za bolje sutra?

-Konstitutivnost je bitna za opstanak BiH. Činjenica jest da je ona rijetkost, ali ima slično npr. u Švicarskoj ili Maleziji. Sad neki forsiraju ukidanje konstitutivnosti, to je pogubno. Svaka zemlja ima specifičnosti, nisu naše najveće niti najgore, u Nigeriji ima preko 500 plemena i naroda. U BiH mora biti „kombinirana demokracija“ tj. osigurana individualna i kolektivna prava. Sve se može riješiti ako se želi i ako se ostavi po strani osobni i stranački egoizam.

Dugo ste vodili Napredak, govorili stvari koje treba reći u trenutku kada to nije možda bilo ni najpametnije za vas. Ide li nasljednik vašim stopama ili linijom manjeg otpora? 

-Mislim da ne treba previše uspoređivati nasljednika dr. Čiču sa mnom, jer ipak sam ja obnovitelj Napretka, i ja sam vodio Napredak 29 godina. Uz to je došao rat a onda i poratne (ne)prilike. Napredak je uspio postati unatoč svemu veliko kulturno društvo i u europskim razmjerima i kojim nije lako upravljati. Treba nasljedniku dati šanse. Važno je da su Središnjica i podružnice dobro organizirane i mnoge dobro rade. Središnjica, hvala Bogu, stoji dobro i financijski pa tako preživljava dobro i ovu korona krizu. Pozivam članove i prijatelje da plate barem članarinu, a i dodaju mjesečno vrijednost kutije cigareta.

Teško su vas pogodila događanja oko mise za Bleiburg u Sarajevu, te ste i javno istupali i objašnjavali zašto misa, zašto za Bleiburg. Treba li mise uopće objašnjavati?

-To je bio neočekivani šok, koji nismo doživjeli ni u ratu. Neshvatljivo je i neprihvatljivo da su neki boljševici od molitve a Misa je vrhunska molitva  iskonstruirali atmosferu linča i da je misa morala biti organizirana pod ogromnim sigurnosnim mjerama kao rijetko gdje u svijetu. Kao da Katolička Crkva, Vatikan i kardinal Puljić sa svećenicima i redovnicima nije dokazala u ovome ratu i drugom vremenu riječju i djelom da je na strani dobra, istine i humanosti. Da budem osoban kao da i ja nisam pokazao dobrim riječima i djelima ljudskost i širinu. Netko je trebao za to odgovarati. Oni protesti nemaju nikakve veze s ljudskim pravima.

Koje je po vama goruće pitanje u BiH, a ne vrti se puno u dnevnim izvještajima?

-Katastrofalno nizak natalitet. I to je pitanje svih pitanja. U Bosni i Hercegovini u 2018. godini  rođeno je 28.555 djece , a umrlo je 36.305 lica, to znači oko 8.000 je više umrlih nego rođenih. Za deset godina to je 80.000 što je za bh prilike veliki grad. Svake se godine značajno smanjuje broj prvih razreda. Da odmah eliminiramo prigovore, da su drugačija vremena, da je danas teže rađati djecu, da su veći zahtjevi itd. Sve je to točno, ne treba biti nerealan i ne treba se vraćati unazad kad je petero djece nosilo jedno odijelce i kad je hrana bila oskudna. Po mom sudu materijalni element je bitan ali nije ključni. Čim se djeca gledaju kroz novac i koliko će koštati, onda nema djece. I ako se gledaju kao teret, onda nema djece. Da su naši roditelji računali koliko ćemo koštati i koliko je truda oko nas, nikad nas ne bi rodili. Treba posvijestiti da su djeca i ljudski život dar Božji i roditeljski, počevši od nas samih. Treba smatrati da su djeca radost i budućnost naroda i zemlje. I tu svi politika, Crkva, udruge i pojedinci možemo doprinijeti da se mijenja mentalitet da se više voli život i djecu. Tko neće život, nema pravo na život. Europa pa i BiH i RH su sami sebe osudili na izumiranje, odnosno na smrt. Što će nam kuće, zemlja, auta, vlast i sve bogatstvo ako nema ljudi.

Imate li neke podatke koji potkrepljuju gore navedeno? 

-Ima ih puno. Prema popisu 2013. u BiH ima 3.500.000 stanovnika, 1.155.000 domaćinstava/kućanstava, a stanova/kuća 1.607.000 od čega 385.000 praznih stanova. U 2019. godini u Bosni i Hercegovini ima registriranih 1.175.731 cestovno vozilo. Inozemni dug Hrvatske iznosi 41 milijardi eura, zanimljivo relativno mala Slovenija duguje 40 mld €, a BiH 4,2 mld. (portal Th Prestige, 6.2.2020.). I to uglavnom nitko ne ističe, a da je bh dug 40 mld bilo bi svaki dan u medijima. Zar je ovo tako loše? Nikad se nije bolje živjelo. A neki pišu i govore kao da pola ljudi nema kruha. Ako imamo siromaha blizu pomozimo im. Da podsjetim na Selimovićevu misao: „Nezadovoljstvo je kao zvijer. Nemoćna kad se rodi, strašna kad ojača“. 


U korizmenom smo vremenu. Najteža čovjekova borba je ona protiv samog sebe, svojih propusta i slabosti. Kako se najbolje pripremiti za najveći kršćanski blagdan Uskrs?

-Dobro ste rekli da je čovjek krhko biće. Nema Uskrsa bez korizme, tj. Bez muke. Posebno korizmena pokora a i čitav vjernički život treba se stalno popravljati i usavršavati dobrim djelima, postom i molitvom. Uskrs je blagdan života, blagdan životne radosti i optimizma. Svakom čovjeku  treba toga da bi lakše kročio kroz život koji je svagdje pa i kod najbogatijih često ispunjen raznim problemima. Ništa nam ne treba ako neće biti ljudi. Volio bih  kad bi neki mediji i uopće svi ljudi više isticali pozitivne činjenice i tako stvarali pozitivnu atmosferu a ne iznosili samo one negativne. Tako se truje ljudska duša i tako se ljude gura u depresiju. Pesimizam ne donosi ništa dobro. Ne treba se zavaravati iluzijama, ali ne treba stalno isticati samo negativno. Želim sretan Uskrs pun optimizma, pun dobrih djela i pun prave radosti.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.