Gajevi i Miljkovići postaju gradilišta, Grad Mostar usvojio prenamjenu zemljišta, aktivisti pisali OHR-u

Gradsko vijeće Mostara prenamjenjuje preko 200.000 m² državnog zemljišta u poslovne zone.

Na 6. sjednici Gradskog vijeća Grada Mostara održanoj krajem travnja usvojene su dvije odluke, Odluka o određivanju gradskog građevnog zemljišta Poslovna zona Gajevi, te Odluka o određivanju ostalog gradskog građevnog zemljišta u državnom vlasništvu Poslovna zona Miljkovići, a za obje je izvjestitelj bio gradonačelnik Grada Mostara Mario Kordić.

Kordić je uvjerio vijećnice i vijećnike kako je sve pravno čisto, te su obje odluke bez problema usvojene.

No pravnici i aktivisti upozoravaju: ovakve odluke potencijalno mogu predstavljati kršenje odluka Ustavnog suda BiH i zabrane koje je nametnuo visoki predstavnik.

Više od 200.000 kvadrata za poslovne zone

Predmetna zemljišta nalaze se u katastarskim općinama Miljkovići i Čule. Riječ je većinom o pašnjacima 5. i 6. klase, ali ima i šumskog zemljišta, te oranica ukupne površine veće od 200.000 m², koji se prema prostornom planu iz 2012. godine definira kao poslovna zona.

Odlukom se zemljište prenamjenjuje u „građevinsko“, a planiran je i upis u zemljišne knjige te katastar. Ovaj potez izazvao je niz reakcija zbog pravne osnove i mogućeg kršenja zabrane raspolaganja državnom imovinom.

Odluka Gv Mostar Građ.zemljištu - Gajevi-2 by Uredništvo hercegovina info on Scribd

Zemljište koje je bilo u vlasništvu bivše SFRJ, SRBiH ili koje je evidentirano kao imovina BiH, prema odluci visokog predstavnika iz 2005. godine, podliježe zabrani raspolaganja. Ta zabrana je na snazi do usvajanja državnog zakona koji bi precizno definirao upravljanje i prijenos vlasništva nad takvom imovinom. Takav zakon do danas nije usvojen.

Zabrana je uvedena Odlukom visokog predstavnika za BiH iz 2005. godine (tzv. Bonske ovlasti), a kasnije potvrđena Zakonom o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 18/05).

Ustavni sud BiH je kroz više presuda (npr. U-1/11, U-9/19) potvrdio da se državna imovina ne može prenositi na entitete, županije, općine niti treće strane bez zakonskog okvira na državnoj razini. Unatoč tome, lokalne vlasti u Mostaru nastavljaju s urbanističkim intervencijama na zemljištu koje po svemu sudeći spada pod državnu imovinu.

Tehnički zastoj

Na sjednici Gradskog vijeća gradonačelnik Mario Kordić branio je odluku kao nastavak ranije planirane politike razvoja industrijskih zona:

„Kratko pojašnjenje – naime, 2012. godine Gradsko vijeće Grada Mostara je donijelo prostorni plan u kojem je predviđeno da se na ova dva lokaliteta izgrade poslovne zone. Aktivnosti su već krenule, posebno u zoni Gajevi gdje već imamo nekoliko izgrađenih poslovnih objekata. U prošlom sazivu Gradskog vijeća definirana je i poslovna zona Miljkovići, napravljen je parcelni plan i krenulo se s pripremama koje su iznimno značajne za gospodarstvo Grada Mostara. Međutim, došlo je do tehničkih zastoja – prostorni plan je donesen 2012., ali zbog tadašnjeg nepostojanja Gradskog vijeća proces prenamjene zemljišta nije mogao biti zaključen.“

Kordić je dodao:

„Danas samo nastavljamo tehnički taj postupak. Nema tu promjene vlasništva, već se, sukladno prostornom planu i zakonskim odredbama, mijenja kategorija zemljišta. Nakon ovih odluka, pristupit će se promjeni upisa u gruntu, što je uobičajena praksa i u drugim lokalnim zajednicama. Posebno veseli to što već imamo dvadeset poslovnih subjekata koji čekaju da završi ovaj postupak kako bi mogli realizirati izgradnju svojih objekata.“

Kao ključni argument, gradonačelnik navodi:

„Nema tu ništa sporno. U zakonu o zabrani raspolaganja državnom imovinom često se krivo tumači odluka OHR-a. Odluka visokog predstavnika iz 2002. – odnosno kako mi tumačimo – izuzima građevinsko zemljište iz zabrane raspolaganja. Mi ne mijenjamo vlasništvo, već samo osiguravamo provedbu urbanističkog plana.“

Zatražit ćemo mišljenje Pravobraniteljstva BiH

Predsjednik Gradskog vijeća Đani Rahimić za Hercegovina.info pokušao je pojasniti zbog čega je primjerice njegovoj stranci sporna prenamjena državnog zemljišta na lokalitetu Jasenjana, tj. Drežnice, dok im prenamjena u slučaju navedenih poslovnih zona ne predstavlja problem.

„Izgradnja solarnog postrojenja u Drežnici i na drugim lokacijama, nije sporna zbog trajne prenamjene zemljišta, već zbog protivljenja lokalne zajednice, odnosno mještana i ostalih korisnika tog prostora (lovci, stočari, itd.) koji su zabrinuti zbog negativnog utjecaja na okolinu i njihovo zdravlje te ostalih negativnih utjecaja koje su iskazali u svojim javnim nastupima i dostavljenim pismima.
Obzirom da smo mi predstavnici tih građana mi smo dužni zastupati njihove interese, posebno ako se uzme u obzir da su štetne posljedice mnogo veće od eventualne ekonomske koristi za lokalnu zajednicu.“

Na pitanje zašto se prenamjena u poslovne zone ne problematizira, odgovorio je:

„Što se tiče prenamjene zemljišta za poslovne zone, ista je izvršena u skladu sa odredbama Zakona o građevinskom zemljištu FBiH, te će biti poslana na mišljenje državnom pravobranitelju prije izmjene u sudskoj gruntovnici, tako da će biti ispoštovane procedure koje nalaže Ustavni sud BiH u presudi protiv Vlade FBiH."

Treba napomenuti kako se u posjed katastarskih čestica u Poslovnoj zoni Gajevi u Vrapčićima u jednom trenutku upisao Grad Mostar, dok je u posjedu čestica u Miljkovićima i dalje JP Šume Herceg Bosne.

ODLUKA GV MOSTAR GRAĐ.ZEMLJIŠTU by Uredništvo hercegovina info on Scribd

Aktivisti pisali OHR-u

Inicijativa NGG ”Zaustavimo nezakonite izmjene Prostornog plana u Mostaru” upozorava da se gradske vlasti pozivaju na članak 13. Zakona o lokalnoj samoupravi FBiH bez stvarnog pravnog temelja. Kako ističu, ni izmjene ni dopune prostornog plana iz 2012. i 2022. godine nisu donesene na osnovu tog članka, nego na osnovu drugih zakona. Aktivisti tvrde da se članak 13. sada koristi retroaktivno i proizvoljno kako bi se opravdala odluka koju Gradsko vijeće inače ne bi imalo nadležnost donositi. Upozoravaju i da se kroz formalno „urbanističku“ promjenu zapravo stvara osnova za buduće ustupanje zemljišta investitorima – što je oblik raspolaganja protivno OHR-ovoj odluci i presudama Ustavnog suda.

Smatraju kako se promjenom iz "pašnjaka" u "gradilište", stvara osnova za buduće koncesije, dodjele, prodaje ili ulaganja, što predstavlja neposredni oblik upravljanja imovinom. U tom kontekstu, Gradsko vijeće koristi prostorni plan kao sredstvo raspolaganja, iako formalno ne mijenja vlasništvo. Grad se poziva na članak 76. Zakona o građevinskom zemljištu, no ne uzima u obzir nadređenu zabranu državnog raspolaganja, koju nije moguće zaobići ni zakonima ni prostornim planovima bez posebnog zakona o državnoj imovini na razini BiH.

Iako se u oba slučaja poziva na isti zakon (članci 2. i 76. ZGZ FBiH), on ne može derogirati važeću zabranu raspolaganja državnim zemljištem, uvedenu OHR-ovom odlukom i potvrđenu presudama Ustavnog suda BiH. Ta zabrana ostaje iznad entitetskih i lokalnih zakona sve dok se na državnoj razini ne donese zakon o imovini.

Neformalna grupa građana „Zaustavimo nezakonite izmjene Prostornog plana Grada Mostara“, koja okuplja stanovnike prigradskih naselja Miljkovići, Kozice, Prigrađani, Pijesci, Gubavica i Međine, uputila je službeni prigovor Uredu visokog predstavnika (OHR-u) zbog, kako tvrde, grubog kršenja zakona i ustavnog poretka u postupku raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem od strane Gradskog vijeća Grada Mostara.

U pismu se navodi da je Gradsko vijeće Mostara na svojoj 6. redovnoj sjednici, održanoj 29. travnja 2025., donijelo dvije sporne odluke (točke 89 i 90) koje se odnose na određivanje gradskog građevinskog zemljišta, a koje su potom objavljene u Službenom glasniku Grada Mostara br. 10/2025. Odluke obuhvaćaju zemljište u naseljima Vrapčići, Miljkovići i Čule, koje je po svojoj prirodi šumsko, pašnjak i poljoprivredno zemljište te je uredno uknjiženo kao državna imovina. Bez zakonski propisane prenamjene i suprotno presudama Ustavnog suda BiH, izvršen je upis statusa „gradilišta“ u zemljišne knjige, čime je, smatraju građani, faktički izvršeno raspolaganje državnom imovinom – što je izričito zabranjeno.

Ključne optužbe iz pisma uključuju:

• Kršenje više presuda Ustavnog suda BiH koje jasno utvrđuju da jedinice lokalne samouprave nemaju pravo raspolaganja državnom imovinom bez donošenja državnog zakona o upravljanju tom imovinom;

• Kršenje Zakona o zabrani raspolaganja državnom imovinom, Zakona o prostornom uređenju, Zakona o poljoprivrednom zemljištu i drugih relevantnih propisa;

• Donošenje izmjena Prostornog plana bez javne rasprave, bez usklađenosti s važećim kantonalnim planovima i bez saglasnosti nadležnog Ministarstva prostornog uređenja HNK;

• Samovoljan i netransparentan rad Gradskog vijeća i izvršne vlasti Grada Mostara koji pogoduje privatnim interesima na štetu javnog dobra i zakonitosti.

Upozorava se da je ovakvom praksom već trajno prenamijenjeno najmanje 2.500 hektara državnog zemljišta u građevinsko, čime se omogućuje dodjela koncesija za projekte solarnih i vjetroelektrana, što otvara prostor za zloupotrebe i pogodovanje interesnim skupinama, često bez znanja i sudjelovanja lokalne zajednice.

Građani zahtijevaju:

1. Hitnu provjeru zakonitosti odluka GV Mostara i njihovu usklađenost s presudama Ustavnog suda BiH;

2. Odmah obustavljanje svih radnji koje proistječu iz tih odluka, uključujući upise u zemljišne knjige, izdavanje dozvola i prenamjenu zemljišta;

3. Zaštitu državne imovine i vraćanje iste u prvobitno stanje, u skladu s pravnim poretkom i ustavnom odlukom da lokalne zajednice nemaju nadležnost za takve odluke.

Pismo posebno naglašava odgovornost sljedećih institucija:

• OHR-a, koji je donio zabranu raspolaganja državnom imovinom, a čiju provedbu lokalne vlasti ignoriraju;

• Ministarstva prostornog uređenja HNŽ, koje nije vršilo nadzor nad usklađenošću lokalnih prostornih planova;

• Urbanističko-građevinskih inspekcija, koje nisu reagirale na nepravilnosti;

• Pravobraniteljstava na svim razinama, koja nisu zaštitila državnu imovinu;

• Ombudsmana BiH, kojem je ukazano na masovno ugrožavanje prava građana na sudjelovanje u odlučivanju i pristup informacijama;

• Federalnog ministarstva pravde, koje nije osiguralo provođenje Zakona o principima lokalne samouprave u Mostaru, čime su građani isključeni iz demokratskih procesa.

Na kraju, građani apeliraju na OHR i sve druge nadležne institucije da djeluju u skladu sa svojim ovlastima, zakonom i presudama Ustavnog suda BiH, kako bi se uspostavila vladavina prava, zaustavilo nezakonito raspolaganje državnom imovinom te zaštitio okoliš i poljoprivredna funkcija zemljišta koja je ključna za opstanak lokalnih zajednica.

Iako je razvoj gospodarstva legitimna potreba, ekonomski interes ne može nadvladati pravnu zabranu. Ovakvo opravdanje podsjeća na strategiju korištenja "viših ciljeva" za prikrivanje nezakonitosti ili pravnih nedostataka. OHR-ova Odluka iz 2005. (ne 2002.), kojom se uvodi zabrana raspolaganja državnom imovinom, ne pravi iznimku za građevinsko zemljište ako je ono u vlasništvu BiH, bez obzira na to je li urbanizirano ili ne.

Praksa Ustavnog suda BiH potvrđuje da ni gradovi, ni entiteti, ni županije ne mogu donositi odluke koje zadiru u vlasništvo države, bez posebnog zakona na državnoj razini.

Pokušaj da se urbanističkom kategorijom zaobiđe vlasnički status zemljišta već je ranije Ustavni sud ocijenio kao pravno neutemeljen (npr. u slučajevima poslovnih zona u Zenici i urbanističkim odlukama u Sarajevu).

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.