DVANAEST GODINA INZKA – U BiH je postao milijunaš, posao visokog predstavnika pretvorio u uredski, a pamtiti će mu se jedna stvar

DVANAEST GODINA INZKA – U BiH je postao milijunaš, posao visokog predstavnika pretvorio u uredski, a pamtiti će mu se jedna stvar
Arhiva

U zadnjih 26 godina u Bosni i Hercegovini promijenilo se 7 visokih predstavnika, a sada nam stiže i osmi. Njihova plaća, premda to službeno nikada nije precizno obznanjeno se vrti oko 20-25 tisuća eura, i u visini je plaće američkog predsjednika. Stabilna je još od prvog visokog predstavnika. 

Valentin Inzko u BiH je došao 2009., naslijedivši Miroslava Lajčaka. U BiH je dakle punih 12 godina. Paušalnim računanjem dolazimo do brojke od oko 3 milijuna eura, koliko je mogao zaraditi za 12 godina naplaćujući mjesečno više od 20.000 eura. U najnovijim izjavama kaže da ga savjest ne peče, smatra da ju učinio dosta. Mogao je ipak i puno više, i domaća javnost bi ga sigurno puno negativnije ispratila da u zadnjim danima mandata nije posegnuo za nametanjem dopuna Kaznenog zakona BiH, kojima se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida, koji je morao donijeti makar u prvih pet godina boravka u BiH. Kako je to učinio u zadnjim danima, a kako to često biva u BiH, cjelokupni mandat će mu proći ispod kapi i bez ozbiljne analize o efektima njegova rada. 

Javnost će ga, osim zakona koji je u žiži bh. javnosti, pamtiti još jedino po redovitim negativnim izvješćima pred Vijećem sigurnosti UN-a. Za njegova mandata posao visokog predstavnika pretvorio se u uredski, bez valjane akcije i reakcije na bilo što.

Inzko je rođen 1949. Klagenfurtu. Bio je prvi austrijski veleposlanik u Bosni i Hercegovini poslije rata, od 1996. do 1999. godine, a tijekom  mandata zalagao se za gospodarsku i kulturnu suradnju između dvije zemlje, te izdavanje viza studentima za odlazak na studije u Austriju. 1999. godine je postao počasni građanin Sarajeva. Stanje u BiH upoznao je zasigurno mnogo bolje od prethodnika, zgražao se nad njim, ali ga, izuzevši negativna izvješća i nijemo promatrao. Njegovi prethodnici u BiH su bili mnogo kraće. 

Prva dvojica u BiH su bila po dvije godine(Bildt i Westendorp), treći 3 godine(Petritsch), četvrti četiri godine(Ashdown), peti samo jednu(Schwarz-Schilling), šesti dvije godine(Lajčak) i onda je došao Valentin Inzko. Odlazeći Inzko dužnost visokog predstavnika je obnašao skoro koliko svi ostali visoki predstavnici zajedno – 11 godina. Taman kad se mislilo da ni on ni po čemu neće biti zapamćen, Inzko je ostavio zakon po kojem će ga negatori zločina i genocida pamtiiti,.   

Carl Bildt, švedski diplomat bio je visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu od 1995. do 1997. godine. Bildta će se pamtiti po tome što je tijekom vojno-osloboditeljskih akcija Bljesak i Oluja 1995., koje je osudio, tražio vojnu intervenciju UN-a i NATO-a protiv Hrvatske kako bi se očuvala tzv. SAO Krajina. Kasnije je opravdavao srpske zločine u Bosni, a na svjedočenju u slučaju Biljane Plavšić kao bivši prvi visoki predstavnik u BiH izjavio je da: Biljana Plavšić nikada nije bila dio užeg kruga ekstremnog nacionalističkog rukovodstva bosanskih Srba, te je pohvalio njenu ulogu u pomaganju primjene Daytonskog mirovnog sporazuma.

Carlos Westendorp, španjolski je diplomat i političar, a bio je visoki predstavnik u BiH  od 1997. do 1999. Westendorpa se smatra jednim od boljih visokih predstavnika. Za njegova mandata BiH dobiva jedinstvenu zastavu, himnu, registarske tablice, monetu(KM), pasoše.  Nametnuo je jedinstvenu državnu valutu, konvertibilnu marku i zastavu Bosne i Hercegovine. Ostati će zapamćeno i da je smijenio predsjednika Republike Srpske Nikolu Poplašena u ožujku 1999. zbog toga što je odbijao imenovati Milorada Dodika mandatarom za sastav Vlade Republike Srpske. Naime, Westendorp podržavao Dodika kao umjerenog političara, s čime se danas Inzko i ne bi baš složio.
 
Wolfgang Petritsch, austrijski diplomat - visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini bio je od 1999. do 2002. godine. Petritsch je bio austrijski veleposlanik u Beogradu (1997 - 1999). Sedmi ožujka 2001. smjenjuje Antu Jelavića s dužnosti hrvatskog člana Predsjedništva BiH i predsjednika HDZ BiH-a s obrazloženjem da je predvodio donošenje političkih odluka s ciljem osnivanja hrvatske federalne jedinice u BiH kojim je ugroženo ustavno uređenje FBiH i BiH. Svojedobno je izjavio da je Jelavića smijenio jer „nije želio da Hrvati završe u getu(HRHB)“. U njegovo doba odigrao se i tenkovski upad u Hercegovačku banku.

Paddy Ashdown visoki predstavnik u BiH bio je između 2002. i 2006. Ashdown je s dužnosti smijenio hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragana Čovića kako bi se obranio od optužnica koje su mu tada stavljane na teret. Tom prilikom je istaknuo da mu je to jedna od najtežih odluka u karijeri. Nakon odlaska s funkcije visokog predstavnika javnosti je priznao da je zapostavio hrvatsko pitanje u BiH, te se previše bavio odnosima Sarajeva i Banja Luke.

Christian Schwarz-Schilling najkraće je obnašao dužnost visokog predstavnika. U BiH je bio od 2006. do 2007. Nakon Ashdowna i Petritscha dočekan kao čovjek koji donosi promjene ali na miroljubiv način, pogotovo jer se znalo koliko je osuđivao što se na vrijeme nisu spriječili zločini u zemljama bivše Jugoslavije, te koliko je u ratu pomagao BiH. Međutim, prema mišljenju mnogih svoj je mandat u BiH prespavao. Čak su i minhenske dnevne novine zabilježile da je najznačajniji potez kojeg je učinio u BiH, zapravo odlazak s mandata.

Miroslav Lajčak visoki predstavnik u BiH je bio od 2007. do 2009. rođen je 20. ožujka 1963. u Popradu – Slovačka. Diplomirao je pravo na Univerzitetu Komenskog u Bratislavi. Bavio se međunarodnim odnosima na Državnom institutu za međunarodno pravo u Moskvi. Gleda ga se kao simpatičnog i uljudnog visokog predstavnika koji za BiH nije učinio ništa. Osuđuje ga se i zbog izjave na koncu mandata „Neću da jašem mrtvog konja“, za koju je kasnije kazao da se nije odnosila na BiH, već na impotenciju međunarodne zajednice u BiH. Međutim, onima koji su je čuli posve je bilo jasno tko je mrtav, a tko ima probleme s jahanjem.