Dramatični apeli,neznanje,plemena i povijest Hrvata

Dramatični apeli,neznanje,plemena i povijest Hrvata

Nelogično je i neljudski ispravljanje "krivih Drina" ovim vapujućim apelima.Treba li glasovanje da opere nečiju savjest ili doprinos političkoj katastrofi u Hrvata BiH?

 

Ujedno nemogu a da se ne osvrnem na pisanja „slobodnih“,“neovisnih“ i niza dr.internetskih portala koji su možda i beznačajni u internetskom „oceanu“ ali su glas naroda i što je najžalosnije istog naroda kojemu i ja pripadam a usmjerene na međusobne objede,optužbe,nezadovoljstvo i izmišljene ratne i poratne trgovine plaćene krvlju,glasovima,teritorijem i čime sve ne.

U nizu nelogičnosti koji se kosi i sa zdravim razumom neshvaćaju da je njihova energija preusmjerena od strane zlotvora koji su ih i doveli u ovakav položaj,u neutemeljenost koju potpiruju čak i pojedinci iz krila crkve koja ovih dana dramatično apelira za prijavu na izbore zajedno sa predstavnicima Vlade Republike Hrvatske.

Čitajući puno ranije knjigu „Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara“ autora Ferde Šišića,pretiskano izdanje iz 1925.godine,na stranici 647. naišao sam na vrlo realno i zanimljivo objašnjenje za tumačenje ovakvog ponašanja Hrvata i sindrom podijela kroz povijest:

UZROK PRVI:

sujeta i jal

„…Kad se hrvatski narod naselio na zemlji vizantijskog cara (u kontekstu stalnih potpadanja pojedinih dijelova tuđincima i stalnim unutarnjim borbama između Hrvata za povrat predanog teritorija i vlasti op.a.) bijaše podijeljen,bez osjećaja potrebe političkoga i državnoga jedinstva,podijeljen u pojedinačna plemena sa snažnijim rodovima na čelu.Taj je plemenski(genitilni) ustav u suštini i dalje ostao osnov na kojem je stajala čitava zgrada hrvatske države do kraja 11 stoljeća.Istina je Hrvatska je od 9-11. stoljeća pokazala više puta mnogo snage i energije ali zato prečeste trzavice i stranački sukobi dokazuju da hrvatski narod ipak nije za čitavo to vrijeme stekao jasne spoznaje o važnosti i potrebi krepko centralizirane vrhovne državne vlasti.Tom zlu se pridruži s vremenom i drugo,zlokobni utjecaj susjedne latinske kulture pocijepavši hrvatski narod u dva odijelita tabora- u plemstvo koje je živjelo životom uglađena Rimljanina i u narod koji je produžio patrijarhalnim životom slavenske zakarpatske pradomovine.Taj jaz između viših obrazovanijih dijelova naroda i široke narodne mase koji ih je međusobno stalno i sudbonosno otuđivao ostao je na narodnu nesreću hrvatska sudbina i dalje.Zato i nije čitav naroda vazda u kritičnim momentima ustajao kao jedan čovjek.

Kad su madžarske vojske godine 1091. ušle na hrvatsku zemlju one se nisu sukobile sa svijesnim narodom prožetim osjećajima političke slobode i nezavisnosti i sa solidarnošću interesa već su one imale da se bore tek s pojedinačnim nesložnim hrvatskim plemenima koja su branila svako svoju djedovinu.Pleme-kako vidimo-bilo je mi potkraj stare hrvatske države kao i u njenim začecima u suštini još jednako ona politička jedinica koja je bila i najtješnje srasla s razvojem političkoga narodnog života.Zato se i sastajemo sa žalosnom činjenicom da se u času izumrća Trpimirove dinastije svaki hrvatski župan smatrao neovisnim gospodarom,ne hoteći da se odrekne svoga tradicionalnog položaja i da se pokloni sebi ravnom.Svak je htio da bude prvi a nitko drugom podvrgnut.Kad se najzad pokazalo da su takvi odnosi neodrživi ti se hrvatski narodni prvaci volješe pokloniti tuđem (tuđinskom) autoritetu samo da pod njime i opet budu svi jednaki.

Ta starodnevna slavenska nesloga popraćena zavišću i krvavim gloženjem među najodličnijim narodnim sinovima kojima su lični interesi bili preči od narodnih pa zato i nisu imali smisla za krepko centraliziranu državnu vlast prvi je uzrok svršetku hrvatskog narodnog kraljevstva.

UZROK DRUGI:

Crkva.

„…Crkva je u povijesti svugdje u Europi snažna saveznica vrhovne državne vlasti koja uzgaja u narodnim masama ljubav i poštovanje spram prijestola.Takva se uzela rađati i u hrvatskoj još potkraj 9.stoljeća pa je u hrvatskoj prošlosti jedna od najsvijetlijih ličnosti Ninski biskup Grgur koji je shvatio ispravno suštinu onovremene narodne politike upravo u tome da narod stekne neovisnu narodnu crkvu koja će u zajednici sa vrhovnom državnom vlasti položiti zdrav i snažan osnov narodne hrvatske države.Međutim dva najjača hrvatska vladara Tomislav i Petar Krešimir IV su bili protivnici zdravih narodnih težnji te su uz Zvonimira koji se vazalski predao papi,spremno uvijek dizali oružje svugdje i protiv svakoga na jednostavnu naredbu iz Rima.

U tom sudbonosnom i ogorčenom dvoboju između kozmopolitske latinske i narodne hrvatske crkve koji je puna dva stoljeća kočio hrvatsku državnu snagu prepoznaje se drugi uzrok zbog čega se rano u to vrijeme prekinula životna nit hrvatske narodne države kojoj su geografski smještaj i prirodno bogatstvo jamčili procvat.

UZROK TREĆI:

Predaja vrhovne crkvene vlasti hrvatskog naroda u ruke Latinskih biskupa

….“I zato možemo otvoreno kazati dalmatinski primorski gradovi bijahu ona olovna pritega koja nije dala mladom i nježnom organizmu hrvatske države da se digne i ojača.Glavni romanski gradski predstavnici,osobito biskupi,vazda su gledali u hrvatskoj državi prije svega tek izvor z aobogaćivanje.Za desetine i za zemljišne posjede oni su doduše priznavali hrvatske vladaoce svojim gospodarima ali zato nijesu prezali kadgod je bilo u njihovom interesu da se slože s tuđincima,Mlečanima,Normanima,Vizantincima,na propast nepoćudna im „varvarskog“ i „heretičkog“ hrvatskog susjeda.Što više ideja unije sa Madžarskom,dakle inije s udaljenim vrhovnim gospodarom nikla je u Splitu a brzo je našla i privrženike u Zadru i to najprije među Latinima a tek poslije pridružiše im se i neka hrvatska gospoda,na što složna braća pozvaše Madžarskog kralja kao rođaka hrvatskog kraljevskog doma,u Hrvatsku,da kao baštinik Zvonimirov primi hrvatsku krunu.Latini su dakle jednom rukom primali kraljevske poklone a drugom potpisivali izdajničke ugovore.Tako se eto dogodi da su hrvatskom narodu i njegova državna vlast i latinska crkva bile pravo reći tuđe po svojim težnjama i ciljevima…“

Jedna tužna i ogiorčena duša svjesna goleme narodne nesreće od 1102.god. napisa takorekuć Zvonimirovu kletvu:“ I ne inako nere kako psi na vuke lajući kada idu,tako oni (Hrvati9 na dobrogakralja Zvonimira komu nedaše ni govoriti,nere z bukom i oružjem počeše sići njega i tilo njegovo raniti i krv prolivati svoga dobroga kralja i gospodina koji ležeći u krvi izranjen velicimi bolizmi prokle nevirne Hrvate i potomstvo njih Bogom i svetimi njegovimi i sobom i nedostojnom smrtju njegovom i da bi veće nigdar ne imali gospodina od svoga naroda nego vazda tuju narodu podložni bili.I tako izranjen ležeće a Hrvate proklinjujuće izdahnu“.

 

Iz tog perioda i asimilacije hrvatskog naroda interesantna je i rečenica:

„… Proces asimilacije između kraljevina u javnom životu bijaše neukloniva pa je odsada zavisilo jedino o unutarnjoj snagi hrvatskoga naroda i njegove zemlje kako će ga daleko ova asimilacija zahvatiti“…

Ove povijesne činjenice su ogledalo „hrvatskog prokletstva“ i utjecaja koji se ponavljaju na štetu hrvatskog naroda.Veliki broj hrvata je asimiliran u inozemstvu i nepovratno izgubljen.Posljednji rat je sveo Hrvate u BiH sa brojke od 800.000 na jedva 490.000.Hrvatska nesloga i popuštanja,sebičnost,podaništvo i međusobna trvenja i jal su kroz povijest dovele do sabijanja Hrvata u geto oblika pereca.

Hrvati BiH pred ove izbore su izloženi kao nikad u povijesti dramatičnom apelu Vatikana (kroz povijest-Latina),čak i Josipović i Kosor su snimili spot kojim traže da BiH Hrvati iz Hrvatske glasuju u BiH sramotnim apelom „…Vaš izlazak na izbore ne dovodi uopće u pitanje želite li se vratiti u BiH ili ostati u RH ali vaš izlazak na izbore pomoći će onima koji su ostali da Hrvati u BiH zadrže politički subjektivitet…“

Što bi sada Hrvati koji žive i rade u BiH trebali izjaviti?Nešto poput imbecilne Pusićke da oni koji nerade i neplaćaju poreze u BiH ne trebaju nama davati svoj glas kada nisu tu?

Gdje su Mesići,Josipovići pa i ovi neki Jeleči i ostali bili da apeliraju kada se tijekom rata i u poraću bezobraznom i nedosljednom politikom dogodila neviđena nepravda nad Hrvatima u BiH i koja je danas aktuelna.

Za registraciju i glasovanje potrebito je skidati podatke sa web stranica,slati poštu,prijavljivati se itd.itd. Imaju li svi Hrvati potrebite novce i računare i jeli to demokratski i pravedno za populaciju iznad 50 god. koja je najvećim dijelom informatički nepismena?

U ime kvazi demokracije i pravde hrvatski političari su spremni dosta toga prešutjeti i pregristi a sve je već odavno viđeno što je i zabilježeno kroz hrvatsku povijest na početku ovog članka.

Problem velikog broja Hrvata,pogotovu u BiH je što u školama nisu imali ništa od predmeta iz svoje povijesti.Veliki broj je obrazovno,kulturno i politički neuk a bavi se politikom.Na portalima je prisutan veliki broj „slobodnih pisaca“ i „tumača“ iskrivljene povijesti.

Nažalost u crkvi se javljaju „latinski“ intelektualci koji umjesto da pomognu stavljaju uteg na samosvijest hrvatskog čovjeka i onemogućavaju bilo kakvo narodno primicanje onoj osnovnoj hrvatskoj narodnoj crkvi,neovisnoj i nepodložnoj tuđincima.

Biskupi ponovno strahuju,ali sada za izbore.gdje su njihovi strahovi spavali kada su se dijelili entiteti?

U BiH tj. s(i)urovom bosanskom loncu je deficit pravih intelektualaca.Većina se njih ponaša upravo plemenski,kao između ostalih i dobar dio političke scene u RH.

 

Juraj Marić/posavski-obzor.info