DRAGO ČITLUČANIMA POPRAVLJA OBUĆU 44 GODINE "Ne želim u mirovinu, radit ću dok god budem mogao"

Žitelji Čitluka, ali i cijelog Brotnja već 44 godine svoju obuću popravljaju na dobro poznatoj adresi. Tik uz samu zgradu Općine nalazi se mala radnja obućara Drage Martinovića. Još kao 14-godišnjak Drago se 'zaljubio' u ovaj zanat koji, barem u manjim sredinama, već lagano izumire. 

"Dugo se bavim ovim poslom. Počeo sam još kao dječak. Prve cipele sam popravio davne 1967. godine. Nakon toga sam išao na učenje zanata par godina. Nakon male pauze otvorio sam ovu radnju 1977. godine i tu sam evo do dan danas", govori nam.

Posao koji se radi mora se voljeti ističe.

"Zanat sam naučio od starog čitlučkog obućara Drage Rosse koji je imao radnju u Čitluku. Uz njega sam krenuo raditi. Tako sam zavolio ovaj posao i ostao u njemu. Radio sam i kada su bile krize i kada se nije isplatilo, ali i kada jeste. Jednostavno da nisam volio ovaj posao ne bi ostao u njemu. Svaki posao koji volite i ljubite u njemu možete uspjeti. Zanat se radi iz ljubavi. Ako idete samo za novcem nećete uspjeti."

Posla kaže ima baš onoliko koliko mu je dovoljno.

"Bilo je vremena kada je bilo i manje i više posla. Danas se manje popravljaju cipele, a više sportska obuća. I stari i mladi ju nose, pa zbog toga ima manje cipela i ostale obuće. Donose se dosta ruksaci, koferi, torbe, sportaši donose kopačke... Posla ima baš onoliko da se isplati držati radnju. Meni sada i odgovara malo manje posla jer sam već u godinama", dodaje Drago.

Prije nabavke strojeva sve je radio ručno.

"Kada sam počeo radio sam ručno, imao sam samo šivaću mašinu. Sada su tu strojevi koji su stari preko 30, 40 i više godina. Njih sam nabavljao malo po malo. Dvadesetak godina radim i izradu ključeva, a dorađujem i remenje na svoj način", ističe.

S nabavkom sirovina Drago nema problema. Ima dovoljno opskrbljivača za kožu, gumu, plastiku, zamjenske dijelove za strojeve. Obuća koju popravlja izrađuje se po cijelom svijetu.

"Obuća koju ljudi donose je iz cijelog svijeta, a prednjači Azija. To je nešto lošija kvaliteta obuće, no što je tu je, ono što se da popraviti to i popravim."

Ima Drago i veliku obitelj, ali nasljednika za posao za sada nema.

"Imam troje djece i šestero unučadi. Za sada kod nikoga od njih ne vidim interesa za raditi ovaj posao. Što će vrijeme donijeti to ćemo vidjeti", kaže nam Drago uz smijeh te dodaje:

"Onaj tko ima volju, želju i ako srcem to prhivati, onda to može naučiti. Netko se rodi za školu, netko za zanat."

Pitamo ga tko su najčešće mušterije.

"Žene znatno više dolaze. One donose cipele, ali i torbe na popravke. Tu one zaista prednjače."

Za mirovinu ne želi čuti.

"Što se tiče ovo posla, nikada neću otići u mirovinu. Radit ću ovaj posao dok od to budem mogao", zaključio je Drago.

Drago je još ranije kazao kako je napravio zanimljivu računicu. Kada bi poredao svu obuću jednu do druge da bi red bio od Čitluka kroz cijelu BiH do rijeke Save, dok bi red one koju je besplatno popravio bio od njegovog Čitluka do Jablanice. 

Dok je Drage i njegove kultne radnje, Čitlučani ne moraju brinuti gdje popraviti svoju obuću.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.