Vlatko Glavaš: Nogometna reprezentacija BiH mora biti ponos i dika svakog stanovnika ove zemlje

Ne mislim sjediti prekriženih ruku. Radio sam, radim i radit ću za dobrobit svoga grada i svih sugrađana Bugojanaca ovdje i u svijetu, rekao je u razgovoru za agenciju Anadolija (AA) Vlatko Glavaš, političar i sportaš.

Čovjek koji je bio kapetan BiH u dvoboju sa slavnim Brazilom 1996. godine svjestan je, kako kaže, težine zadatka i izazova koji ga čekaju u politici.

"Da nisam spreman i sposoban da se nosim sa svim ne bih se ni hvatao politike. Nažalost, moj grad je poslije rata stvarno upao u rupu, a prije bio je najrazvijenija općina bivšeg sustava. Naša Iskra bila je prvoligaš, ovdje je odmarao Tito, u Bugojno su dolazili svjetski državnici... Nesretnim ratom sve je otišlo naopako. Bio sam 22 godine u Njemačkoj i to više nisam želio, niti mogao gledati. Sa ljudima sa kojima surađujem u politici ovaj grad želim vratiti na pravi kolosijek", kazao je Glavaš, dodavši:

Bivši nogometaš Iskre, Fortune, Osijeka... smatra i da se mora zaustaviti odlazak mladih iz Bugojna.

"Naša djeca završe škole u Sarajevu, Mostaru, Banja Luci, Zagrebu i ostaju tamo trbuhom za kruhom. I razumijem ih. Ovdje nema posla kao tamo. Moramo napraviti ambijent da posla bude više i onda će naša djeca vraćati se u svoj grad i raditi za dobrobit Bugojna", pričao je Glavaš, naglasivši:

"Što se tiče ljudi koji su otišli iz Bugojna, oni se trebaju vratiti kući. Meni nije bilo ljepše u Njemačkoj, a sve sam imao. Sumnjam i da je nekom bolje u Kninu, nego li na svojoj rodnoj grudi".

Glavaš se sjeća sretnih vremena i vjeruje da će ona opet zakucati na vrata Bugojna, ali i cijele BiH, pa i regije. Kaže da se treba više ulagati u sport, "što lokalna zajednica i čini u skladu sa svojim mogućnostima u Bugojnu".

Glavaš je već ušao u povijest bh. nogometa. On je prvi nebošnjak koji je nastupao za državnu reprezentaciju BiH i kaže da se ne kaje što je to učinio, iako je mnogo patio zbog svog patriotskog opredjeljenja ratne 1994. godine.

"Zvao me tada Alija Izetbegović, predsjednik BiH i pitao osobno da li bi igrao za BiH. Odgovorio sam predsjedniku države da drugu domovinu nemam i da nikada nisam ni pomišljao da igram za neku drugu reprezentaciju. Roditelji, obitelj, prijatelji godinama su patili zbog moje odluke. Bili su šikanirani i vrijeđani. I danas sam ponosan na svoj bh. patriotizam. Isto bih ponovo uradio. Na koncu probio sam led, a onda su moj primjer slijedili mnogi, tako da znam da sam uradio pravu stvar za svoju državu i sve njene građane", govorio je Glavaš novinaru agencije Anadolija.

Glavašu, kako tvrdi, zbog odluke da igra za BiH u 90-im godinama prošlog stoljeća "život se okrenuo i prijećeno mu je na razne načine".

"Bila su to teška vremena i hvala Bogu za nama su. Danas imamo reprezentaciju za koju svi žele igrati i gdje se gleda samo kvaliteta, a ne kako se ko zove. Nogometna reprezentacija BiH mora biti ponos i dika svakog stanovnika ove zemlje. To je jedina nepodijeljena institucija u BiH", decidan je Glavaš.

I kao trener Glavaš je bio direktni sudionik "reformi"u državnoj momčadi njegove zemlje.

"Koliko sam ponosan na to što sam prvi zaigrao za svoju zemlju, toliko sam sretan i zbog činjenice da su Srbi iz Republike Srpske pristali igrati za BiH kada sam bio član stručnog stožeta tadašnjeg izbornika Blaža Sliškovića. I od tada se stvaralo ono što danas imamo - jaku i jedinstvenu reprezentaciju", kazao je Glavaš, koji je osim u reprezentaciji BiH, između ostalih, bio trener i tuzlanske Slobode, zeničkog Čelika, sarajevskog Olimpica.