Razgovor sa Doris Bačić budućom članicom Arsenala

... je što je Arsenal izabrao baš nju, iako ju je htjelo „pola Europe“, piše Slobodna Bosna.

Već sa 14 godina bila je pozvana u kamp minhenskog Bayerna. Prošla je probu, no roditelji je nisu pustili da ostane. Imala je jedva 14 godina, išla u školu i smatrali su kako je za nju prerano da se otisne sama u inozemstvo.

„Želio me je Chelsea, zatim opet Bayern Munchen. Glazgov Rangers je bio gotovo riješen, ali smo ih odbili kada se javio Arsenal. Tražili su me i Bayer Leverkuzen, zatim Twente, Standard ... Ipak, mislim da je igrati za Arsenal ostvarenje snova za svakog sportaša", kaže Doris.

Doris se prvo počela baviti džudom, kada je imala osam godina. No, ostavile se tatamija zbog problema sa kičmom.

„Željela sam se baviti neki aktivnijim sportom, a u Neumu i nije bilo ničega drugog osim nogometa. Igraš na ulici sa dječacima, a svi naši prijatelji su ionako bili ljudi iz nogometa."

Na porodičnim druženima često su se pojavljivali poznati nogometaši pa je tako i Doris zavoljela taj sport.

„Kum mi je Goran Jurić, nekadašnji igrač Veleža, Zvezde, zagrebačkog Dinama... Moj otac je njegov vjenčani kum. Družili smo se puno sa Predragom Jurićem, sa Markom Vidukom, nekako su stalno oko mene bili nogometaši i ljudi iz tog sporta. Tako sam i počela..."

Kao i svaki pravi golman, i Doris je prvo igrala u napadu, često protiv starijih i višestruko snažnijih dječaka. Kada je počela trenirati u lokalnom neumskom klubu, Neretvancu, na jednom treningu nije bilo golmana, pa se javila... I ostala među stativama i danas.

„Ispočetka je bilo potcjenjivanja, tjerali su me sa terena, nije im bilo baš jasno da žensko želi trenirati nogomet. Kasnije, kada smo igrali utakmice, potsmjehivali su nam se, vide da je žensko na golu i odmah misle da će nas razbiti. Kasnije su se čudili kada bi izgubili utakmicu, ali ljudi iz kluba su me uvijek čuvali, niko nije dao na mene."

Onda je krenulo ozbiljno. U Dubrovniku je počela igrati za tamošnji Libertas i odmah postala najbolja golmanica prvenstva. Međutim, klub je imao samo juniorski pogon pa je prešla u drugi tim, u Omblu.

„Klub je bio dobar, ali nije bilo kvalitetnih treninga za golmane. Pa sam prije dvije godine prešla u Sarajevo, u SFK. Jednu sezonu sam bila tu, osvojili smo prvenstvo i Kup, igrali Ligu prvaka. Tada sam najvise napredovala, kada sam počela raditi sa Esom Ibrahimovićem. To mi je bio najveći preokret u životu, jer me je on svemu naučio."

Kaže kako je troje ljudi među najzaslužnjima što je danas u londonskom Arsenalu. Pored Esada Ibrahimovića, dugogodišnjeg golmana i trenera Željezničara, tu je još i Samira Hurem, ključna osoba u SFK i ženskoj reprezentaciji BiH, zatim Džemal Šerbo, nekadašnji igrač Željezničara te menadžer Nermin Čengić.

„Nermin je napravio kontakt s predsjednikom Arsenala, on je sve organizirao, čim smo saznali da se Arsenal raspituje za Doris. Sve je uradio besplato, jer smo prijatelji, nije tražio nikakvu naknadu ili proviziju", dodaje tata Davor.