OSTVARENJE SNA Najveći engleski derbi uživo! | Hercegovina.Info

OSTVARENJE SNA Najveći engleski derbi uživo!

Anfield
Anfield
Hercegovina.info

Dok smo izlazili s Anfielda sredinom ožujka 2018., nakon Salahove simultanke protiv Watforda, Hrvoslav mi je rekao: „Znaš, od ovoga može samo biti bolje gledati derbi protiv Manchestera s Kopa.“ I tko bi rekao, ni pune dvije godine kasnije, želja mu se ostvarila.

Negdje na jesen 2019., Official Liverpool Supporters Club Bosnia and Herzegovina (OLSCBiH) je objavio kako su nakon godina rada i truda napokon od kluba dobili mogućnost prodaje karata za domaće utakmice svojim članovima koji ujedno imaju i plaćenu klupsku članarinu za sezonu 19/20. 18 karata raspoređeno je na tri utakmice, a prva od njih je bila baš derbi protiv Manchester Uniteda, za koju smo uspješno aplicirali Hrvoslav, Adi, Dino, Abdulah, Hena i ja.

Ubrzo nakon toga, Nikola iz OLSCa nas je spojio na Facebooku, u zajednički chat, gdje smo zajedno dogovorili detalje oko kupovine karata te puta i smještaja u Liverpoolu.

Kaže se da put od 1000 milja (u našem slučaju 1173 milje ili 1888 kilometara zračne linije od Mostara do Liverpoola) započinje prvim korakom, a u našem slučaju prvi koraci bili su autom doći do budimpeštanskog aerodroma. Prenoćivši u Kiseljaku, rano ujutro u subotu 18. siječnja krenuli smo preko Busovače i Šamca, gdje su nam se pridružili Adi i Dino. Iako je vožnja protekla bez problema, na aerodromskom parkingu smo doživjeli peh s ispadanjem prednjeg desnog prozora iz ležišta. Problem smo riješili kako smo znali i umjeli i požurili na aerodrom, jer ipak, Liverpool ima prednost.

Na aerodromu nam se pridružio Luka, koji je u ekipu upao nakon što je Abdulah, nažalost, morao odustati od puta.

Iako nam je let kasnio sat vremena, vrijeme je brzo prošlo u razgovorima o nogometu, Liverpoolu i derbiju pred nama. Srećom, pilot je uspio nadoknaditi nešto vremena u letu, tako da smo sletjevši u Manchester imali dovoljno vremena za uhvatiti vlak za Liverpool za koji smo ranije kupili karte. Vožnja vlakom trajala je nekih sat vremena, što smo iskoristili za slikanje i druženje. 

Adi mi je ispričao kako je počeo navijati za Liverpool davne 1996. godine kada sa lokalnim nogometnim klubom NK Busovača boravio u Oslu na međunarodnom svjetskom turniru za mlade kategorije "Norway cup". U sklopu raznih manifestacija tijekom turnira tradicionalno je odigravan i prijateljski susret između odabrane nogometne reprezentacije Norveške i engleskog premierligaša Liverpool FC.

Došavši na Lime Street Station u Liverpoolu, uzeli smo taksi do smještaja rezerviranog preko AirBnBa, u kojem su nas već čekali Hena i njen otac Damir. Tada, novi peh. Hrvoslavu je u taksiju ostao novčanik, srećom bez dokumenata. I dok smo tako mozgali šta i kako dalje, začuli smo kucanje na vratima. Taksist se sjetio adrese gdje nas je ostavio i vratio se donijevši novčanik. Napokon se smjestivši, prošetali smo do centra kako bismo se nagradili kojom pintom piva za uspješan dolazak i nazdravili za uspješan boravak.

Lokalci, Scouseri, u Liverpoolu su jako komunikativni, otvoreni i prijateljski su raspoloženi što smo se uvjerili već prvu večer kada je Dino odlučio izaći zapaliti cigaru. Sve nas je dobro nasmijao kada je ispričao kako je upoznao lokalca koji je u pub došao s prijateljima, ali i da je njegova mama isto tu. Naime, Englez je Dinu upitao cigaru za svoju mamu. Da, Englezi izlaze u iste klubove gdje i njihovi roditelji, zajedno plešu i piju!

Jako je zanimljivo i vidjeti kako razlika u godinama ne igra nikakvu ulogu na plesnom podiju, jer u Liverpoolu smo svjedočili kako svi zajedno plešu i pjevaju poznate hitove. Ono što je specifično za Liverpoolski izlazak subotom je da ćete se nagledati svega i svačega na ulicama grada. Tome je svjedočio Dino ispred puba kada je jedna od polupijanih Engleskinja pala na pod, ali ostatak njene ekipe se ponašao kao da se ništa nije dogodilo iako se cura nije pomicala. Dino je odmah pitao što nitko ne reagira na što mu je Englez odvratio “That's Liverpool, mate”.

Naravno, najveći šok nam je bio vidjeti djevojke i mladiće na ulicama koji nemaju osjete za hladnoću, pa tako na 3 stupnja hodaju u šorcevima, kratkim rukavima, mini suknjama i majicama na bretele.

Nakon prospavane noći, jutro smo iskoristili za odlazak na misu, shopping i obilazak centra Liverpoola. Iako je utakmica počinjala u 16:30 sati, na stadionu smo bili već oko 14:00 sati, jer smo željeli upiti cijelu atmosferu pred derbi.

Na stadionu neće ni osjetiti koliko velik broj ljudi se nalazi na jednom mjestu, sve je savršeno organizirano, na ulazu u stadion nema gužvi, a ako obratite pažnju vidjet ćete da ne možete naći ni papirić na podu.

Prije svake utakmice ispred stadiona bude muzika uživo dok na velikom zaslonu iza benda možete vidjeti najpoznatije trenutke s utakmica. Na štandovima ispred stadiona lokalci prodaju burgere, pomfrit, fish and chips i drugo.

Tradicija ljubitelja ovog kluba postao je i “Coach greeting”, još jedan od načina na koji fanovi Redsa podržavaju svoj klub uoči derbija na Anfieldu. Prije same utakmice tisuće navijača okupira ulicu kojom prolaze autobusi s igračima Liverpoola i gostiju, kako bi pjevanjem poznatih navijačkih stihova podigli atmosferu. Tako su se čule pjesme o Salahu, Maneu, Firminu, Allez Allez Allez, We are the champions – champions of Europe, a dok je prolazio autobus s igračima Manchestera čulo se Manchester is full of shit.

Kada su autobusi klubova prošli navijači su krenuli prema Anfieldu. Na stadion smo ušli pola sata prije početka utakmice kako bi uslikali dovoljan broj slika prije početka derbija. Ovo je za cijelu grupu bio prvi put da utakmicu pratimo sa slavne navijačke tribine Kop. Osjetiti atmosferu koju pruža Kop zajedno sa najvatrenijim navijačima još na velikom derbiju je vrhunsko iskustvo za ljubitelje nogometa.

Utiske s utakmice najbolje se sažela Hena: „Kako opisati svoje iskustvo na Anfieldu? Jedino mogu reći da je bilo nezaboravno. Gledati derbi sa Kopa je doživljaj o kojem sam prije mogla samo sanjati. Himna koja grmi prije početka utakmice navede svakog istinskog navijača da se naježi. Tijekom utakmice pjevanje i navijanje nije prestajalo, samo je postajalo sve glasnije. Tu nije bitno koje je neko religije, nacionalnosti ili koju boju kože ima. Svi su jednaki i imaju zajednički cilj, da Liverpool pobijedi. Tih 90 minuta je prošlo prebrzo, ali zato znam da ću se ako Bog da uskoro vratiti na Anfield, to obećavam”, a Dino je dodao: „Duži niz godina Liverpool doživljavam kao drugu religiju i napokon sam ostvario svoj životni san. Stajati na Kop-u i doživjeti takav osjećaj pripadnosti ,neopisivo. Mnoštvo tijela, jedna duša. Poput uskrsnuća, kao ponovo rođen. Dobio sam još jedan dom. Liverpool FC je obitelj, stadion je hram, a Kop je najljepše mjesto na svijetu. Vratit ću se, što prije“. 

Ono što smo svi mislili, Hrvoslav je sažeo u jednostavnu rečenicu: „Ovo mi je najbolji vikend u životu“.

Adi je zaključio kako je Liverpool pravi tim, a Anfield pravi stadion. Kaže kad bi i najveći mrzitelji najvažnije sporedne stvari na svijetu osjetili energiju, strast i cjelokupnu atmosferu Anfielda odmah bi kupili dres i šal i navijali za Liverpool do kraja života.

Odlučili smo prošetati do stana i usput nešto pojesti, a u stanu smo razmjenjivali utiske sa odlične utakmice, a na YouTubeu smo pogledali golove i prilike koje su Redsi imali tijekom utakmice.

Nakon što smo se odmorili od cjelodnevnog hodanja i stajanja na Kopu odlučili smo otići u pub proslaviti sedmu pobjedu bez primljenog gola.

Kao i prethodnu večer komunikativni Englezi su opet dokazali kako je istina da su uvijek prijateljski naklonjeni prema posjetiteljima Liverpoola. Upoznali smo grupicu starijih Engleza koji su isto došli u grad na utakmicu Liverpoola, a u pub su došli kako bi sa lokalcima slavili do zatvaranja puba. Upoznali smo i Irca koji je isto došao samo radi utakmice. Seán nam je ispričao kako je došao na utakmicu zato što mu je brat priredio iznenađenje za rođendan i poklonio kartu za derbi.

Ujutro smo se pozdravili s Henom i Damirom, koji su otišli za London. Mi ostali smo odlučili doručkovati u Dunkin’ Donutsu, mjestu koje redovno posjećujemo kada smo u gradu, a nalazi se u St. Johns tržnom centru preko puta Lime streeta. Topla preporuka za najbolje krafne koje ćete u životu probati!

Do vlaka za Manchester ostalo nam je par sati koje smo iskoristi za šetnju liverpoolskom rivom, ali vremena za obilazak okolnih muzeja nismo imali. Prošetali smo uz rijeku Mersey, vidjeli poznate građevinama Royal Liver Building, Cunard Building i Port of Liverpool te smo se slikali kod poznate statue Beatlesa.

Zadnji sat odlučili smo iskoristiti za ručak, otišli smo u KFC u St. Johnsu, a ugodno smo se iznenadili kada je blagajnica na kasi zapazila moj razgovor sa Hrvoslavom te uzbuđeno pitala odakle smo. Kad je Hrvoslav rekao iz BiH blagajnica imena Kris rekla je pa što ne kažete. Ona se zove Kristina, dolazi iz Zagreba, a u Liverpool je preselila prije nekoliko godina. Ispričala je da je zadovoljna gradom te kako je navijačica Liverpoola te nam je pokazala Liverbird tetovažu na ruci.

Vožnja vlakom do Manchestera je bila ugodna i većinom smo je prespavali, kao i let do Budimpešte. Puni dojmova sjeli smo u auto i krenuli kući.

Za kraj putovanja pozdravila nas je i mađarska magla, koja nas je pratila cijelim putem do granice. Luka je izašao u Osijeku, Dino u Šamcu, Adi u Busovači, Hrvoslav u Kiseljaku, a ja sam nastavila za Mostar. Nakon napornog vikenda, prvi put mi se dogodilo i da me je kondukter morao probuditi kada smo stigli u Mostar.

Za kraj, OLSCBiH poziva sve one koji imaju članarinu (membership) Liverpoola da nam se jave i pozivamo sve one koji navijaju za Liverpool, a nemaju članarinu, da kupe istu ako žele na Anfield. Što je veći broj članova sa membershipom u fan klubu, to vam klub stavlja više karata na raspolaganje i daje puno 'atraktivnije' utakmice. Sve informacije mogu se pronaći na Facebook stranici Liverpool FC Bosnia and Herzegovina.