HŠK POSUŠJE HIT PRVENSTVA Od ispaše stoke na travnjaku do borbe za Europu

Prije 15-ak je godina na mailove većine sportskih redakcija bosansko-hercegovačkih dnevnika i portala stigla tužna poruka o stanju nogometa u Posušju. Na terenu Mokrog doca netko je uslikao ovce i krave, koje su u nedostatku nogometa sretno i veselo pasle travu. Bilo je to samo nekoliko mjeseci nakon što je Posušje, dotad jedan od najuspješnijih hercegovačkih klubova post-ratnog nogometa, ispalo iz Premijer lige BiH. I samo nekoliko mjeseci prije nego što će klub usred sezone istupiti iz svih natjecanja i u suštini prestati postojati, potpuno ugasivši nogomet u ovom gradu, piše Saša Ibrulj za Telesport.

Danas je Posušje savršeno organiziran i dobro uređen klub, stabilan premijerligaš koji ima petu najvišu posjećenost domaćih utakmica, ali i koji usto igra dobar nogomet. Apsolutni je hit i najuspješnija momčad proljetnog dijela sezone. Dobila je pet od šest utakmica, primila samo jedan pogodak i na dva boda je zaostatka od četvrtog mjesta koje bi potencijalno moglo voditi u Europu.

Što se dogodilo posuškom nogometu i kako je sve to moguće?

I u Posušju se nogomet, kao i generalno u ovom kraju, počeo igrati iza Prvog svjetskog rata, ali je relativno ozbiljan klub organiziran tek početkom 1950-ih. U početku se zvao Zidar, kasnije Mladost, da bi sve do rata nosio ime Boksit. Posušaci su većinom igrali u nižim rangovima, a vrhunac je ovaj klub doživio na prelasku u novi milenij, taman u vrijeme kada se nogomet u BiH ujedinjavao. Bilo je to vrijeme Ljube Ćesića Rojsa koji je bio, kako se ono kaže, alfa i omega kluba, ali i pod čijom je palicom izgrađen za to vrijeme moderni stadion Mokri dolac, na kojem se godinama igralo najjače natjecanje u BiH.Međutim, jednom kad u takvim klubovima — gdje vlada veliki šef i igraju skupi, a ne pretjerano dobri stranci — stvari krenu nizbrdo, onda se kotrljaju jako brzo. Nakon što je ekipa ispala iz Premijer lige, sezonu 2009./10 započela je u Prvoj ligi Federacije. Napad na suca u utakmici s Igmanom otvorio je Pandorinu kutiju; igrači su počeli napuštati klub, štrajkati zbog neisplaćenih plaća, propustili su jedno, pa drugo gostovanje i klub je doslovno — ugašen. Osam mjeseci se nogomet nikako nije igrao na Mokrom docu, da bi tek onda, u kolovozu 2010., skupina entuzijasta stvorila HŠK Posušje, novi klub sa starim nasljeđem.

Jedna je stvar ipak bila bitno drugačija u odnosu na ono na što su dotad navikli. U klubu su odlučili prije svega ulagati u omladinski nogomet, infrastrukturu i samu organizaciju, fokusirajući se na užu regiju, što je politika koje se zapravo drže i danas. U početku su igrali Međužupanijsku ligu, u nedostatku broja klubova su prebačeni u treći rang (Druga liga Jug) a u njoj su ostali čak i onda kad su bili posljednjeplasirani, jer nisu imali gdje ispasti. No, s vremenom je ekipa postajala ozbiljnija, pa je bila u vrhu treće lige, jednom ispavši u baražu, a jednom završivši na drugom mjestu. Ipak, sezona prekinuta zbog korone promovirala ju je u drugi rang natjecanja.

Onamo je Posušje u lipnju 2020. poveo trener Denis Ćorić, koji je nakon pristojne igračke karijere u premijerligašima trenerski zanat počeo peći kao asistent Gorana Sablića, Borisa Pavića i Goceta Sedloskog. U to vrijeme 42-godišnji stručnjak s ograničenim budžetom ekipu je slagao, prema željama klupskih čelnika, većinom se oslanjajući na Hercegovce. Naime, u Posušju su odlučili kako tim, barem do neke prihvatljive mjere, mora imati poveznicu s lokalnom zajednicom, kako bi postao i bliži toj zajednici.

I stvari su brzo kliknule.Ekipa je prilično neočekivano izborila plasman u Premijer ligu BiH, a Mokri dolac pretvorio se u poželjnu destinaciju za igrače. Struktura momčadi se, dakako, promijenila, bazen se proširio na dalmatinsko zaleđe i čitavu Hercegovinu, kasnije i na HNL, ali ostala je vrlo važna sinergija sa publikom. U tri sezone Posušje je gotovo u pravilu među najgledanijim ekipama — ove sezone ima prosjek od 2.700 gledatelja, čime je, recimo, barem po Transfermarktovim podacima, ispred Zrinjskog i Širokog Brijega.

Mokri dolac je dobio nove svlačionice, reflektore, sprema mu se i novi hibridni teren, gotov je i projekt krova na jednoj tribini, ali najveći dobitak je ipak struktura navijača. Ondje su na tribinama i stari i mladi, djeca, djevojke, čitave obitelji; 2.700 ljudi je ustvari svaki osmi stanovnik ove malene općine koja sve više živi za svoj klub.

Budžet kluba je među manjima u ligi, Posušje plaća daleko manje od većine ostalih premijerligaša, ali je i ove sezone sastavilo ekipu sposobnu zadržati premijerligaški status. I sve to bez klasične priče o meceni, o onoj alfi i omegi; klub ima upravu sastavljenu od lokalnih biznismena koji pronalaze sponzore i održavaju ga na čvrstim nogama. Ćorić je dobio otkaz nakon prvih osam utakmica u ligi i od tada su u Posušju lutali s trenerima — na klupi su bili i Stipe Balajić, Toni Karačić, Ferdo Milin, Goran Granić i Branko Karačić. No, zimus su povukli radikalan potez i na klupu vratili — Denisa Ćorića.

Iako je u privlačio pozornost većih klubova — navodno je bio zainteresiran Željezničar, ranije i Velež, dovodilo ga se i u vezu sa Zrinjskim — Ćorić je u međuvremenu vodio samo GOŠK i jasno mu je da je Posušje potencijalno savršena sredina za dokazivanje vlastite kvalitete i individualni napredak u karijeri.

U proljeće je ušao s ambicijom da što ranije osigura ostanak u ligi, a tako njegova momčad i izgleda. Prije svega, Posušje je izuzetno disciplinirano, čvrsto, bez pretjeranog riskiranja; ne samo da je u prvih pet utakmica prvenstva primilo tek jedan gol, nego je suparnicima dopustilp tek pet udaraca u okvir gola i ukupni xG od 1,51. U svim je tim utakmicama, osim u remiju s GOŠK-om (1-1), imalo i manji postotak posjeda lopte.

Ćorićevo Posušje igra čvrst, pozitivno agresivan i efikasan nogomet, bez pretjeranog kompliciranja i s jasnim ciljem. Tek mu slijedi serija težih utakmica i jasno je da je teško očekivati da na kraju dohvati Europu, ali za klub koji je do jučer bio na dnu treće lige i na čijem su terenu pasle ovce i krave, to što je još jednom osiguralo ostanak, da ima kontinuitet dobrih igara i rezultata, prilično ispunjene tribine i da je dobro organiziran, samo je po sebi velika stvar. Posušje je jedna od najpozitivnijih priča Premijer lige BiH u posljednjih desetak godina.