ANALIZA UTAKMICE Kada si loš u Europi, sve što ti je potrebno je - izvući Zrinjski

Zrinjski Slovan

Zrinjski je sinoć u ne baš atraktivnoj utakmici poražen od slovačkog Slovana u okviru drugog pretkola kvalifikacija za Ligu prvaka. Iako se u načelu može reći da je Zrinjski pao bez ispaljenog metka, ali i Slovaci slavili na nimalo posebniji ili superiorniji način, ipak imaju više razloga za optimizam budući da za uzvrat nose kakvu-takvu prednost. Svijetlija strana poraza Mostarcima je svakako novo UEFA-ino pravilo da gol u gostima nema pretjeranu vrijednost, pa će tako u Bratislavi moći ući u konačni obračun sa starim znancima od kojih su već dva puta ispadali. Na papiru mostarski poraz i ne izgleda toliko strašno, no gledajući zadnje dvije domaće utakmice 'Plemića', mali broj onih i među najvjernijim navijačima ima dovoljnu dozu optimizma uoči sraza u Slovačkoj.

Zlobnici će reći da se sinoćnji susret trebao odigrati u Erevanu

Teško je pričati o Slovanu, a ne prisjetiti se dvomeča protiv armenskog prvaka Urartua kad se Zrinjski provukao da nitko ni na terenu i tribinama nije znao kako i na temelju čega. Na temelju igre u Mostaru nije sigurno, a na kraju ispadne da je bio presudan gol Senića iz ničega u zadnjim erevanskim minutama. Doduše, Zrinjski je u prvom susretu bio konkretniji prvo poluvrijeme i imao svoje prilike, no do trenutka pogotka u 89. minuti opasno su visili. Euforija povijesnog uspjeha (op. prolazak prvog pretkola) zasjenila je sve ono što se u Mostaru događalo u 120 minuta čiste igre, a Zrinjski je zaslužio proći samo zato jer ni njihovi protivnici nisu.

Zrinjski Slovan

Utakmica generacija iliti 'jeko više taj Slovan?'

Onda je opet došao prvak Slovačke. Od Zrinjskog su bili bolji prije, sad već davnih 14 godina, ali i prošle sezone. Nyonske kuglice ovu simpatičnu i korektnu ekipu za europske okvire Mostarcima na put uvijek stave pred neke bitne stvari u razvoju kluba. Prošle godine sekunde su doslovno dijelile Mostarce da feštaju u Bratislavi i zaigraju grupnu fazu Konferencijske lige budući da su igrali playoff, a ove godine trijumf nad Slovacima im jamči sigurno grupne faze istog natjecanja, ali i nastavak u Ligi prvka/Europa ligi što bi značajno dodatno napunilo klupski proračun.

Slovan se ispostavio kao još jedna od brojnih utakmica generacija gdje bi klub trebao napraviti iskorak i pozicionirati se konkretnije na europskoj nogometnoj karti ili i dalje zadovoljavati skromne lokalne potrebe, odnosno biti ispred Želje i Sarajeva. I naravno, Veleža. Slovački prvak ne stoji dobro, a svi koji su pomnije pratili mogli su vidjeti da su se i oni provukli protiv luksemburškog Swifta, odnosno da nije nužno prošao bolji i kvalitetniji protivnik tog dvomeča.

Navijači na mrežama i forumima negoduju, ukazuju na igračku krizu i lutanje trenera, u susret sa Zrinjskim su ušli bez ikakve euforije, u Mostaru ih je pratila šaka navijača, kao da su i sami bolje vidjeli priliku za Zrinjski nego što su to igrači, treneri i struka Zrinjskog. Ako je negledljivo prvo poluvrijeme bilo opipavanje snaga, onda je svima bilo jasno - Slovan je na pladnju i povijesni uspjeh ovisi o Zrinjskom koji bi morao stisnuti gas. Usporedbe radi, Mostarci su prošle godine u oba susreta nadigrali Slovake, a pogotovo u Mostaru gdje su i slavili pogotkom Bilbije. Za Slovan je tada nastupao i legendarni duo Kucka - Weiss koji je ovaj susret propustio.

Zrinjski Slovan

Je li Rendulić trebao napasti na svom terenu?

Ovdje se Mostarcima vratio bumerang legendarne šale pred utakmicu sa Širokim Brijegom za vremena kad je klub s Pecare ozbiljno konkurirao u vrhu bh. nogometa, pa ih je pred hercegovački derby na ulazu u Mostaru dočekala parola 'sučin pritite?'. Gledajući u kadar Zrinjskog, ekipa nije spremna napasti bilo koga u svijetu iole ozbiljnijeg nogometa, pa tako ni Slovan koji po ničem nije utjerivao strah na terenu, a čiji su igrači po zadnjem zvuku pištaljke ležali po travi kao da su prošli agoniju Santiago Bernabeua, a samo koji tjedan ranije mučili se po pejsažima Beneluxa. 

Obrana Zrinjskog se godinama pokazala kao stup igre, iako je Senić uletio umjesto Jakovljevića, desetkovani dvojac Senić - Barišić uglavnom je posao odradio zadovoljavajuće. Bekovi su obrambene zadatke mogli obavljati solidno, no svaki put kad bi krenuli naprijed to je izgledalo sporije, nekoordinirano s ostatkom ekipe i kao da im je svaki pokušaj prema naprijed podsvjesno gurao činjenicu da ipak ispred njih nisu igrači iz Premijer lige.

Vezni red se pokazao najlošijom karikom. Iako se radi o provjerenim igračima kojima je u karijeri najslabija liga bila HNL, navijači su uglavnom dojma da se radi o previše sličnih igrača među kojima nema onoga tko bi krenuo okomitije i opasnije po protivnika. Naravno da je još rano govoriti o pridošlicama, ali u ovim premijernim nastupima zasad se o pojačanju može govoriti u slučaju Darija Čanađije na kojem se vidi međunarodno iskustvo, kao i preuzimanje odgovornosti u sredini terena, a trka i letanje po terenu uzaludni u bezidejnoj formaciji.

Napad je uz Bilbiju i Kiša bio prepoznatljivi šmek Zrinjskog, ali trenutačno izgledaju bespotrebni jer se igra bazira na preživljavanju pa je teško očekivati da netko razmišlja kako dati gol ili kako što ljepše izgledati na terenu. Činjenica koja ide u prilog bezidejnost i nekreativnosti je i to da su sinoć igru 'Plemića' zadnjih 20-ak minuta vodili stoperi, odnosno Barišić i Jakovljević. Krila predvođena Ćužom i Tičinovićem apsolutno su zakazala u dosadašnjim nastupima, a to je dvojac na kojem se igra Zrinjskog gradila prošle sezone i takve nedostatke je teško nadoknaditi u utakmicama gdje svaka minuta ima iznimnu važnost.

Od trenera koji je ušao u legendu kluba, do trenera čije se kvalitete propitkuju

Nakon odlaska Sergeja Jakirovića navijači su poučeni negativnim iskustvima očekivali debakl jer je Jakirovićev utjecaj izgledao prevelik da bi mogao biti zamjenjiv u kratkom roku. Dolaskom Rendulića mnogi su bili pozitivno iznenađeni jer je Zrinjski osim dominacije u ligi i kupu pokazao lepršavost koja je nekad nedostajala i današnjem treneru Rijeke, a ovaj samozatajni Vinkovčanin radom je osvojio srca navijača te pokazao da je pravi izbor za klupu 'Plemića'. Onda je došla Europa i proradio je skepticizam kod dijela navijača, a i on je djelovao nervozan na klupi pogotovo protiv armenskog Urartua. Iako je tvrdio da je u tom meču htio uvesti Kiša ranije, s tribina je izgledalo da su navijači pritiskom 'uveli' Kiša u igru koji se pokazao ključnim igračem za prolaz u drugi krug. Vjerojatno je njemu samom najgore nakon prespavane noći i dugo će se pitati je li trebalo što drukčije postaviti, no činjenica je da Zrinjski djeluje nedoraslo u srazu protiv ekipa koje ne daju povoda za to.

Mostarci izgledaju kao da nisu pripremali ekipu za Ligu prvaka, nego paradoksalno da im europske utakmice služe za lovljenje forme pred početak Premijer lige

Nije posve jasna ni sportska politika kluba budući da prema službenim podacima Zrinjski i nema ono što se u modernom nogometu zove sportski direktor. Teško je očekivati i preuzimanje odgovornosti za lošu transfer politiku u tomu okruženju, ali i činjenici da je BiH liga jedna od najslabijih u Europi pa je pravo čudo dovesti igrača za kojeg ne moraš platiti odštetu, da je dobar i da je u formi s mogućnosti da ti nosi igru u euronatjecanjima. Jedan od posljednjih koji je doveden, ali i plaćen kao akvizicija je albanski reprezentativac Ismajlgeci - no nema ga ni na radaru. Igrači Zrinjskog na terenu djeluju kao nedorastao suparnik, još uvijek je teško zaključiti je li to do fizičke (ne)spreme ili promašenih taktika. Pojačanja koja su trebala nositi Zrinjski daleko su od toga, a i sam trener Rendulić na pressici je potvrdio da su Ćuže, Stanić, Kožulj izvan ritma ili izvan natjecateljske forme jer nisu dugo igrali. No prema prikazanom na terenu teško se otrgnuti dojmu da su jedini.

Zrinjski Slovan

Svaka europska utakmica pod Bijelim Brijegom sruši tri uvriježena mita: sparina, grotlo stadiona i sreća

Prvi od njih je svakako ta popularna mostarska sparina u koju se uzdaju navijači da će više pogoditi goste negoli domaće. Iako je teorija u startu upitna jer Zrinjski, a i svaki drugi klub nakon završetka sezone mijenja roster pa je tako i ove godine među 'Plemićima' 10-ak novih igrača od kojih su mnogi po prvi put u Mostaru i sigurno nisu na ovakve uvjete ništa pripremljeniji od igrača drugih europskih ekipa. Na kraju krajeva, govorimo o profesionalnim igračima koji treniraju i navikavaju se na raznorazne uvjete tijekom karijere, pa je teško tražiti saveznika u vrućini i sparini pogotovo jer obično igrači Zrinjskog izgledaju u gorem stanju na 'cooling breaku' ili po završetku.

Drugi je najava grotlo/pakao stadiona čim se proda prvih 500 karata. Kapacitet na europskim utakmicama je cca. 5 tisuća ljudi što nije neka pretjerana brojka na koju nisu naviknuli profesionalni igrači diljem Europe, a socijalistička arhitektura jedne otvorene tribine podobro odmaknute od terena da bi 'omladinci' mogli imati atletska natjecanja zasigurno neće stvoriti nikakav pritisak što se očekuje od navijača u kombinaciji s akustikom. Odlična marketinška priča koju su zakotrljali u klubu jednostavno nema pokriće u ničemu što bi dovelo do željenog usijanja i cijela atmosfera izgleda puno bolje do početka utakmice nego što je to na samom stadionu, ma koliko god se Ultrasi fanatično trudili navijati 90 ili, po potrebi, 120 minuta iz kutka stadiona.

Treći je sreća, odnosno nedostatak ili manjak iste jer eto, svi drugi imaju sreće ili im se nekad vrati samo tom ukletom Zrinjskom nikad ništa. Sreća u današnjem modernom nogometu ima druge nazive poput novac/infrastruktura/ulaganje/fizička sprema. Istina je da će ponekad izgledati da se sve urotilo protiv tebe da ne prođeš, no bilo bi dobro ipak sve to staviti u nogometni kontekst i posvetiti se dugoročnom i konkretnom radu u klubu, oko kluba, na terenu i oko njega. Već 20 godina bh. klubovi cmolje da su pokradeni, unesrećeni, šire urote da mali klubovi smetaju UEFA-inom planu da natjecanja igraju bogati klubovi dok grupe europskih natjecanja igraju predstavnici egzotičnih nogometnih zemalja poput Gibraltara, Luksemburga ili Lihtenštajna.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.