HKK Zrinjski: Titule ne osvajaju najbogatiji nego najsrčaniji

HKK Zrinjski: Titule ne osvajaju najbogatiji nego najsrčaniji

HKK Zrinjski je izgubio još jednu utakmicu protiv Sparsa u polufinalu Kupa BiH. Ova izgubljena bitka ne znači i izgubljen rat, i Plemići imaju puno toga za reći do kraja ove sezone u kojoj brane titulu prvaka BiH. Da je netko lani u ovo vrijeme rekao da će košarkaši HKK Zrinjski postati prvaci BiH vjerojatno bi ga proglasili ludim ili košarkaškom neznalicom.

Istina je da su protivnici Zrinjskog imali puno veće rostere, još veće proračune i puno, puno bolje uvjete za igranje i treniranje, ali ti isti protivnici nisu imali Plemićko srce koje ke na kraju svladalo sve prepreke i pobijedilo sve te puno jače protivnike. Zahvaljujući upravo tom srcu koje bije ispod majice s lentom Zrinjski je lani ušao u legendu i postao dvoranski prvak države u gradu koji nema dvoranu.

Postojeću školsku dvoranu ljudi iz kluba su sredili da bude pravo košarkaško grotlo i iz tog grotla nitko nije otišao pjevajući i uzdignute glave. S druge strane Plemići su nadmašili sve svoje mogućnosti i nošeni fanatičnim navijačima uspjeli su doći do te povijesne titule. Očekivalo se da će ta titula biti okidač za bolje dane ne samo košarke, nego i cijelog sporta u Mostaru, ali kako danas vidimo ona je bila zapinjač.

Ljudi iz kluba svjesni situacije nisu se predavali, niti se misle zadovoljiti tom jednom titulom pa su zasukali rukave, ne do lakata nego do ramena, pa i više od toga da bi klub mogao biti konkurentan protivnicima. Snalazili su se iz Uprave kako su znali i umjeli, ali nažalost ovaj puta su Plemiće pokosile i ozljede, tako da cijelu sezonu i igru na tri fronta vuče tek 5-6 košarkaša koji su istinski sportski heroji i koji se usprkos svemu nisu predali niti su i pred kim poklekli.

Slijedi završnica prvenstva i borba za obranu titule. Za očekivati je da će se bar netko od ozlijeđenih vratiti i tako bar malo rasteretiti ove igrače koji koriste zadnje atome snage. Gledajući cijelu ovu sezonu piscu ovih redova se čudi od kuda Ramljak, Sokolović i društvo više crpe tu silinu energiju igrajući mjesecima po dvije utakmice tjedno.

Kada se sve sabere i oduzme jedino što se može konstatirati jeste da kada ih svi otpišu Plemići mogu još jako, jače i najjače. Uz ono već spomenuto srce Plemićko to će i ovaj puta biti dovoljno za još jednu titulu. Možda je ta konstatacija preuranjena, a možda će i pisca ovih redova proglasiti ludim i neznalicom, ali će vrijeme pokazati da titule ne osvajaju najbogatiji nego najsrčaniji klubovi. Zrinjskom možda nedostaje novca, ali srca nije, niti će ikada nedostajati.

HERCEGOVINA.info