Obitelj, kako to gordo zvuči

 Dičili smo se nedavno kada je ponovo podignut Atletski klub Zrinjski, drago nam je bilo i kada se osnovao Plesački klub Zrinjski, a dolaskom Tavla kluba obitelj se povećala za još jednog člana. Svima je drago pričati i pisati o novim klubovima, kao i o zaslugama za njihovo nastajanje, dok sa druge strane malo tko vodi računa o onima koji iz obitelji zaista trebaju pomoć. Lani je ŽKK Zrinjski napustio takmičenje i raspustio ekipu, i sada je neizvjesno što će biti sa tim klubom koji je nekada u školskoj dvorani na Bijelom Brijegu igrao i europske utakmice.

Pita li se itko što je sa HŽRK Zrinjski koji je i najtrofejniji klub iz obitelji. Danas klub zauzima zadnje mjesto na ljestvici i ukoliko se nešto hitno ne poduzme bojim se da će se ovaj klub jednostavno ugasiti. Pita li se iko zašto svake godine najbolje igračice Zrinjskog prelaze u redove gradskog suparnika? Kome je u interesu da ovo naše pola grada ima tri prvoligaška ženska kluba od kojih niti jedan nije na vrhu? Pitanja je puno, odgovora malo i što je još žalosnije nitko i ne postavlja tu problematiku na dnevni red. Malo koji klub se može podičiti sa toliko klubova u obitelji, ali i nebrigom za te iste klubove. Naravno da je nogomet u vrhu zbivanja jer privlači pozornost najvećeg broja gledatelja, a za nogometom slijedi košarka, i tek onda ide rukomet. Poslije toga ne ide nitko jer za ostale sportove i klubove koji ovdje obitavaju interes ima samo par entuzijasta koji ih vode, i naravno samih sportaša. Netko će opet reći kriza je u svemu, pa i u sportu, ali ja mislim da je kriza u našim glavama. Pita li se itko od nas (svi koji dolaze na ovaj portal sigurno vole sport) što smo učinili da pokušamo popraviti stanje? Da li je ovom gradu uopće potrebna obitelj Zrinjski u ovako velikom broju?  Ukoliko čekali da to sve pokuša urediti netko drugi bojim se da će već sutra biti kasno. Zapitajte se svi da li je bolje da mladež  slobodno vrijeme provodi na sportskim borilištima  i treninzima, ili je bolje da vrijeme provode na ulici ili u nekom od zadimljenih lokala uz zvuke turbo folka? Svi se volimo podičiti kada kažemo da su Marin Rozić, Marino Marić, Ivana Mlakić, Damir Beljo, Bojan Bogdanović, Vedran Princ, Saša Papac, Ivica Džidić, Sanela Knezović, Ana Čović, Vedran Princ, Marko Opančar naši sugrađani i da ih je većina ponikla u Zrinjskom, a nastavili se ovaj trend nezainteresiranosti za naše sportske kolektive i njihove članove i članice bojim se da će naš grad biti samo na naslovnicama crnih kronika.

Poseban akcent stoji na ženskim klubovima koji su u najgoroj situaciji od svih, a upravo su ti klubovi i uzorni sportski kolektivi bili prvi koji su naš grad predstavljali u Europi. Vrijeme je da se otvoreno progovori o svim problemima koji muče ove klubove, te da se pokuša iznaći neko rješenje koje bi dovelo do povratka ovih klubova na staze kojim su hodali prije nekoliko godina ponosno predstavljajući naš grad. U posljednje vrijeme i atletičari su nas obradovali sjajnim rezultatima, plivački klub ima odlične rezultate, nogometaši su konstantno u vrhu, košarkaši su uspjeli u naumu da vrhunsku košarku vrate u Mostar, rukometaši su se vratili u elitno društvo i sve je to divan uspjeh za jednu športsku obitelj. Sa druge strane malo tko prati te rezultate, dvorana konstantno zjapi prazna bez obzira koji je sport ili klub u pitanju, stadion pod Bijelim Brijegom nikada nije bio prazniji i posjeta je u stalnom padu.  Da bi i dalje bili velika i sretna obitelj pokušajmo pomoći gore nabrojanim klubovima kojima danas ne cvatu ruže, i ne zaboravimo da u našem bližem okruženju imamo puno neprijatelja i dušmana koji bi jedva dočekali propadanje bilo kojeg od klubova koje nosi ime Zrinjski. Nadam se da im nećemo dozvoliti da se takvom nečemu raduju i da će naći sportski djelatnici, prijatelji športa, i  uz pomoć vlasti grada pomoći našim sportskim kolektivima da i dalje budu dio velike i sretne športske obitelji Zrinjski.

www.zrinjski.info