Zašto na Badnjak jedemo ribu, a na Božić pečenje i slastice?

Ipak, božićni blagdani obilježeni su posebnim režimom prehrane, koji počinje postom i nemrsom na Badnjak. Postiti znači da je toga dana dovoljno jednom do sita se najesti, a ne mrsiti znači ne jesti ništa od mesne hrane.

Jede se, dakle, riba. No u konzumaciji nemrsne ribe nije samo puki nutricionizam, nego je skrivena i simbolička vrijednost Kristova imena IHTUS (grč. riba, ali i Isus Krist Božji Sin Spasitelj).

Post završava nakon ponoćne mise, poslije koje slijedi slavlje s pečenjem (većinom perad), slasticama i vinom. Tako je u nas, a slično u Francuskoj gdje poslije polnoćke počinje prava gozba tzv. reveillon, sa slijedovima hrane od juhe, mesa, piletine, sira, kruha, salata, voća, slatkiša i obilje vina.

U Britaniji se viktorijanska božićna trpeza temeljila na puretini, guski ili pečenoj govedini, piti od mljevena mesa, yorkshirskom pudingu i pudingu od šljiva, priličnim količinama alkohola i nezaobilaznim eggnogom, napitkom od mlijeka, vrhnja i šećera, aromatiziranog cimetom i muškatnim oraščićem.

U Irskoj se služe tri posebna pudinga i to po jedan za Božić, drugi za Novu godinu i treći za Bogojavljensku noć. U Austriji je na trpezi obvezan šaran, šunka, guska i slastice, a u Nizozemskoj je kestenje nezaobilazan blagdanski zalogaj. Danci blaguju pečenu gusku, crveni kupus, krumpir i tjesteninu, a baš kao i Skandinavci skrivaju badem u rižinu pudingu, koji traže djeca i za pronalazak dobivaju nagradu.

U Grčkoj božićni objed obilježava "Christopsomo" ili Kristov kruh, koji se često ukrašava simbolom obiteljskog zanimanja: prvi se kruh daruje prosjaku, a drugi peče za životinje, kako bi to bila plodna godina. A Amerikanci vole pomiješati sve: od švedskih kolačića s X-om, preko pečene svinjetine, šunke, govedine, puretine do pečene guske i pite od mljevena mesa.

Vecernji