Od dvojke do doktorata: Da je sve moguće, najbolje pokazuje priča Hercegovke Martine Matuško

Da je sve moguće, najbolje pokazuje priča Martine Matuško. Ova Hercegovka, rođena Splićanka, odrasla između Čapljine i Metkovića, danas nosi doktorat iz kvantne metrologije jednog od zahtjevnijih, da ne kažemo i najzahtjevnijih, područja suvremene znanosti.

Posebno je impresivna činjenica da je Martina u osnovnoj školi imala – dvojku iz fizike. No to je nije pokolebalo – naprotiv, dalo joj je dodatni poticaj da krene još jače, a rezultati su danas itekako vidljivi.

U razgovoru za FokusIT ističe kako put nije bio lagan, ali je zahvalna na svakom koraku, usponu, pa i padu.

“Djetinjstvo sam provela između Čapljine i Metkovića, gdje sam pohađala osnovnu školu i prirodoslovno-matematičku gimnaziju. Već sam se kao mala jako zanimala za svijet oko sebe. Čak i prije polaska u školu, iz zabave sam posuđivala školske knjige od starijeg rođaka, tada ni ne shvaćajući koliko zapravo volim učiti. Upravo me ta strast prema znanju dovela do mjesta na kojem se danas nalazim – sretna i zahvalna za svaki korak, svaki uspon i svaki pad”, priča Martina.

Velika prekretnica

Danas ima doktorat iz kvantne metrologije, a nekoć je imala dvojku iz fizike. Tvrdi da je upravo to bio ključni trenutak – od tada je krenula još jače, uz puno truda i odlučnosti.

“Fizika je bila predmet kojem sam se radovala, upravo zato što se činila izazovnom i jer su je svi opisivali kao tešku. U meni je, očito, oduvijek postojala želja da pomičem vlastite granice, da uživam u izazovima i rušim predrasude. Fiziku smo dobili u sedmom razredu osnovne škole, iste godine kada sam se upisala u novu školu. Bila sam šokirana kad sam dobila prvu ocjenu – dovoljan. Tješila sam se time da je riječ o novoj školi, prilagodbi i izazovima. No taj trenutak nikada neću zaboraviti, jer sam tada odlučila sebi dokazati da mogu sve što poželim – ako se dovoljno potrudim. Tako je i bilo – brzo sam ispravila ocjenu i slična se situacija više nikada nije ponovila. Ljubav prema tom predmetu postajala je sve snažnija.

Danas, kad se osvrnem, shvaćam da je taj trenutak – iako naizgled beznačajan – bio velika prekretnica u mom životu. Žar za učenjem i pomicanjem vlastitih granica ostao je prisutan do danas. Činjenica da mi je prva ocjena iz fizike bila dvojka, a da sam doktorirala upravo iz tog područja, možda izgleda kao veliki kontrast. No u mom slučaju to je samo privid – ljubav prema fizici postojala je od prvog dana. Ta loša ocjena pokazala mi je da se i za ono što volimo i što nam ide, moramo truditi. Put kojim sam prošla nije me oblikovao samo kao znanstvenicu, nego i kao osobu – i to je ono na što sam najponosnija.”

Snalažljivost i upornost

Martina kaže da je uvijek vjerovala u svoju borbenost i snalažljivost.

“Često sam se pitala imam li dovoljno dobre temelje da bih mogla ravnopravno pratiti školovanje na visokoj razini. I tada sam si rekla: ‘Ovo želim, ovo je moj san. Ne znam još kako, ali znam da ću uspjeti.’ Ljudi često toliko unaprijed brinu da na kraju ni ne pokušaju – a to je najveća pogreška. Ako pokušamo, možda i ne uspijemo, ali ako ne pokušamo – neuspjeh je siguran.

Kad sam započela doktorat, nisam znala ništa o tom području. Na prvim sastancima nisam razumjela ni jednu stručnu riječ – ni teoriju ni opremu. No ponovno sam rekla sebi da ću naći način da uspijem. Radila sam navečer i vikendima, više nego većina kolega koji su imali predznanje – ali to mi nije padalo teško. Bilo mi je uzbudljivo. Ispalo je da je područje koje sam odabrala pun pogodak – toliko sam uživala da mi ni dodatni trud nije predstavljao napor.

Zato mogu reći da mi je doktorat bio potvrda da ništa nije nemoguće. Ponekad moramo dati više, vjerovati u sebe i kad sumnjamo – ali nikada ne smijemo odustati. Život je prelijep sa svim svojim usponima i padovima. Da nema padova, ne bismo znali prepoznati uspone.”

Sat precizniji od svih

Martinin doktorat bio je fokusiran na razvoj nove vrste sata.

“U mehaničkim satovima vrijeme se mjeri oscilacijama opruge ili njihala, ali te se komponente vremenom mogu iskriviti, rastegnuti ili usporiti. S druge strane, dva atoma iste vrste – primjerice kisika – potpuno su identična, gdje god se nalazili. U atomskim satovima vrijeme se mjeri oscilacijama elektrona, koje se odvijaju na iznimno visokim frekvencijama i omogućuju nevjerojatnu preciznost.

Primjerice, da su mehanički satovi poput ravnala s 30.000 oznaka, atomski satovi bi ih imali stotine bilijuna. Sustavi poput GPS-a ovise upravo o takvim satovima – pogreška od samo jedne sekunde značila bi odstupanje u položaju od oko 300.000 kilometara! Današnji atomski satovi toliko su precizni da bi pogriješili za jednu sekundu tek nakon više od 30 milijardi godina.

Ipak, i oni imaju ograničenja jer koriste vanjske lasere, koji su osjetljivi na vibracije i temperaturne promjene. Moja doktorska teza bavila se razvojem sata u kojem sami atomi emitiraju ‘savršenu’ svjetlost – bez vanjskog lasera. Taj pristup, tzv. superradijacijski atomski sat, znatno smanjuje osjetljivost na vanjske utjecaje. Tehnički je izazovan, ali obećava – i upravo na tome rade timovi diljem svijeta, uključujući i moj.”

AI – moćan alat, ali ne zamjena za znanje

Martina se susrela i s umjetnom inteligencijom, iako ne u okviru doktorskog istraživanja.

“AI ima ogroman potencijal. Često se kaže da je novac dobar sluga, ali loš gospodar – isto vrijedi i za umjetnu inteligenciju. Onima koji već imaju razvijeno kritičko razmišljanje i obrazovnu osnovu AI može biti sjajan alat. No postoji opasnost da mlađe generacije, koje još nisu usvojile temeljne vještine, postanu previše ovisne o njemu. Zato vjerujem da se AI treba koristiti kao pomoćno sredstvo – ali ne kao zamjena za klasično učenje. Bez pravog razumijevanja, ni najbolji alat ne može puno pomoći.”

Poruka mladima: Postavite visoke ciljeve

Na kraju, Martina je poslala snažnu poruku mladima u BiH, osobito djevojkama:

“Ne slušajte okolinu kad vam kaže da nešto ne možete. Ne obazirite se na stereotipe – uspjehom dokažite koliko su pogrešni. Ti pogledi su duboko ukorijenjeni, osobito kod nas.

Djevojke, ne pristajte na partnere koji ‘pomažu’ u kućanstvu ili oko djece kao da je to samo vaša odgovornost. To je zajednička odgovornost. Usudite se sanjati veliko! Postavite si visoke ciljeve, ne gubite ih iz vida i borite se za njih. Ne dopustite nikome da ugasi tu vatru u vama!”