Zašto lažemo o broju seksualnih partnera
Istodobno, da bi se uklopile u kulturalne stereotipe, žene bi htjele da ih se doživi kao osobe s manje seksualnih iskustava nego što ih zapravo imaju. 'Kad je riječ o seksualnosti, primjećujemo jedinstveni fenomen u kojem se ljudi jako trude uklopiti se u rodne stereotipe', objašnjava Terri Fisher, autor studije i profesor psihologije na Sveučilištu u Ohiju.
Istraživanje je pokazalo da su muškarci spremni priznati da ponekad sudjeluju u ponašanjima koja se doživljavaju prikladnijima za žene, poput pisanja poezije. Isto vrijedi i za žene, koje ne kriju činjenicu da pričaju opscene viceve i ponekad sudjeluju u aktivnostima koje se doživljavaju 'muškima'.
'Čini se da je seksualnost područje u kojem ljudi žele biti doživljeni u skladu sa stereotipima o tipičnom muškarcu ili tipičnoj ženi', kaže Fischer.
Identificirana su tipično muška i ženska ponašanja, poput nošenja prljave odjeće, nepristojnih viceva i pjevanja pod tušem (muškarci) te pisanja poezije i laganja o svojoj težini (žene). Zatim je skupina od 293 studenata u dobi između 18 i 25 godina ispitana koliko često sudjeluje u 124 različita ponašanja. Rezultati su pokazali da su i muškarci i žene skloni nastupati prema kulturalnim očekivanima.
Ali kad je riječ o neseksualnom ponašanju, sudionici nisu osjetili nikakav dodatni pritisak odgovarati na stereotipe o svom spolu. Jedina je iznimka seksualno ponašanje, gdje su primjerice muškarci prijavili više seksualnih partnera, a žene manje, piše Mail Online.