U iščekivanju Vatikanske objave: Međugorje se Rima ne boji
Sve su se uši u Međugorju napele uoči najavljenog dokumenta o fenomenu koji se od lipnja 1981. godine događa u hercegovačkom svetištu, a ovih bi ga dana trebao objaviti Vatikan.
Nove “upute o postupanju” prema jednom od najpoznatijih kršćanskih hodočastilišta današnjice najavio je i kardinal vrhbosanski msgr. Vinko Puljić, premda nikome zapravo nije jasno o čemu bi se trebalo raditi.
Stotinu ispitivanja
Naime, na mjesto navodnih Gospinih ukazanja godišnje doputuje oko dva milijuna hodočasnika iz svih naroda pod nebom. Broj obraćenja, ispovijedi i pričesti stalno je u porastu, što su zapravo pozitivni plodovi, koje Papa i kardinali ne mogu lako zanemariti, to prije što svakodnevno i velik broj katoličkih prelata svjedoči međugorskim rezultatima. Stoga međugorski župnik fra Petar Vlašić ne strahuje od vatikanskih vijesti.
- Čega bismo se trebali bojati? Nas je fratara ovdje jedanaest, poslani smo u Božji vinograd koji u Međugorju donosi čudesno svjedočanstvo vjere. Na festivalu mladih ove se godine u nekoliko dana okupilo pedeset tisuća hodočasnika iz sedamdeset zemalja, a ni jedan glas se povišeni nije čuo. Nije pjevao ni Thompson ni Bešlić, pjevalo se u slavu Boga. Na oltaru je tada na svečanoj misi bilo 526 svećenika koncelebranata, a broj pričesti samo u kolovozu iznosio je 283 tisuće.
- Na našu Novu godinu dođe pet, šest tisuća mladih, bez petarda, bez policije, u miru dočekati ponoć. Pored svega toga, Međugorje je godinama velika svjetska ispovjedaonica. Ljudi sa svih kontinenata i na svim jezicima iskazuju želju da se baš tu vrate u krilo Crkve nakon dugih godina duhovne zapuštenosti. Na tisuće je takvih svjedočanstava, ljudi s imenom i prezimenom. Pa tko će biti protiv toga?!
Možda nadležni biskup mostarski Ratko Perić, koji javno sumnja u Gospina ukazanja?
- Slušaj ovo: Ratko Perić je najbolji biskup na svitu! Čuva moral svoje Crkve, i to treba razumit. Svi naši svećenici ovdje imaju njegovu dozvolu da djeluju, propovijedaju i služe Bogu. Vidi biskup plodove Međugorja, a ne mora vjerovati u sve što netko kaže...
Ni vidioci nisu zabrinuti, prenosi nam “Slobodnin” međugorski dopisnik Marijan Sivrić: - Kažu da su spremni na još sto ispitivanja i kontrola, uz jedini uvjet da ih Crkva organizira. A slušaj, vjerovao netko il ne vjerovao, i ja sam bio na ukazanjima. Škljoco sam im aparatom u oči po sto puta u minuti, nisu ni trepnuli, a to je nemoguće - svjedoči Marijan, i upoznaje nas s jednim neobičnim prijateljem Međugorja, koji upravo slavi jubilarni, stoti dolazak u hercegovačko svetište.
Amerikanac Wayne Weible bio je vlasnik četiriju regionalnih novina u Južnoj Karolini, luteran koji je pun sumnje u katoličke mirakule 1985. godine gledao dokumentarac o Međugorju kako bi objavio članak u tjedniku.
Milijun knjiga
- Nikad dotad nisam osjetio takvu potrebu da odem na neko mjesto. “Dođi i vidi!” govorio mi je unutrašnji glas. I zaputio sam se. Tada je Međugorje izgledalo drukčije nego danas; penjao sam se na brda, molio kao nikad u životu, nisam jeo ni spavao, nisam se želio vratiti kući. Vratio sam se nakon mjesec dana, donio ovdje mašinu i pisao, pisao – priča Weible, koji je 1989. godine objavio knjigu “Poruka”, tiskanu do danas u milijun primjeraka, prevedenu na 23 jezika.
Obratio se na katoličanstvo, prodao svoju novinsku kuću i napisao još sedam knjiga o Međugorju. Dakle, prava je osoba za komentar budućih događanja oko svetišta.
- Još uvijek dolazim kao novinar, važem sve što vidim ovdje. I da je sve savršeno kao u Disneylandu, brzo bi presušio zanos, prvi ne bih dolazio. Stoga vjerujem da Crkva neće donijeti negativan stav, zabraniti vjernicima dolazak, jer bi narušila svoj kredibilitet. Poštujem biskupe, znam da su razumni, a oni vrlo dobro znaju kakvi su plodovi Međugorja – optimističan je Weible.
U studenom nema puno svijeta, sad je Međugorje najljepše, grupe Amera i Japanaca s vodičima obilaze mjestom, a prodavači se skupljaju pred suvenirnicama.
Ana iz Ljubuškog u prvom je redu do crkve.
- Nema baš posla, sad do Nove godine neće bit gužve po kojima je poznato Međugorje. U prvom i drugom mjesecu se većina dućana zatvori, onda opet u sezonu.
- Je l’ istina da Kinezi vladaju tržištem kršćanskih suvenira?
- Ja, sve više, zamisli. Ma meni je uvik bilo čudno zašto se sve ovo ne radi u nas nego u Italiji ili po svitu. A kinesko ko kinesko, najjeftinije i najlošije...
Pred Gospinim kipom u šematorji, zadarska je hodočasnica Milica Anić.
Objašnjavamo joj za vatikanski sastanak. Tri puta. Ne razumije.
- Ovo mi je ko zna koji put da san došla Gospi. I kako misliš da će mi neko zabranit? Biskupi? Ma di, ima ih više ovde nego tamo, samo da se ne zna!
slobodna dalmacija