Dnevnik sa iskapanja masovne grobnice iz II.svjetskog rata - DAN PRVI

U blizini se nalazi i treća masovna grobnica u kojoj je zakopano 5-6 osoba. Među pobijenima trebao bi se nalaziti i jedan fratar. Najvjerojatnije se radi o fra Mariofilu Sivriću, jer je on izdvojen iz skupine od 9 fratara iz mlinice na Širokom Brijegu koji su odvedeni prema Splitu. Kosti nekih od njih pronađeni su u masovnoj grobnici u Zagvozdu. Ovo iskapanje vodi vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« te Povjerenstvo za obilježavanje i uređivanje grobišta iz drugog svjetskog rata i poraća na području općine Široki Brijeg.

Početna točka bila je pred samostanom na Širokom Brijegu u 8.00. Iz Splita je pristigla patologinja prof. dr. sc. Marija Definis Gojanović. Ona je zajedno s Davorkom Sutlović i suradnicima 30. prosinca 2005. identificirala fra Melhiora Prlića. To je prva identifikacija neke žrtve iz Drugog svjetskog rata i poraća pomoću DNK analize na području Hrvatske i BiH te početak studija forenzike na Sveučilištu u Splitu. Tu je također Pero Kožul pročelnik Povjerenstva, fra Ante Marić, član Povjerenstva Vicepostulature za istraživanje i prikupljanje građe te fra Miljenko Stojić, vicepostulator.

Odmah smo pošli prema lokalitetu. Tamo nam se pridružio Tihomir Glavaš, arheolog, kao i Mile Lasić, član Povjerenstva. Pristigli su i oni koji će nam pomoći u iskapanju. Svi smo zdušno prionuli poslu.


Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ozemlje na kojem se iskapalo je strmovito i prekriveno zemljom. Na tom području, veličine 20 x 8 m, ne raste nikakvo drveće ni šiblje, jedino je prekriveno blagom travom. Uokolo je guštara i nema nikakvog razloga da se nije proširila i na ovo ozemlje.

Ubrzo je na lokalitet pristigao i načelnik općine Široki Brijeg Miro Kraljević. Pristizali su i neki lokalni političari, kao i mnoštvo mještana. Od prvog trenutka mjesto je osiguravalo širokobriješko redarstvo. Svi su s nestrpljenjem očekivali kad će se pojaviti ostatci prvog ubijenog. Vidjelo se da ovaj kraj diše u pravom narodnom hrvatskom duhu. Spomenimo da su nas susjedi častili pićem i otvorili nam vrata svoga doma za kratki odmor i okrjepu.

Nije trebalo dugo čekati na pojavak prvih kostiju. Sve nas je zaprepastio način ubijanja. Tijela su nabačena jedno na drugo bez ikakvog reda. Sve je također puno puščanih i naboja iz pištolja. Očito da su ih najprije ubili nabojem iz pištolja, a onda sve to »potvrdili« rafalima. U prvom sloju ima 5-6 tijela, barem prema broju lubanja. Međutim postoji i drugi sloj, jer neke lubanje proviruju kroz ove kosti na površini. Vidjet ćemo koliko će ih biti na kraju. Treba imati u vidu da je voda nosila ostatke ubijenih. Ono što je preostalo spasili su seljani, krišom podzidavši masovnu grobnicu.

Tijekom čitavog dana pristizalo je mnoštvo djelatnika iz javnih glasila ili su zvali telefonom. Vjerujem da su i da će javnost dobro obavijestiti o svemu.

Posao za danas smo dovršili u 17.00. Napravili smo plan za sutra i umorni se razišli, sretni da smo uspjeli pronaći posmrtne ostatke pobijenih, a tužni da se to, bez ikakva opravdana razloga, moralo dogoditi.

 

Fra Miljenko Stojić