Rojs: Doša san glasovat, a ne znan za koji ću HDZ
Obišli smo nekoliko biračkih mjesta u Hercegovini i proveli malu anketu s pitanjem što očekuju od novih izbora. Evo što smo zabilježili. − Ja sam po prirodi optimista, ali ni od ovih izbora ne očekujem nešto veliko − kazala je gospođa Dragica Zovko iz Posušja.
− Ali ne možemo dići ruke od svega i gledati kako propadamo. Nada zadnja umire i zato sam izašla na izbore. Na istom biralištu u OŠ Ivana Mažuranića prepoznah Ljubu Ćesića Rojsa.
− Je, došao sam iz Zagreba glasovati − veli Rojs. − Ali najveći je problem što ni sam ne znam komu dati glas. Taj poznati hrvatski jal najbolje se vidi ovdje, u BiH. Malo nas, a svak vuče na svoju stranu.
Nije Franjo Tuđman, otac domovine i predsjednik svih Hrvata, stvarao dva HDZ-a, nego jedan. A sada to razmrvilo biračko tijelo, a političari se ni o čemu ne mogu dogovorit, pa ni zajedničkom kandidatu za člana Predsjedništva.
A ja bi to ovako: ako se ne možemo dogovorit o zajedničkom kandidatu, ajmo sva imena stavit u šešir, pa koje se izvuče, neka bude zajednički kandidat. Bolje i to nego da nam drugi biraju člana Predsjedništva. Ali ima tu krivice i u Zagrebu, koji je prepustio Hrvate sudbini, a neki navijaju protiv njih. Kao i međunarodna zajednica.
Bošnjaci biraju Hrvata
Damira Miličevića zatekli smo u jednom kafiću. Još se premišlja hoće li uopće izaći na biralište. I njemu smetaju svađe među hrvatskim čelnicima i strančarenje, ali za to ima drukčije obrazloženje.
− Imam dojam da nekim hrvatskim čelnicima u BiH ide na ruku to što će nam opet Bošnjaci izabrati člana Predsjedništva. Onda će u toj činjenici imati alibi za vlastitu neučinkovitost.
Opet će nam ponavljati da bi oni sve učinili za svoj dragi narod, ali, eto, ne mogu, jer im se ispriječila međunarodna zajednica, Daytonski ustav, bošnjačko lukavstvo… Ima tu svega pomalo, ali veliki dio krivice pada na političare.
Ivana Pavković iz Rakitna došla je na biralište s jednogodišnjom kćerkom Larom. Dok joj je muž glasovao, ona je čekala s kćerkom.
− Za Boga, ako imam pravo glasovati, zašto to ne iskoristiti − kaže Ivana veselo. − Uostalom, ne bira se ovdje samo član Predsjedništva, nego kompletna državna, entitetska i županijska vlast. I nemam pravo ne izaći na izbore. Moja Lara i njezina budućnost dovoljan su razlog za to.
Dijaspora ne odlučuje
Još prije izbora se znalo da bosanskohercegovačka dijaspora neće odlučivati o rezultatima izbora. Naime, od 1,3 milijuna glasača u dijaspori, među kojima su i brojni Hrvati, za ove je izbore registrirano svega 36.649 glasača. Jedan od rijetkih koji je ovamo došao iskoristiti svoje biračko pravo jest Ante Grubišić iz Gruda.
− Iskreno da vam kažem, ne bih ni ja doša vamo samo radi izbora, ali sam ima neki drugi posao, pa sam ga uskladio s izbornim datumom − veli Ante.
− I mogu kazat da ljudi iz dijaspore, bez obzira na naciju, sve više dižu ruke od izbora i nekog povratka. Di ćeš i šta ćeš prije mirovine? I Nijemcima su smišne ove naše zavade i to da političari ne mogu sist za stol i dogovorit se. Nepismeni ljudi u selu znaju se dogovorit, a najpismeniji u državi ne znaju.
− Stranke su đava − veli Frano Baklula. − Ja znam puno pametni i čestiti ljudi, ali nisu u strankama i nji se ništa ne pita. Da je te na vlast…