Iz Hercegovine, s ljubavlju: Vuci, vile i hajduci

Iz Hercegovine, s ljubavlju: Vuci, vile i hajduci
Mjesta u kojima imaš osjećaj da si u nekoj Grimmovoj bajci, pa svako malo očekuješ da će iz šume izaći lovac na Snjeguljičino srce ili da ćeš u pronaći uspavanu ljepoticu kako spava.

Postoje ta mjesta čija je povijest zabilježila hrabre junake i junakinje, čiji je život bio radnja bajke, sa nesretnim završetkom, ali junaštvo ih je proslavilo. Možda ste čuli za hercegovačkog Robin Hooda, hrabrog hajduka Mijata Tomića? Borca protiv turskih zlodjela za vrijeme njihove vladavine ovim prostorima? Hajdučinu čije su osobine imali hrabri vitezovi, borba za siromašne i potlačene, za koje imaš osjećaj da se više ne njeguju? Mijat je okupljao hajdučku družinu, koja se sastajala u pećini, koju i danas zovu Pećina Mijata Tomića, a skupa su kovali planove kako bi očuvali svoju djedovinu protiv osmanskih haranja i haračina. I za života se hrabro borio sa svojim hajducima. No život je nesretno skončao gdje predaja kaže da je, nakon izdaje od svog kuma, ubijen je od nekog Arapina.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ili možda za hrabru djevojku, Divu Grabovčevu, najljepšu djevojku ovoga kraja, koja ne se pristade udati za Tahirbega, koji joj je oduzeo život smrtonosnim ubodom noža? Vilu koja je prije svega ljubila svoj identitet i pripadnost, te bila spremna dati svoj život za njih? A u ljetno doba, njezin grob okuplja ljude sa svih strana da oda počast njezinoj žrtvi i hrabrosti.

Dobro došli u Park prirode Blidinje! Smješten između planina Čvrsnice i Vrana, u sjevernoj Hercegovini, predstavlja planinski biser okružen mediteranskom klimom. Prostor je to koji nudi odmor za dušu ljeti i zimski turizam zimi. Ali znate šta se još radi na planinskom zraku? Dobro jede.

Jesen u hercegovačkoj planini je prelijepa. Paleta boja prelazi od zlatne do ljubičaste, a Blidinje jezero je opet plave boje. I od svih tih ljepota čovjek ogladne.

Kultno mjesto za jesti dobro i hercegovačko je motel Hajdučke vrleti. Sa ponudom tradicionalne hercegovačke hrane, kao i tradicionalno uređenim interijerom, pravi je doživljaj Hercegovine. Hercegovina nije Hercegovina, ako na nisi jeo puru s lučnicom ili hercegovačke uštipke sa hercegovačkim pršutom, sirom iz mijeha i kajmakom.

Pura je zapravo palenta. Kukuruzno brašno kuhano u slanoj vodi. I koliko god jednostavno izgledalo, treba imati ‘ruku' za skuhati puru koja nije grumenasta, nego zrnasta. Tradicionalno se poslužuje sa lučnicom. Lučnica se pravi od domaćeg masla (maslaca), koje se otopi i u koji se dodaje pasta od češnjaka i kiselo mlijeko. Težačka je to hrana, a i upućuje da se teško živjelo, ali i da se iz minimalnih sastojaka izvuklo maksimalno. Preporučujem svima, koji nisu, da probaju. Najzanimljivija je činjenica da tako jednostavno jelo zapravo tako dobrog okusa.

Hercegovački uštipci su specifični po tome što to nisi dizani uštipci. Osnovni se sastoje od brašna, soli i vode, te se prže u vrelom ulju. Međutim, koliko domaćica, toliko recepata. Neke dodaju jaja, neke rakiju da ne upijaju ulje, neke ih miješaju sa ledenom vodom također da ne upijaju ulje, neke miješaju pola mlijeko, pola vodu. Kako god, dobri su. Oni su mi jedno od najdražih jela. Mogla bih ih jesti svaki dan. U Hercegovini nema fešte bez uštipaka. A znaju se peći i običnim danima kao obrok. Jedu se najčešće uz pršut i sir, ali jede se i verzija sa gore spomenutom lučnicom. Možda mi je ova druga verzija čak i draža. Naša hrana stvarno dokazuje da je manje više. Ja stvarno ne znam kako možete izdržati da ne dođete u Hercegovinu i probate sve ovo.

Ono po čemu je Blidinje još dodatno poznato je proizvodnja sira. Da, sir i vino. Hercegovina je poput Francuske. Samo što smo mi uljudniji i pričamo engleski. Da, sirevi. Uglavnom, radi se o proizvodnji kravljeg, ovčijeg i kozjeg sira. Bila sam u posjeti kod dva proizvođača.

Obiteljsko imanje Zelenika se nalazi na Risovcu, na putu za Doljane. Bave se proizvodnjom kravljeg mlijeka i mlječnih prerađevina-mladog sira, sir iz mijeha, kajmaka i masla. Sir iz mijeha je posebna hercegovačka priča. Naime, radi se o siru, koji se kao svjež stavlja u ovčiju kožu (mijeh/mišina) kako bi se sušio i prirodno konzervirao. Sušenje najčešće traje od 2 do 3 mjeseca. Potrebno je svaki dan okretati kožu kako bi se sir ravnomjerno sušio. Kravlji sir iz mijeha je mekši i blaži, dok je ovčiji tvrđi, ali kremastijeg i kiselijeg okusa.

Priča obitelji Zelenika je zasnovana na upornom radu i neodustajanju. O obiteljskoj tradiciji i želji mladih potomaka da se tradicija održava. Ne smijem zaboraviti spomenuti da sam na dar dobila punu vreću svih njihovih proizvoda. Ovih dana će se fino jesti.

Drugi proizvođači su obitelj Ćavar., također smješteni na Risovcu Između ostalih vrsta sireva, proizvode i kozji sir, mladi, polutvrdi i polutvrdi sa začinima. Polutvrdi se poslužuje uz mezu i vino, kao i ovaj sa začinima. Od začina koriste češnjak i ružmarin. Mladi se može koristiti i u kolače. Također priča o životu u planini, upornosti i radinosti. Mislim da bi tiramisu od mladog sira bio odličan.

Ovo je samo dio ponude hercegovačke planine. I čarobna je u svako godišnje doba. I svako godišnje doba ima što ponuditi. I dan danas u vjetru planine se čuje huk konja Mijatove družine, kao i pjesma Dive Grabovčeve. A šuma je toliko tajnovita i skriva i dan danas vukove, vile i hajduke.

Iz Hercegovine, s ljubavlju!

likaclub.eu