FOTO  Sport u Mostaru: Izbacite uljeza

Sport u Mostaru: Izbacite uljeza
Trebao je ali neće iz prostog razloga jer nema sportsku dvoranu u kojoj bi se igrale utakmice. Pregledavajući arhivu svojih tekstova naišao sam na jedan koji je napisan prije točno pet godina, a aktualan je i danas kao što je bio aktualan kada je napisan.

"Široki Brijeg, Čapljina, Ljubuški, Mostar, Čitluk, Ljubuški, Rama, Grude, Posušje, imena su gradova u Hercegovini i čisto sumnjam da bi slučani posjetitelj našeg portala mogao odgonetnuti koji je grad i po čemu uljez u nabrojanima. Međutim, boljim poznavateljima prilika pogotovo onih sportskih je jasno da je Mostar (nažalost) uljez jer jedini među gore nabrojanim gradovima nema sportsku dvoranu. Po svemu sudeći grad kojeg naši političari nazivaju kulturnim, turističkim i sportskim centrom regije bit će uljez do nekih boljih vremena.

Ta bolja vremena doći će onda kada nas bude predstavljao neki odlučan političar, političar kakvog imaju narodi u našem bližem okruženju. Do tog vremena slušat ćemo laži i obećanja od lokalnih dužnosnika sve do onih koji nas predstavljaju na najvišim razinama.

Gore nabrojani gradovi nalaze se u našem okruženju pa sam ih stavio u prvi plan, a sada ću još spomenuti da je Odžak nedavno dobio super modernu dvoranu, te da se ista pravi i na Kupresu. Ne moram valjda spominjati koliki su ti gradovi i koliko novca imaju. Neki dan je izašao zvaničan podatak koliko novca u gradski proračun ide od bivših općina sa hrvatskom većinom, a koliko od općina sa bošnjačkom većinom i uprkos tome podatku ovi drugi uvjetuju sve čak i izgradnju te prijeko potrene dvorane.

Naravno to sve godinama prolazi bez adekvatnog odgovora od gospode koja nas predstavlja. Koliko će još ovaj naš kulturni, sportski, sveučilišni pa i stolni hrvatski grad u BiH biti bez dvorane ostaje da se vidi, ali sudeći po dosadašnjim obećanjima dvorana neće skoro ugledati svjetlo dana.

Eto prolazi i ljeto gospodnje 2007. godine, a naš sportisti i dalje igraju u školskoj dvorani bez ikakvih uvjeta. U vrijeme predizbornih obećanja na pragu novog ljeta ostajemo grad samo po broju stanovnika, pa svemu ostalom smo "kasaba" i kako stvari stoje još dugo, dugo ćemo biti uljezi u cijelom okruženju".

Mostar, 08.11.2007

Danas pet godina poslije situacija je ista. Sportska dvorana još je san mnogih mostaraca, pogotovo onih koji su zaljubljeni u neki od dvoranskih sportova. Teško je nekome objasniti da jedan grad veličine i važnosti kao Mostar nema sportsku dvoranu i obrazložiti zašto je to tako. Odavno već ljudi putuju u svemir, neki dan je jedan avanturista i škočio odozgo, tehnologija iz dana u dan napreduje brzim koracima, a Mostar nema sportsku dvoranu. Kao što piše u tekstu iznad ni te 2007 naši sportski kolektivi su radili i natjecali se u dvorani koja ne zadovoljava ni minimum uvjeta za vrhunski sport. Ta dvorana je školska kakvih ima na tisuće u našem bližem i daljnem okuženju, a predstavlja alternativu onoj pravoj dvorani otkada je napravljena.

Osim što će se Mostar naći u Guinsovoj knjigi rekorda zbog toga što nema dvoranu, naći će se i u rubrici Vjerovali ili ne po dužini gradnje iste. Da je izgrađena kada je započeta danas bi imala punih trideset godina, i već bi trebala hitnu rekostrukciju.

Nikoga nije briga što se u zadnje vrijeme izgradilo toliko tržnih centara koji su već i propali, te sada predstavljaju urbane pustoši u centru grada. Nikoga također i ne zanima kako se snalaze sportski djelatnici pokušavajući osigurati svojim momčadima prostor za treniranje i igranje. Malo koga interesira što jedan ženski odbojkaški klub egzistira u nemogućim uvjetima ostavljen od svih. Te djevojke svoje utakmice igraju u nekakvoj dvorani koja neuvjetna i koja je daleko od centra grada. Muški odbojkaški klub nema tih problema. On se ugasio, a da zbog toga niko okom nije trepnuo.

Rukometašice HŽR Zrinjski su među boljim ekipama u državi po kvaliteti i igrama, ali su zadnje po uvjetima koje imaju, slično kao i njihove suparnice iz HRK Katarina. Ništa bolja situacija nije ni sa HMRK Zrinjski ili HKK Zrinjski, koji jedva da imaju par termina tjedno u dvorani u kojoj se natječu. Mlađe kategorije tih klubova treniraju po balonima ili mole Boga da ne pada kiša kako bi mogli raditi na nekom od otvorenih školskih igrališta u noćnim terminima kada završi nastava.

Godine prolaze, dvorane nema, pa i danas se slobodno može napisati kao i prije pet godina da još dugo neće ugledati svjetlo dana. U Mostar se nakon nesretnog rata slilo toliko međunarodne pomoći da se moglo napraviti deset funkcionalnih dvorana. Još dugo će ovaj grad biti grad slučaj, podijeljen na dva dijela od kojih će uvijek jedan od njih blokirati ono što njemu nije u interesu. Bolja vremena nisu na vidiku, dvorane nema, niti će je skoro biti. Dobrodošli u sportski Mostar.

Mostar, 06.11.2012

hercegovina.info