Prof. dr. sc. Mario Vasilj: Danas je velik dan za Vas, naš Fakultet i čitavu našu društvenu zajednicu

Poštovani prorektori, dekani, prodekani,

cijenjeni kolege profesori, asistenti i suradnici, uvaženi gosti, dragi diplomanti, poštovani roditelji i obitelji naših diplomanata.
Sve Vas iskreno pozdravljam u ime Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru i zahvaljujem Vama, uvaženi gosti i uzvanici, što ste svojom nazočnošću uveličali ovo naše slavlje: promociju 204 diplomanta: 81-og magistra struke, 27 profesora, 90 prvostupnika, 2 nastavnika i 4 viša sportska trenera.

Uvijek na kraju putovanja ili uspješno obavljenog posla čovjek osjeća zadovoljstvo postignutim ciljem. Svako naše putovanje samo je dio puta kojega zovemo život. Poštovani diplomanti, Vi sada znate kako se postiže uspjeh. Iskustvo vas je poučilo da uspjeh traži vrijeme, trud, i odricanje, ali i zadovoljstvo učenja, stjecanja novih spoznaja i da je na tom putu potrebna potpora onih koje volite i ljubav za ono što radite. O tome na svoj način govori jedno pismo koje sam Vam odlučio pročitati. Pismo je napisao Abraham Lincoln, a napisao ga je učitelju svoga sina kada je ovaj krenuo po prvi put u školu. Nakon uobičajenog uvodnog pozdrava Lincoln piše:

Danas moj sin kreće u školu - i sve će mu ondje neko vrijeme biti strano i novo i zato bih molio da budete nježni prema njemu. On kreće u pustolovinu koja ga može odvesti preko kontinenata u avanturu koju će vjerojatno pratiti ratovi, tragedija, patnja. Takav će život zahtijevati vjeru, ljubav i hrabrost. Stoga, dragi učitelju, molim vas uhvatite ga za ruku i naučite ga onome što mora znati. Naučite ga, ali blago, ako možete.

Naučite ga da na svakog neprijatelja dolazi i jedan prijatelj. Morat će naučiti da svi ljudi nisu pravedni, ni iskreni. Ali naučite ga također da na svakog podlaca dolazi jedan heroj, na svakog pokvarenog političara jedan predani vođa.

Naučite ga da deset zarađenih centi vrijedi mnogo više nego jedan nađeni dolar, da je u školi mnogo časnije griješiti nego varati. Naučite ga kako dostojanstveno gubiti i kako uživati u pobjedi kada dobiva. Naučite ga da bude obazriv s obazrivima, a nepopustljiv s grubima. Naučite ga odmah da je najlakše nadvladati nasilnike.

Odvratite ga od zavisti ako možete, i naučite ga tajni spokojnog osmijeha. Naučite ga, ako možete, kako se nasmijati kada si tužan; naučite ga da suze nisu sramota; naučite ga da slava može biti i u porazu, a očaj u uspjehu. Naučite ga da se ne obazire na cinike.
Naučite ga ako možete čudesnosti knjiga, ali dajte mu također vremena da duboko razmišlja o vječnoj zagonetki ptica na nebu, pčela na suncu i cvijeća na zelenom brežuljku. Naučite ga da vjeruje u vlastite ideje, čak i ako mu svi kažu da su one pogrešne. Pokušajte mome sinu dati snagu da ne slijedi gomilu kada svi to čine. Naučite ga da svakog sluša, ali naučite ga također da probere sve što čuje i zadrži samo ono dobro što prođe kroz sito istine.

Naučite ga da proda svoje talente i mozak najboljim ponuđačima, ali da nikad ne izvjesi cijenu na svoje srce i dušu. Neka ima hrabrosti biti nestrpljiv, neka ima strpljenja biti hrabar. Naučite ga da uvijek ima uzvišenu vjeru u sebe, jer tada će uvijek imati uzvišenu vjeru u čovječanstvo i Boga.
Ovo je velik nalog, ali pogledajte što možete učiniti. On je tako drag mali dječak, i on je moj sin.
Tako je pisao Lincoln o važnosti školovanja i što je još važnije o vrijednostima kojima trebamo učiti one koje poučavamo i sami držeći do njih.
Svima Vama od srca čestitam kao i vašim roditeljima, i svima koji se zbog Vas danas osjećaju sretnima. Ovaj dan provedite u lijepom druženju kojega ćete se još dugo sjećati, jer danas je velik dan za Vas, naš Fakultet i čitavu našu društvenu zajednicu. Svako Vam dobro i živjeli