Predstavljanje književnoga prvijenca Sonje Škobić u Salonu 2 Galerije Aluminij
Riječ je o književnomu prvijencu mostarske autorice, rođene 1953. godine u Boki Kotorskoj. Djelo je iz tiska izišlo lani, u nakladi Zdravoga društva. Sonja ističe kako je riječ o mozaiku kratkih priča koje su izrasle iz njezinih osobnih sjećanja na šezdesete, sedamdesete i osamdesete godine prošloga stoljeća. Upravo je njezin rani život u djedovoj kući na obali i nešto kasniji s roditeljima u Herceg-Novomu, na ulasku u Bokokotorski zaljev, snažnim pečatom ukupnoga ozračja njezinih pet kratkih priča. Sonja danas živi i stvara u Mostaru.
- Kamene kuće i stube, otoci i uvale, čempresi i mimoze, masline i palme, s mističnom ljepotom rodne Boke, jednostavno zovu na predah i na čitanje - zapisao je Muselimović u osvrtu na nježni Sonjin prvijenac, dok je Marijanović zaključio kako se autorica, u vječitoj dvojbi kako ne prepustiti uspomene prašini zaborava, odlučila za knjigu koja jedina ne će zamrijeti u vremenu.
- Sonjino je djelo odgovorno, iskreno i toplo, ono je dražesnom simfonijom pripovjedi i pripovijesti o sebi, svojima i drugima, o oblicima, uvalama, kućama, ljudima, bojama, zvucima, nemirnomu i mirnomu moru, o paradigmi njezina i naših, ali i života njezinih junaka, koji nikada ni sanjali nisu kako bi mogli jednom biti nečijom knjiškom temom - piše Marijanović, a jedan od ocjenjivača, književnik Admiral Mahić, svrstava Sonju među autore koji se ne srame svojega egzistencijalnog impresionizma u portretiranju svojih tema i junaka.
- Njezina je knjiga sebi okrenuta doživljenost, a opet otvoreno okrenuta ka potencijalnomu čitatelju, sa svim svojim izvornim neposrednostima, bez ikakovih suvišnih mistifikacija i ezoterizama kojima se pojačava naknadni učinak određenoga narativnog sklopa. Radi se o zbirki pripovijetki koje, bez ikakova lažnoga srama, iznose istinu sitnine naših sudbina, a veličine naših doživljaja - zaključio je Mahić.