Nino Raspudić: Grad Mostar ima potencijal biti puno bolji nego što je ikada bio

On je Nino Raspudić, jedan od dvojice aktera mostarske udruge "Urbani pokret" koja je inicirala podizanje spomenika Bruceu Leeju u Mostaru. Trenutačno sa svojom obitelji živi u Zagrebu, gdje vodi predavanja na katedri za talijanski jezik Sveučilišta u Zagrebu i svaki slobodan trenutak provodi sa svojom obitelji. S njim smo popričali o sadašnjim aktivnostima, slobodnom vremenu, inspiraciji za pisanje kolumna te brojnim drugim detaljima iz njegova života. Prisjetili smo se i njegovog djetinjstva i vremena u kojem je, kako ističe, sve bilo bezbrižno.

Započet ćemo s Vašim trenutačnim planovima, svakodnevnim aktivnostima koje obavljate, pa možete li nam reći što trenutačno radite?

Trenutačno spremam predavanja za kolegij 'Filozofija u Italiji' koji ću u ovom semestru predavati na poslijediplomskom studiju književnosti, izvedbenih umjetnosti i filma na mom matičnom fakultetu. Čekam i da ova dugačka zima konačno završi pa da mogu opet voditi dijete u šetnju u Maksimir, a i otvoriti sezonu basketa s prijateljima.

S obzirom na velik broj obveza koje imate, stignete li imati vremena za sebe i kako ga najviše volite provoditi?

Posao mi je takav da ga većinom mogu obavljati kod kuće, tako da vrijeme najviše provodim doma s obitelji.

Bili ste jedan od inicijatora postavljanja Bruce Leejevog spomenika u Mostaru. Znamo kako je sve to završilo, no smatrate li da bi spomenik ponovno mogao biti postavljen?

Da ne smatram, ne bismo ga ni podizali. Nadam se da će se vratiti što prije.

Dosta radite s mladim ljudima i kada ih gledate mislite li da mladi ljudi konačno mogu pokrenuti svijet te uvesti neke promjene?

Mladost sama po sebi ne znači ni posebnu pamet ni moralnost. I današnji stari su nekada bili mladi pa su postali ovakvi kakvi su danas. Promjena nije vezana za dob, već za odgovornost i sposobnost ljudi koji se bave javnim poslovima.

U Vašim kolumnama raspravljate o gorućim problemima BiH. Što Vam je posebno zanimljivo kao tema?

Ako smo u nečemu čemu bogati, to su svakako teme za kolumne. Količina 'šupljaka' oko nas je tolika da se još nisam našao u situaciji zapitati se - o čemu pisati ovog tjedna. U BiH su mi posebno zanimljive teme instrumentaliziranja pseudograđanske pozicije i uloga međunarodne zajednice.

Kakva je, po Vama, politička slika grada Mostara?

Mostar je žrtva neriješenog nacionalnog pitanja unutar BiH. Što reći o političkoj slici grada koji najprije više od godinu dana nije mogao izabrati gradonačelnika da bi potom dočekao da ostane bez lokalnih izbora i nađe se u pravnoj zavrzlami u kojoj se više ne zna ima li uopće zakonitu lokalnu administraciju. Situacija je potpuno blokirana i, nažalost, ne vidim joj trajnog rješenja dok se ne postigne dogovor i na razini države.

Već nekoliko godina živite u Zagrebu, biste li ga jednog dana voljeli zamijeniti za Mostar?

Svaka biljka najbolje raste tamo gdje je ponikla pa me takva razmišljanja često okupiraju.

Kakvi su Vaši daljnji planovi u karijeri?

Ništa posebno. Držati nastavu, objavljivati znanstvene radove i u skladu s novim, strožim pravilnikom o napredovanju, kad mi za par godina dođe reizbor od docenta, napredovati u zvanje izvanrednog profesora. Imam tu sreću da radim posao koji volim pa kod mene nema razlike između struke i hobija.

Vratimo se malo u Vaše djetinjstvo. Što posebno pamtite iz tog razdoblja?

Pamtim dječju bezbrižnost i ugodan život u gradu po mjeri čovjeka.

Rođeni ste u Mostaru, ali ste ga jako mladi napustili, a svaki ste razred srednje škole završili u drugoj državi. Kako danas gledate na to i biste li nešto mijenjali?

Život bi nam svima bio jednostavniji da smo odrastali u manje 'zanimljivim' vremenima, da nam gradovi nisu bili vijest u svjetskim medijima i da živimo u 'dosadnim' državama poput Švicarske. Teško je reći što bi bilo da je bilo drugačije, sigurno bismo svi bili drugačiji nego danas, vjerojatno bezbrižniji, ali ne nužno i bolji. Na okolnosti u kojima odrastamo ne možemo utjecati niti mjesto rođenja možemo birati. U onome što je ovisilo o meni, u bitnim životnim izborima, ne bih ništa mijenjao.

Kakve uspomene nosite iz grada Mostara, a što je danas u njemu nestalo?

Nisam nostalgičar po prirodi. Mostar za mene nije samo mjesto uspomena, već i trenutačnog, tekućeg života. To je prije svega grad koji ima potencijal biti puno bolji ne samo od ovoga kakav je danas, nego kakav je ikada bio. I oko toga se vrijedi potruditi. Nestalo je sve ono što je vezano za svaku uređenu životnu sredinu, jer nažalost, Mostar od rata živi u nekoj vrsti izvanrednog stanja, što se reflektira propadanjem javnog prostora i sadržaja. No kad bi se konačno postigao okvirni konsenzus glavnih političkih faktora u gradu i grad stabilno institucionalno uredio, siguran sam da bi vrlo brzo sve krenulo nabolje.

Dnevni list