Nada Dalipagić: Kao gradonačelnica Mostara učinila bih pozitivne promjene

Više je puta ponijela titule uspješne Mostarke u više kategorija, a po izboru najmoćnije žene na svijetu stala je uz bok Angeli Merkel. U razgovoru za naš list govori o uspjesima, radu i odricanju, ali i slobodnom vremenu te najvećoj okupaciji i sreći u životu - njezinim unucima.

Odakle tolika ljubav prema pravu i kada ste se odlučili baviti tim poslom?

Pravosuđe je moja strast i to je sasvim jasno. U srednjoj školi sam odlučila da se želim baviti pravosuđem i tako je i bilo. Moje kolegice htjele su biti manekenke, pjevačice, ali ja sam se izrazito htjela baviti pravosuđem. Uvijek sam govorila da ću bit sutkinja. 23 godine sam bila sutkinja, deset godina sam odvjetnica.

U Vašem poslu imali ste puno odricanja. Koliko je bilo razumijevanja u obitelji?

Ne možete nigdje uspjeti bez potpore obitelji, posebice mi žene u Hercegovini. Ja sam imala veliku potporu supruga u svom poslu, a kasnije sam imala sreće što su se moje kćeri odlučile za pravo. Jelena radi sa mnom u uredu, a Danijela je tužiteljica, tako da se sve to zapravo ispreplelo. Nikad na njih nisam utjecala niti tražila da upišu pravo. Zbog godina koje su provele u tom okruženju u njima se razvila ljubav.

Imate li još uvijek istu strast prema svom poslu kao na početku Vaše karijere i što je potrebno da još uvijek svoj posao i nakon toliko vremena obavljate s puno ljubavi?

Ja jedva čekam ujutro da dođem na posao i preuzmem slučaj. Ni u jednom poslu ne možete uspjeti preko noći. To je jedan kontinuirani rad. Posao odvjetnika je zarazan i to je velika ljubav. Svakodnevno otkrivate svoje mogućnosti i granice do kojih možete ići. Ja nikad nisam susrela dva ista slučaja i upravo zbog toga je ovo jako kreativan posao.

Kad gledate na Vašu karijeru do sada, koji biste slučaj istaknuli?

Slučaj Lijanović - Čović najdraži je slučaj moje karijere. Tome se nitko živ nije nadao. To je za mene bio izuzetno težak slučaj, gdje je Lijanović dobio pravomoćnom presudom. Tako da je to sve ukupno bilo zanimljivo, jer je sam slučaj trajao pet godina.

Osobno to smatram najvećim slučajem u karijeri, koji je imao niz posebnosti.

Je li bilo slučajeva koji su Vam osobno bili emocionalno teški?

Najljepše je kad dobijete slučaj. Ali, vi u ovom poslu živite živote ljudi kojima se to događa. Kad vam dođe stranka, ona vam svoj život stavlja u ruke i daje vam ogromnu odgovornost. Bude dana kada preispitujem je li se još nešto moglo uraditi na slučaju. U teškim predmetima nisam zadovoljna jer sam smatrala da je trebalo biti drukčije, ali poštujem odluku suda.

Osim uspjeha u poslovnom svijetu, godinama su Vas isticali za najbolje odjevenu ženu, za što ste dobili i brojna priznanja. Laska li Vam to, kao i činjenica da Vas je američki časopis Forbes istaknuo kao jednu od najmoćnijih žena?

Najženom bila sam proglašena dosta puta na državnoj i lokalnoj razini. Volim te izbore, posebice kada se žene istaknu i ženama treba odati priznanje. Danas je teško biti žena i zadovoljiti sve kriterije. Uvijek mi je drago kada se žena, naročito Hercegovka, uspije prezentirati. Ja imam inače u sebi taj natjecateljski duh. Žao mi je što je nestala ta "Mostarka sa stilom", to je bila izuzetna prilika za sve žene koje odlično rade svoj posao, a i time im se daje poticaj.

Što biste istaknuli kao najdraži odjevni predmet?

Posebno bih izdvojila krzno iako ću ovim razočarati sve one koji ga ne vole. Ono je meni najdraži odjevni predmet. Krzno je toplo i lijepo i mene smiruje.

Kako provodite slobodno vrijeme?

Unuci su mi postali središte svijeta i s njima provodim svoje slobodno vrijeme. Imam također 5-6 prijateljica, s njima također provodim slobodno vrijeme. Odemo pogledati izložbe, predstave i to su trenuci koji mene opuštaju.

Vratimo se malo Mostaru od ranije. Kakav je on ostao u Vašem sjećanju i koliko se promijenio?

Sigurno je da je rat u mnogim ljudima izazvao ono što je najnegativnije. Prije rata sve je bilo mnogo vedrije, bez predrasuda i razmišljanja koji je motiv druženja. Sve je bilo mnogo opuštenije i ležernije nego danas. Ljudi su iz rata izašli oštećeni i kasniji razvoj događaja u Mostaru uvjetovao je ovakvoj situaciji podjele. Ali, pravi ljudi i dalje njeguju prijateljstva. Mladost mora pobijediti sve te prepreke i predrasude jer to nije dobro ni za koga. U tom prijeratnom Mostaru je svakodnevni ritual bio šetnja po gradu. Mladi se druže i dalje na svim područjima i sve će se to opet promijeniti.

Što je s kandidaturom za gradonačelnicu Mostara, planirate li to učiniti?

Oduvijek postoji inicijativa za tim. Obradovalo me to što ljudi vjeruju u mene. Vidite kakva je situacija. Nisam rekla niti ne ni da, sve ovisi kako će se situacija odvijati, to bi zaista bila teška odluka jer je moja prva ljubav pravosuđe. Te inicijative me raduju jer dolazi velika potpora. Mislim da bih mogla uraditi pozitivne stvari.

Koliko se Vaš posao i samo pravosuđe cijene u Mostaru, ali i BiH?

Svaki posao je u našoj zemlji degradiran. U inozemstvu su odvjetnici puno više cijenjeni, ali kod nisu cijenjeni koliko zaslužuju biti.

Dnevni list