FOTO  Ivan Vrljić: Biti pjesnik u Mostaru i Hercegovini iznimna je čast i privilegija

Ivan Vrljić

Osim što šiše pjesme nazočan je na mnogim kulturnim manifestacijama, a iza njega je i knjiga poezije.

Evo što Ivan kaže za naš portal HERCEGOVINA.info

Kada bi dobio zadatak da sebe predstaviš, kako bi to uradio?

Ukratko, zovem se Ivan Vrljić. Dolazim iz Mostara. Po struci sam profesor filozofije, radim u gimnaziji. Bavim se književnom kritikom, pišem kolumne, članke i eseje iz područja umjetnosti. Područje je moga interesa opširno; hagiografija, povijest umjetnosti, teologija i, poglavito, povijest filozofije.

Kada je počela ljubav Ivana Vrljića prema pjesmi?

Odavno imam afinitete prema umjetnosti i pisanoj riječi. Kao dječak počeo sam pisati pjesme koje sam objavljivao u mjesnim časopisima. Početni je entuzijazam isključivo u svezi s poezijom i oblikom soneta koji sam, takoreći, mladalački brusio. Sada, recimo, pribjegavam publicistici i žanrovima poput eseja i kolumna, a u zadnje vrijeme pišem i aforizme. Smatram da mladi umjetnik danas može prezentirati grad pomoću regionalnih književnih manifestacija i natječaja.

Kažu da se za sve treba roditi. Jesi li se ti rodio da budeš pjesnik?

Mislim da je tu posrijedi genetska predispozicija i rad. Ostalo se poklopi s vremenom. Umjetnost mora biti u službi naroda, grada i mjesta u kojem živimo i djelujemo. Umjetnost je stvorena radi umjetnosti i samo kao takva forma može doživjeti vrhunac uspjeha i ekspanzije. Umjetnik se rodi, ali umjetnikom se i radom postaje.

Iako si veoma mlad, izdao si knjigu poezije. Možeš li nam reći nešto više o Putniku u vremenu?

Putnik u vremenu moj je prvijenac, zbirka poezije sastavljena od 44 pjesme ljubavnog, socijalnog i refleksivnoga značaja. Zbirka je objavljena u nakladi Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne. Urednica je knjige književnica Anita Martinac, a ocjenjivači glumica Tina Laco i književnik Veselin Gatalo. Ilustracije u knjizi potpisuje Julijana Raič, a fotografiju naslovnice fotograf Željko Miličević. Dosad sam imao čast predstaviti knjigu u četiri različita grada. Prvo sam knjigu predstavio u rodnom Mostaru u Galeriji Aluminij, zatim Širokom Brijegu, Sarajevu a zadnje predstavljanje upriličio sam u Ljubuškom u Gradskoj vijećnici u organiziciji HKD Napredak podružnica Ljubuški.

Imaš li planova za drugu knjigu i kad je možemo očekivati?

Planovi za drugu knjigu postoje. Rukopis je već zgotovljen. Nadam se pomoći resornih grupacija i sponzortsva pri obznanjivanju druge knjige javnosti. Sljedeća će knjiga u mnogome biti posebna zbog prožimanja dvaju književnih vrsta; publicistike i poezije. Naslov će knjige biti upečatljiv i obećavam književnost koju ste rijetko kad čitali ili slušali.

Kako je biti pjesnik u Hercegovini? Ima li tu nekih predrasuda ili je to normalna stvar?

Biti pjesnik u Mostaru i Hercegovini iznimna je čast i privilegija. Predrasude kao u svakom gradu i mjestu postoje o tom pitanju. Mnogi reflektiraju neizostavnost književnosti i boemstva. Umjetnika stigmatiziraju kao čudaka i svojevrsnu anomaliju u svijetu. Umjetnost se silom prilika deklarira kao pobuna čovjekove svijesti. Po prirodnoj bi naravi pjesnik bio poslanik istine, no on to danas nije.

Osim što si dobar pjesnik, pišeš i kolumne koje su dosta čitane. Gdje nalaziš inspiraciju za pisanje?

Inspiracija je nedokučiva pojava. U svim umjetničkim dijapazonima ona je iznenadna, ponekad kao na tekućoj vrpci isprekidana. Inspiraciju za pisanje pronalazim u malim neznatnim stvarima, socijalnoj nepravdi, pitanjima smisla čovjekova djelovanja i postojanja.

Kako bi u kratkim crtama opisao kulturni život u Mostaru i Hercegovini?

Mostar, poput pravoga regionalnog centra Hercegovine, posjeduje enorman kulturni potencijal. Imamo književni festival, filharmoniju, kazalište itd. Sve to čeka pojedince i pravu podršku javnosti da se projekti realiziraju.

Nisi ostao imun ni na velike uspjehe Zrinjskoga, pa si napisao pjesmu o Plemićima. Kako čujemo, pjesma će uskoro biti uglazbljena i biti predstavljena javnosti?

Pjesma Himna Zrinjskom potekla je mjesec i pol dana prije osvajanja naslova Zrinjskoga. Predosjećajući taj trenutak, pretvorio sam ga u pjesmu koja će se uskoro i uglazbiti. I prije sam imao iskustva u pisanju navijačkih pjesama, no ova je posebna jer je posvećena uspjehu Plemića.

Iako je nezahvalno jednoga umjetnika pitati za planove, možeš li nam ipak reći imaš li neke planove za budućnost?

Planove za budućnost imam i nemam. U stilu filozofa odgovorit ću: ‘'Najbolji način da predvidite budućnost je da je stvorite.‘' (Peter Drucker) ‘'Snovi su današnji odgovori na sutrašnja pitanja.'' (Edgar Cayce)

Za kraj, mikrofon je tvoj. Imaš li neku poruku za naše čitatelje?

Samo rad i trud se cijene u konačnosti!