Direktor Bradvica za Manager: ''Optimist sam, Uspjet ćemo!''

Direktor Aluminija d.d. Mostar Ivo Bradvica dao je aktualan intervju za mrežnu stranicu Manager.ba koja se bavi isključivo gospodarskim temama. Razgovor nazivlja Struju koju EP BiH izvozi, Aluminij uvozi po jeftinijoj cijeni, objavljen je na spomenutoj stranici, na mrežnoj adresi www.manager.ba, u ponedjeljak 21. studenog, a prenosimo ga u cijelosti:

Gospodine Bradvica, gotovo ste godinu dana na čelu Hercegovačkoga diva. Koliko je, s organizacijskoga i s menadžerskoga gledišta, zahtjevan položaj direktora tako velike tvrtke?

- U najkraćemu rečeno, položaj prvoga čovjeka Aluminija višestruko je zahtjevan jer, osim što odgovarate dioničarima za stalno unaprjeđenje poslovanja, zadržavajući vrhunsku kakvoću naših proizvoda, odgovarate i za sudbinu gotovo 900 djelatnika, dakle za isto toliko obitelji koje žive od našega uspjeha. Da ne govorim o nužnosti snalaženja u poslovnomu, nažalost i u političkomu okružju kakovo je u ovoj državi koja, očito je, nema sluha za izvoznike, konkretno za Aluminij kao tvrtku koja uvijek i na vrijeme izmiruje sve svoje obveze prema državi, godinama je najvećim izvoznikom, svjetskim brendom... No, da nisam bio spreman uhvatiti se sa svim tim izazovima u koštac i da nisam vjerovao u svoje suradnike i u naše djelatnike koji godinama već proizvode najkvalitetniji odnosno najčišći aluminij na svijetu, ne bih se niti prihvatio ovoga mjesta.

Globalizacijski procesi od tvrtki zahtijevaju fleksibilnost u radu i sposobnost privlačenja mladih stručnjaka koji su sposobni odgovoriti tržišnim zahtjevima. Pruža li Aluminij priliku mladim ljudima?

- Pruža, sukladno svojim mogućnostima. Nažalost, zahvaljujući ovomu kriznom razdoblju koje se protegnu na gotovo pune tri godine, a neizvjesno je dokad će potrajati, te su nam mogućnosti znatno manje nego prije. No, ova uprava stremi pomlađivanju našega kadra jer prosjek života naših djelatnika sada je nešto viši od 47 godina, što nije zadovoljavajuće. Stoga, bez obzira na to što nam okolnosti ne dopuštaju ulagati u nove kapacitete i tako otvarati nova djelatna mjesta, mlade visokoobrazovane kadrove zapošljavamo na mjesta koja ostaju upražnjena redovitim umirovljenjima naših djelatnika. Tako ćemo i u budućnosti svu pozornost poklanjati mlađim osobama, ali onima koje nude stručnost, znanje i želju za usavršavanjem.

Prema nekim procjenama, pad cijene aluminija na Londonskoj burzi metala ispod 2.350 dolara za tonu čini neprofitabilnim 25 posto svjetske proizvodnje. Kako se takov trend cijena odrazio na proizvodnju i poslovanje Aluminija u 2011. godini? Je li Aluminij dio ovih 25 posto ili će pak godinu završiti u plusu?

- Pazite, cijenu našega metala određuje upravo Londonska burza metala i svaki poremećaj na njoj mi izravno trpimo. Tako je, nakon početnoga oporavka s početkom ove godine koji nam je donio pozitivno polugodišnje poslovanje, uslijedio snažan potres i vrtoglavi pad cijene metala s početkom srpnja te otad mjesečno gubimo otprilike dva milijuna američkih dolara. Da nismo i dosad vodili mudru poslovnu politiku i stezali maksimalno vlastiti remen nizom internih mjera štednje, sada bismo bili među onima koji ne će s radošću čekati božićno-novogodišnje blagdane. No, zahvaljujući našim vlastitim snagama, suradnjom s našim partnerima, pregovorima s bankama, strahovitom štednjom i, doslovce, borbom za svaku marku, uvjeren sam kako će Aluminij godinu ipak zaključiti s pozitivnim ishodom. E sad, tu se može otvarati priču o činjenici kako država nema nikakovo razumijevanje za stanje u kojemu se nalazimo, pa Aluminij, i u tomu okružju nezahvalnih cijena metala, a strahovito visokih cijena ulaznih sirovina, plaća najskuplju struju u Europi, niz poreza i carina, čak i na one ekološki nužne rezervne dijelove, itd.

Kakovo je stanje s inozemnom potražnjom, bilježi li Aluminij rast izvoza u 2011?

- Aluminij d.d. Mostar godinama ima puno više zahtjeva za kupnjom naših proizvoda nego što su naše godišnje mogućnosti te smo, putem naših dugoročnih ugovora, unaprijed rasprodani. Tako, količinski gledano, naš je izvoz unaprijed izračunat, a njegova novčana vrijednosti ovisi o gibanjima cijena kako našega metala, tako i ulaznih sirovina (glinice, petrolkoksa, magnezija...).

Velike oscilacije tečaja koje su prisutne u posljednje vrijeme, uzrokovane problemima u SAD-u i u Europi, nameću izvozno orijentiranim tvrtkama potrebu zaštićivanja. Kako se Aluminij, kao tvrtka sa značajnim prihodima iz izvoza, nosi s tečajnim rizicima?

- Aluminij d.d. Mostar prati vlastitu deviznu poziciju i vrši određene korekcije kako bi ta pozicija bila u što manjemu raskoraku i to najvećim dijelom već prigodom ugovaranja prodaje i nabave sirovina i repromaterijala. Bez obzira na dugoročne ugovore, svake godine vrše se pregovori o godišnjim količinama, cijenama, ujedno i o vrijednostima nabave sirovina i repromaterijala, a s druge strane o prodajnim količinama i LME cijeni metala. Za kupce u zemlji zakonskom je obvezom fakturiranje vršiti u domaćoj valuti (KM), dok se za izvozne fakture koriste USD ili EUR. Nakon procijenjenih ukupnih vrijednosti nabava u USD prelazi se na ugovaranje otprilike istih prodajnih količina prema procijenjenoj vrijednost (burzovna cijena) u USD. Na taj način početna devizna pozicija je u prirodnoj ravnoteži te se pozitivne i negativne tečajne razlike poništavaju. Naravno, nije moguće točno predvidjeti sva kretanja te se, ipak, kroza godinu javljaju neka odstupanja. Stalnim praćenjem i raščlambom kretanja tečaja (preko servisa koji pruža Reuters) i vlastite devizne pozicije, navedene korekcije vršimo kupovinom manjka odnosno prodajom viška USD kod poslovnih banaka.

Uskoro planirate ulaganja u nove strateške projekte. Prvotno ste najavili izgradnju plinske centrale, ali u međuvremenu stigla je i ponuda Talijana za proizvodnju solarne energije. Čemu se u nadolazećemu razdoblju Aluminij planira posvetiti?

- Aluminij u svojoj dugoročnoj strategiji predviđa izgradnju vlastite energane jer ćemo jedino tako riješiti svoj problem opskrbe električnom energijom. No, hoćemo li krenuti u izgradnju plinske, solarne ili neke kombinirane centrale, ostaje vidjeti jer smo u fazi razmatranja ponuda i obilaženja sličnih centrala u svijetu. Uskladit ćemo iskustva velikih tvrtki s našim mogućnostima i odlučiti se za ono što je najbolje, ujedno i najisplativije rješenje.

Sve veći broj općina, pa i pojedine tvrtke, kroza emisiju obveznica putom Sarajevske burze, dolaze do sredstava za projekte. Mišljenja smo kako bi renomirana tvrtka poput Aluminija zasigurno privukla ulagače. Vidite li u budućnosti u Sarajevskoj burzi jeftiniji način financiranja vaših budućih projekata? Ne ulazeći u spor oko dioničke strukture, izlazak Aluminija na tržište kapitala zasigurno bi oživio pomalo letargičnu Sarajevsku burzu, zar ne?

- Aluminij d.d. Mostar, kao tržišno orijentirana i suvremena tvrtka, razmišlja i o takovu načinu pribavljanja sredstava za potrebe ulaganja u nove razvojne projekte. Međutim, trenutačno zbog postojeće, ali i zbog prethodne krize, usporili smo s provedbom velikih razvojnih projekata.

Nije li apsurdno da Aluminij, kao jedan od najvećih bh. izvoznika i tvrtka od strateškoga interesa države koja obiluje ogromnim energetskim potencijalima, mora strepiti za opskrbu električnom energijom?

- Izgradnju pogona za proizvodnju aluminija uvjetuje sigurna i jeftina opskrba strujom. Nekada je, kada je Aluminij podizan, to bilo tako, ali svjedoci smo posljedica Domovinskoga rata i novonastaloga stanja, gdje smo mi prirodno usmjereni na Elektroprivredu HZ Herceg-Bosne koja očito ne može osigurati dostatne količine struje za potrebe svojih potrošača kada je hidrologija loša. No, istodobno Elektroprivreda BiH, protivno Zaključku Skupštine FBiH, nesmetano izvozi svoje viškove, a mi uvozimo možda istu tu struju koju je Sarajevo izvelo ali, da stvar bude apsurdnija, po jeftinijoj cijeni.

Sve je razvidnije kako bi svjetsko gospodarstvo ponovno moglo upasti u recesiju?

- Drugi nas je recesijski val već pogodio. Tu više nema dvojbi. Ekonomski stručnjaci najavljuju dug oporavak. Njemačka kancelarka predviđa desetogodišnji oporavak njihove zemlje koja je istinskom gospodarskom silom, a neki čak misle kako je u tim predviđanjima optimistična. Teško je u tim okolnostima ne biti pesimist za BiH, ali na nama gospodarstvenicima je dati sve do sebe i prevladati što je moguće više udaraca. Ako je nešto dobro izišlo iz stalnih napada, podmetanja i pritisaka koje Aluminij trpi, onda je to da smo na probleme naviknuti, jaki i izdržljivi. Optimist sam. Uspjet ćemo.