Joëlle Beuret-Devanthéry u Međugorju progledala nakon 42 godine

Uživala je i danas uživa u svom novom životu. Ponovo upoznaje članove svoje obitelji, prvi put je mogla vidjeti svoju kćer, braću, prijatelje. A sve je počelu u Međugorju.

Drugi dan njezinog boravka u ovom hercegovačkom mjestu njezina skupina je odlučila poći na brdo Križevac. Nisu ni slutili što ih čeka za svega nekoliko sati.

- Pred svakom smo postajom dugo molili na sve naše nakane. Svečenik nam je predložio da Križni put napose prikažemo za Joëlle, da za nju molimo posebne milosti - zašto ne i iscjeljenje - budući da Bogu ništa nije nemoguće. Bio je to vrlo intenzivan Križni put, bila je to duboka molitva u kojoj smo razmatrali sve Kristove patnje koje je prikazao za naše grijehe. Trajao je od 9 do 15 sati. U 17 sati ponovno smo se svi našli u međugorskoj župnoj crkvi na večernjem programu. Tu se dogodilo veliko čudo. U trenutku kad je Joëlle primila sv. Euharistiju, vidjela je svećenika i njegovu bijelu albu. Sva iznenađena, pogledala je uvis i primijetila svjetiljke, visoki strop crkve, vitraje. Kao da je bila izbačena iz svojeg crnog omotača, i osjećala se loše. Rekla je Claudiji, koja je stajala uz nju: "Molim te, izvedi me odavde, ne osjećam se dobro". Kad su izašle, Joëlle je rekla Claudiji: "Vidim svjetlo!" Pošle su prema sakristiji odakle je upravo izlazio vlč. Olivier. Upitao ih je: "Pa što vi ovdje radite?" Joëlle mu je odgovorila: "Ja vidim!" Duboko ganut, vlč. Olivier m je predložio neka se vrate u crkvu gdje je upravo završavala treća krunica - stoji u pismu svjedočanstva ljudi koji su bili uz Joëlle.

Nekoliko žena iz Italije, kao i neki hodočasnici iz Plymoutha ispričali su nam da su se nalazili iza Joëlle dok je primala pričest, i da je iz nje zračio snažan miris ruža. Joëlle nam je poslije priznala da ju je taj miris ruža pratio danima i da traje.

- Kad sam one prve večeri izašla iz međugorske crkve, razlučivala sam svjetlo i lica ljudi: vidjela sam kako se njihove oči i usne pomiču. Kako su dani prolazili, vid se polako i postupno poboljšavao. Danas zahvaljujem Gospodinu što me nije iscijelio jednim mahom; to ne bih mogla podnijeti. Na povratku u Švicarsku iz autobusa sam primjećivala nekakva "nepočešljana stabla". Moja pratiteljica Claudija rekla mi je neka joj kažem kad opet ugledam neko takvo. Nekoliko minuta je prošlo, autobus je vozio, konačno sam ponovno ugledala jedno nepočešljano stablo. "To je palma!" rekla mi je Claudija. Zamislite kako bi vam bilo da se probudite nakon 42 godine. Ništa više nije isto. Prijatelji iz molitvene skupine predivni su prema meni. Daju mi snage za ovo buđenje, za gledanje u Svjetlost. Kad sam se vratila u Švicarsku, iznova sam se upoznala s moja dva brata, sestrom, roditeljima. Kad padne mrak, to je za mene odmor. Život izgleda kao prije. Ne prestajem se moliti Isusu i Mariji. Ljubav prema njima probudili su u meni moji roditelji, i tu sam baklju predala svojoj kćeri Vinciane, koja je sa mnom bila u Međugorju - piše Joëlle Beuret-Devanthéry.

Treba spomenuti kako su događanja oko Joëlle Beuret-Devanthéry počela su dan prije nego se čudo dogodilo. Točnije, nakon pričesti. Osjetila je kako je neka ruka guši - a upravo je bila primila sv. pričest - i čula kako joj neki predbacujući glas prigovara: "Htjela si imati dijete - dobila si kćer. Tražila si posao - dobila si ga. Dosta je sada, hoćeš li konačno zašutjeti? Kad je hladno imaš topli stan, kad si gladna uvijek imaš nešto u tanjuru, kad sniježi imaš toplu odjeću, hoćeš li konačno zašutjeti, sada je već stvarno dosta?!" Joëlle je bila duboko uznemirena. Iste je večeri o tome razgovarala s vlč. Fabijanom, koji joj je rekao da je sam Bog u hostiji, da nam On želi dobro, i da to sigurno ne dolazi od Njega. Rekao joj je neka se moli Bogu, i neka ga moli da uzmogne činiti Njegovu volju. To ju je smirilo.

Danas ova žena u Švicarskoj nastavlja svoje liječenje. Biti će potrebno još vremena kako bi njeno zdravstveno stanje u cijelosti bilo dobro. Ali je činjenica kako je nakon 42 godine progledala nakon pričesti u Međugorju, što je samo još jedan dokaz kako je ovo mjesto nešto daleko veće od običnog hercegovačkog mjestašca.

ljubuski-online.info