Čudo marame iz Međugorja

Čudo marame iz Međugorja
Zapravo tijekom morfološkog ultrazvuka napravljenog u petom mjesecu trudnoće dvama roditeljima u očekivanju izrečena je teška rečenica, njihova djevojčica imala je dvije teške malformacije u glavi: Ventrikulomegalija i ageneza corpusa callosuma (zadebljanog tijela).

Vijest je ostavila u neprijatnosti dvoje roditelja i ubrzo radost iščekivanja pretvorila se u težak mrak budući da su perspektive života djevojčice bile slabe i savjeti liječnika bili su abortirati kako bi se izbjegle dodatne patnje, u najboljim prognozama ako dođe do rođenja trebala bi se podvrgnuti delikatnoj i teškoj kirurškoj operaciji koja čak ako bi i uspjela spasila bi djevojčici život ali bi, u najboljem slučaju, živjela s teškim oštećenjem mozga sa značajnim motoričkim, osjetilnim i kognitivnim teškoćama.

Par je živio u punom konfliktu situacije, majka koja je racionalnija i pod utjecajem stalnih liječničkih upozorenja koji su pozivali na abortus, a s druge strane bila je muževa duboka vjera koji se kao katolik koji prakticira vjeru opirao abortusu. Tako su u velikoj nesigurnosti odlučili napraviti duhovno hodočašće zajedno s nekim svećenicima koji su im pomogli da shvate koliko je velik domet njihove misije te da je život Božji dar i nitko i ništa ne može uništiti ono što je Bog postavio i stvorio. U njihov mislima odzvanjale su Isusove riječi: „tko želi doći iza mene neka negira sam sebe, uzme križ i slijedi me". Duhovni savjeti polučili su pozitivan efekt i par je odlučio prepustiti se Božjoj i Gospinoj volji koji su ih pratili za ruku na njihovom teškom putu.

Tako se u njima učvrstila odluka da ne abortiraju i da se suoče s tom strahotom koja ih je čekala s vjerom udružena s molitvom.

Na teškom putu trudnoće supružnike su podržali, među ostalima, teta časna sestra koja je na hodočasništvu u Međugorju trljala bijelu maramu s likom Gospe po koljenu brončanog kipa Urkrslog Isusa koji je smješten iza crkve Svetog Jakova. Savjetovala je budućoj majci da je položi na trbuh ponuđen kao dar moleći krunicu, na večer je imala san u kojem je vidjela čovjeka i dijete kako hodaju zajedno držeći se za ruke, koji su je uvjeravali govoreći joj da se ne brine te da djevojčici neće biti ništa i da će se sve sistematizirati. Majka ih je prepoznala kao Svetog Josipa i Isusa. Rutinske kontrole su nastavljene i odgovori su uvijek bili tragično isti kako se ništa nije promijenilo. U međuvremenu paru su savjetovali da na porod odu u bolnicu San Giovanni Rotondo (Sveti Ivan Okrugli) kuća utjehe i patnje koju je osnovao Sveti Otac Pio, i koja je imala odličan neurokirurški odjel. Tek rođena, djevojčica je bila podvrgnuta nebrojenim kliničkim pregledima koji su utvrdili kako ageneza corpusa callosuma nije prouzrokovala oštećenje te su liječnici s velikim čuđenjem morali ustvrditi da je djevojčica zdrava.

Federika unatoč svim katastrofalnim predviđanjima napravljenima na bazi njezinog zdravstvenog stanja nastavlja rasti vedra i zdrava i sva ova negativna predviđanja u noj nisu napravila niša. Čudo se dogodilo i zbog toga je cijela obitelj otišla na hodočašće u Međugorje 2007. kako bi zahvalila Gospi na Njezinom moćnom posredovanju.

medjugorje-info.com