FOTO  Frama Humac na Susretu hrvatske katoličke mladeži u Zadru

Pri polasku i rasporedu smetala nam je kiša, no nismo se baš ni na to obazirali. Nakon smještanja u autobus  napokon smo krenuli. Naravno, prije svega molitva i preporuka Bogu za sretan i ugodan put do Jadrana. Bili smo vidno umorni i pospani, ali nam to nije umanjilo doživljaj, baš kao ni kiša koja je neprestano padala.


Uz malo gitare, pjesama, šale i igara, te uz nekolicinu stajanja konačno smo stigli na odredište. Na sve strane mogli smo vidjeti mlade vrijedne volontere, koji su nas lijepo pozdravili i uputili prema trgu.

Kiša je i dalje padala, no unatoč tome rijeke mladih ljudi slijevalo se uličicama tog divnog grada. Odjednom, nebo se počelo razvedravati i smješilo nam se sunce. Bog je stvarno htio da taj dan bude poseban i da prođe što ja nabolje moguće, pa nam je poslao zrake sunca. Zatim su svi mladi zajednički krenuli u procesiju na Višnjik, mjesto gdje se održavao središnji dio susreta - sv. misa. Srdačno smo pozdravljali prolaznike, pjevajući i slaveći Boga zajedno. Pri dolasku svi smo se smjestili na prekrasnu livadu, odmarali se, pjevali i uživali. Pozdravio nas je domaćin, zaželivši dobrodošlicu mladima iz svih krajeva zemlje, a i šire.

Za sv. misu smo se pripremali moleći krunicu i uz prigodne pjesme. Misu je predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Nakon misnog slavlja, zaputili smo se prema našim autobusima, da bismo potom krenuli u obitelji gdje smo bili smješteni. Neki su ostali u Zadru, a neki smu krenuli na otoke. Obitelji su nas srdačno i ljubazno primile u svoje domove. Kad smo se najeli i raspremili, nas nekoliko je krenulo u večernji obilazak predivnog Paga. Bili smo više nego oduševljeni. Prije spavanja zahvalili smo se Bogu za jedan tako divan dan.

Ujutro, nakon doručka sve župe smještene na Paga imale su zajedničku misu i potom ručak. Opet smo ostali iznenađeni kako su se naši domaćini potrudili pripremiti tolika jela i kako su nam omogućili da se tu osjećamo što ugodnije. Pozdravivši se s našim prijateljima i obiteljima kod kojih smo bili smješteni, krenuli smo put Zadra. Neki od nas su šetali rivom, pjevali, osvježili se slasticama. nakon toga, na našu žalost krenuli smo svojim kućama. Opet uz pjesmu i  molitvu, ispunjeni nekim posebnim duhom, vratili smo se kući bogatiji za jedno iskustvo. Jer, doživjeli smo radost međusobnog susreta i otvorili srce za susret s Kristom. Okupljeni u zajedništvu, ova dva dana svi ćemo zasigurno zauvijek pamtiti.

Još jednom zahvaljujemo brojnim obiteljima koje su otvorile vrata svojih domova i svoga srca, kako bi nas prihvatili kao braću i sestre, kao svoje sinove i kćeri. Od srca hvala! Zahvalni smo i našim roditeljima koji su nam sve ovo omogućili, te dragome Bogu koji je svojom dobrotom i ljubavlju na jednome mjestu ujedinio nas mlade. 

Ivana M. | framahumac.blogger.ba