Član vatikanske Kongregacije za nauk vjere: Čuda iz Međugorja nisu isključena

Član vatikanske Kongregacije za nauk vjere: Čuda iz Međugorja nisu isključena
Od 1995. godine nadbiskup je Beča, a 1998. imenovan je kardinalom te izabran za predsjednika Biskupske konferencije Austrije.

Danas je jedan od najuglednijih stručnjaka za teologiju kršćanskoga Istoka, a član je i vatikanske Kongregacije za nauk vjere. U međugorskoj župi posjetio je Zajednicu Cenacolo, gdje se liječe bivši ovisnici, a koja svoju podružnicu ima i u Austriji.

− Dosad sam oklijevao u dolasku jer sam u svojstvu kardinala vrlo izložena osoba u Crkvi, a budući da postoje sve te kontroverzije, ne želim dati povoda raspravama, no zna se i što mislim o Međugorju. No, ovoga sam ljeta bio u Saluzzu na “Blagdanu života” zajednice Cenacolo.

Tamo sam doživio taj “Blagdan života”, a znam koliko je duboko Cenacolo povezan s Međugorjem. Izrazio sam želju da moj dolazak ostane povjerljiv, jednostavno želim provesti vrijeme u tišini i molitvi. Smije se znati da sam tu, ali neka se o tome naveliko ne govori − kazao je kardinal.

Nakon 29 godina ukazanja, došao je, možda, trenutak da i teolozi i diplomati nekako zaštite Međugorje...

− Ne bih baš u jednoj rečenici spominjao i teologe i diplomate zajedno! Mislim to u smislu uputa za vjernike. Zbog odbijajućeg držanja mjesnog biskupa, mnogi su vjernici obeshrabreni, a to uzimaju i kao ispriku pa bivaju isključeni iz toga pastorala.

O međugorskim događanjima bečki je biskup kazao:

− Vrhovna uprava Crkve dala nam je jasne upute, ne od Pape, nego od Kongregacije za nauk vjere, koja je jasno potvrdila ono što su svojedobno rekli jugoslavenski biskupi i što nesumnjivo vrijedi kao norma za Međugorje.

To sam uvijek ponavljao, ti su tekstovi poznati, postoje tri elementa koji i dandanas vrijede, pa u okviru tih uputa vidim i svoj posjet Međugorju.

U tom smislu moj dolazak nije nešto neobično. Sveta Stolica kaže, sukladno izjavi jugoslavenskih biskupa iz 1991.:

Tri točke

Prvo: Non constant de supernaturalitate. To je izraz koji se rijetko koristi, a znači da nadnaravnost događaja nije utvrđena, ali to je klasična formulacija crkvenog naučiteljstva. Ne kaže se da je nadnaravnost isključena, ali nije – ili još nije – konačno potvrđena, i to iz posve jednostavnog razloga koji potpuno podržavam.

Član sam Kongregacije za nauk vjere i podrazumijeva se da to podržavam kad bi došlo do razgovora o tome − naime: dokle god fenomeni traju, sigurno neće doći do konačnog suda Crkve, jer takvo što još nikada nije učinjeno.

U Lourdesu i Fatimi događaji su bili okončani i tek onda je Crkva o tome donijela svoj sud. Do toga će i u ovom slučaju, prije ili kasnije, doći.

Strpljenje

Drugo: ne smiju se organizirati nikakva službena hodočašća, dakle, ja ne mogu upriličiti biskupijsko hodočašće u Međugorje. To je u logičnoj vezi s onim što je rečeno u prvoj točki. Treće što crkveni nauk jasno kaže, isto tako sukladno jugoslavenskim biskupima, jest da hodočasnike ovdje treba duhovno pratiti.

To znači da doista treba postojati pastoral hodočasnika, i oko toga se mnogi trude, među ostalima i Gebetsaktion Wien koja se brine za hodočasnike, koja ih prati, koja ih slijedi i poslije hodočašća. Savjetovao bih strpljenje. Tih 29 godina dugo je razdoblje, ali pred Bogom i nije tako dugo!

piše i snima marijan sivirić