Izvorište naše povijesti
Kolika i kakva je to snaga, osjetili su naši neprijatelji u devedesetim godinama. Jedino od čega i danas drhte kao list na vjetru jest uspostava ponovnog hrvatskog jedinstva. Otud i toliki napadi sa svih strana, tolika podmićivanja, kupovanja labilnijih, toliko srebrnjaka na raspolaganju za kupovinu judinih baštinika među nama.
Svugdje gdje je Hrvat došao, osvjetlao je svoj obraz i čast svoje nacije. Hrvati su u svijet išli i danas još idu noseći u sebi tisućljetno nasljedstvo i iskustvo kolektiviteta.
Danas su u optjecaju razne suprotstavljene povijesti Hrvata. Ona službena govori kako smo se na ove prostore doselili s Karpata u 7-om stoljeću. Novije govore kako smo podrijetlom iz Irana. One tvrđe kažu kako smo potomci Ilira (Hrvatski narodni preporod iz 19-og stoljeća se izvorno zvao Ilirski narodni preporod). Najvjerovatnije je kako su sve navedene povijesti točne. Kako smo danas nacija u koju su integrirani i Iliri starosjedioci, doseljenici iz Irana i doseljenici s Karpata. Svaki ogranak je utkao svoj dio u zajedničko hrvatsko biće i time ga obogatio.
No, nismo došli kao divlja horda. Imali smo svoju religiju, svoje bogove i svoje običaje. Mnogi običaji su preživjeli do danas. A mnogi još živući Hrvati su osjetili milicijski pendrek i gledali tamnice iznutra jer su pjevali Vilu Velebita. Vile su ostatak pretkršćanskih vremena u sjećanju nacije. Ako danas spomenemo boga Peruna, malo komu će to značiti bitan podatak, a radilo se o bogu svega - groma i munje, vrhovnom bogu staroslavenskog Panteona. Stari Hrvati štovali su još i bogove - Svaroga, Svantevida, Triglava, Velesa, boginju Moranu...I tad, kao i sad, bili smo uz bok modernom svijetu i dijelili s njim znanja, ali i religiozna uvjerenja. Dakle, bili smo Hrvati i prije nego li smo postali kršćani, koliko god to danas bilo neodvojivo.
Prihvaćanjem kršćanstva kao svoje religije, vrlo brzo smo postali jedinstveni u kršćanskom svijetu - već u 9-om stoljeću postali smo jedini narod kojem je bila dopuštena liturgija na crkvenoslavenskom jeziku i glagoljici - hrvatskom pismu. Uvijek smo kroz povijest znali izboriti i nametnuti vlastiti identitet i interese. Broditi kroz neprilike i nevolje, ostavljati u povijesnoj ropotarnici kraljevstva i carstva, monarhije, unije i slavije. Preživjeti i sačuvati svoj prostor.
Naša prošlost izvorište je uvjerenja kako ćemo i kroz sadašnjost s istom mudrošću utkanom u kolektivno nacionalno biće prepoznavati prilike, nositi se s neprilikama. Međutim, isto tako je opravdana bojazan kako to samo po sebi neće biti dovoljno
Relativno lako je bilo boriti se s poznatim neprijateljima kad je trebalo kombinirati lukavost i hrabrost. Danas otvorenih neprijatelja nemamo, a opet osjećamo njihovo prisustvo i djelovanje. Nikad odgovornost naših elita nije bila veća no danas. Ne radi se o napasti nečastivoga, iako ima i toga. Radi se o dužnostima naših elita u vrednovanju našeg nasljeđa, u kombiniranju dosegnutih pravnih i civilizacijskih standarda s javno obznanjenim interesima kolektiviteta koji ih je iznjedrio. Elita ne smije tajiti naciji ciljeve, strategije može.
No, ne možemo pobjeći niti od odgovornosti svakog od nas pojedinačno za vlastitu sudbinu i za sudbinu nacije. Svako namjerno unošenje razdora, potenciranje konflikata i pridavanje pozornosti negativnostima kojih nam ne nedostaje, poklon je neprijateljima. Možemo odabrati vlastitu pozornost usmjeravati na ono što nas povezuje, što nas čini boljima. Možemo rasti kao ljudi u osjećaju zahvalnosti Stvoritelju što nam omogućuje da pomažemo drugima. Činimo izbore dok još možemo kako ne bismo ostali zauvijek bez izbora.
VeNLO/posavski-obzor.info
Vezani članci